Evropski sud za ljudska prava donio je konačnu presudu kojom se nalaže da Bosna i Hercegovina mora izvršiti odluke kojima se nalaže uklanjanje crkve iz dvorišta Fate Orlović u Konjević Polju, potvrdio je sudija u Evropskom sudu za ljudska prava Faris Vehabović.

Evropski sud za ljudska prava jednoglasno je odlučio da je došlo do povrede člana 1 Protokola 1 (zaštita imovine), uz povredu Evropske konvencije o ljudskim pravima.

Sud je posebno utvrdio da vlasti ne poštuju konačne i obavezujuće odluke iz 1999. i 2001. godine kada je naloženo potpuno vraćanje zemlje, a navode da vlada nema nikakvo opravdanje zbog neaktivnosti, koje je ozbiljno narušilo imovinska prava podnositelja zahtjeva.

Također je presudio, sa šest glasova za, prema članu 46 (obvezujuća sila i primjena), da je tužena država morala osigurati provedbu dviju odluka u korist podnositelja zahtjeva, uključujući posebno uklanjanje crkve sa zemlje podnositelja najkasnije u roku od tri mjeseca od pravomoćnosti presude.

Podnositelji su rodbina 14 građana Bosne i Hercegovine rođenih između 1942. i 1982. Oni žive u Konjević Polju i Srebreniku. Nadživjeli su supruga prve podnositeljice prijave i još 20 članova porodice koji su ubijeni u genocidu u Srebrenici 1995. godine.

Tokom rata 1992-95., prisiljeni su da napuste svoje domove u Konjević Polju. Imovina je pripadala suprugu prve podnositeljice prijave i njegovom bratu, a sastojala se od nekoliko individualnih poljoprivrednih zdanja, polja i livada.

Na njihovom zemljištu je 1998. godine izgrađena crkva nakon postupka eksproprijacije u korist Srpske pravoslavne parohije.

Evropski sud za ljudska prava donio je konačnu presudu kojom se nalaže da Bosna i Hercegovina mora izvršiti odluke kojima se nalaže uklanjanje crkve iz dvorišta Fate Orlović u Konjević Polju, potvrdio je sudija u Evropskom sudu za ljudska prava Faris Vehabović.

Evropski sud za ljudska prava jednoglasno je odlučio da je došlo do povrede člana 1 Protokola 1 (zaštita imovine), uz povredu Evropske konvencije o ljudskim pravima.

Sud je posebno utvrdio da vlasti ne poštuju konačne i obavezujuće odluke iz 1999. i 2001. godine kada je naloženo potpuno vraćanje zemlje, a navode da vlada nema nikakvo opravdanje zbog neaktivnosti, koje je ozbiljno narušilo imovinska prava podnositelja zahtjeva.

Također je presudio, sa šest glasova za, prema članu 46 (obvezujuća sila i primjena), da je tužena država morala osigurati provedbu dviju odluka u korist podnositelja zahtjeva, uključujući posebno uklanjanje crkve sa zemlje podnositelja najkasnije u roku od tri mjeseca od pravomoćnosti presude.

Podnositelji su rodbina 14 građana Bosne i Hercegovine rođenih između 1942. i 1982. Oni žive u Konjević Polju i Srebreniku. Nadživjeli su supruga prve podnositeljice prijave i još 20 članova porodice koji su ubijeni u genocidu u Srebrenici 1995. godine.

Tokom rata 1992-95., prisiljeni su da napuste svoje domove u Konjević Polju. Imovina je pripadala suprugu prve podnositeljice prijave i njegovom bratu, a sastojala se od nekoliko individualnih poljoprivrednih zdanja, polja i livada.

Na njihovom zemljištu je 1998. godine izgrađena crkva nakon postupka eksproprijacije u korist Srpske pravoslavne parohije.