Veliko vijeće Evropskog suda za ljudska prava od pet sudaca odlučilo je da će razmatrati žalbu koja im je iz Vijeća ministara Bosne i Hercegovine stigla povodom presude Kovačević protiv BiH. U svom obrazloženju su ignorisali činjenicu da žalba nije poslata jednoglasno iz Vijeća i da je legitimitet žalbe upitan.

Žalbu su poslale agentice Monika Mijić i Jelena Cvijetić, nakon čega je ministar odbrane BiH Zukan Helez obavijestio Evropski sud da žalba na presudu nije odluka Bosne i Hercegovine, nego predsjedavajuće Vijeća ministara BiH Borjane Krišto.

Evropski sud za ljudska prava u svom saopćenju o prihvatanju žalbe ne pominje Helezovo pismo te navodi kako je predmet proslijeđen na razmatranje Velikom vijeću na osnovu “zahtjeva Vlade BiH”. Time su oni očigledno ignorisali Helezovo pismo te prihvatili pismo agentica kao legitimno iako o tome nisu glasali svi ministri u vrhovnoj izvršnoj instituciji vlasti BiH.

U saopćenju se navodi da je podnositelj zahtjeva Slaven Kovačević državljanin Bosne i Hercegovine, rođen 1972. godine i da živi u Sarajevu, da je politolog i savjetnik člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

Dalje objašnjavaju problem s nacionalnim biranjem u domove naroda i Predsjedništvo BiH, koji im je Kovačević predstavio, a koji su oni presudili u njegovu korist. Tom prilikom navode da je diskriminisano Kovačevićevo aktivno i pasivno biračko pravo s obzirom na to da samo Srbi iz Republike Srpske mogu birati delegate i članove Predsjedništva iz srpskog naroda, odnosno samo Bošnjaci i Hrvati iz Federacije mogu birati delegate i članove Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog i hrvatskog naroda.

“Samo osobe koje se izjasne kao pripadnici jedne od tri dominantne etničke skupine tako imaju pravo kandidirati se za Dom naroda i Predsjedništvo. Štoviše, samo birači s prebivalištem u Republici Srpskoj mogu sudjelovati u izboru srpskih članova Doma naroda (putem posrednih izbora) i Predsjedništva (kroz izravne izbore), dok samo birači s prebivalištem u Federaciji mogu sudjelovati u izboru Bošnjaka i Hrvata za pripadnike tih institucija. U Nasuprot tome, na izborima za Predstavnički dom (prvi dom Državnog parlamenta) ne primjenjuju se etnički uvjeti. Gospodin Kovačević se ne izjašnjava ni prema jednoj nacionalnoj skupini. Živi u Sarajevu, koje se nalazi u Federaciji”, navodi se u saopćenju.

Oni objašnjavaju i neke osnovne odredbe Ustava BiH i Dejtonskog sporazuma kao što je administrativna podjela u BiH i etničke kategorije koje postoje u državi s ciljem boljeg razumijevanja problema. Zatim navode na šta se konkretno žalio Kovačević.

“Pozivajući se na članak 14. (zabrana diskriminacije) Evropske konvencije o ljudskim pravima uzet u vezi s člankom 3. Protokola br. 1 (pravo na slobodne izbore) i na članak 1. Protokola br. 12 (opća zabrana diskriminacije), prigovara da zbog kombinacije teritorijalnih i etničkih zahtjeva koji se primjenjuju na Dom naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, nije mogao glasovati za kandidate prema svom izboru na posljednjim parlamentarnim izborima, koji su održani 2022. godine. Slično tome, nije bio u mogućnosti glasovati za kandidate prema svom izboru na posljednjim predsjedničkim izborima na državnom nivou 2022. godine. Podigao je dodatne pritužbe prema članku 3. Protokola br. 1. uzetom zasebno i/ili u vezi s člankom 14., te prema članku 13. (pravo na učinkovitu pravni lijek) i 17 (zabrana zlouporabe prava)”, napisali su.

Tužba je podnesena Evropskom sudu za ljudska prava 30. augusta 2022, a u svojoj presudi od 29. augusta 2023., Sud je presudio, većinom od šest glasova prema jednom, da je došlo do povrede članka 1. Protokola br. 12 (opća zabrana diskriminacije) Evropske konvencije u odnosu na to da Kovačević nije doista zastupljen u Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i Predsjedništvu Bosne i Hercegovine.

Veliko vijeće Evropskog suda za ljudska prava od pet sudaca odlučilo je da će razmatrati žalbu koja im je iz Vijeća ministara Bosne i Hercegovine stigla povodom presude Kovačević protiv BiH. U svom obrazloženju su ignorisali činjenicu da žalba nije poslata jednoglasno iz Vijeća i da je legitimitet žalbe upitan.

Žalbu su poslale agentice Monika Mijić i Jelena Cvijetić, nakon čega je ministar odbrane BiH Zukan Helez obavijestio Evropski sud da žalba na presudu nije odluka Bosne i Hercegovine, nego predsjedavajuće Vijeća ministara BiH Borjane Krišto.

Evropski sud za ljudska prava u svom saopćenju o prihvatanju žalbe ne pominje Helezovo pismo te navodi kako je predmet proslijeđen na razmatranje Velikom vijeću na osnovu “zahtjeva Vlade BiH”. Time su oni očigledno ignorisali Helezovo pismo te prihvatili pismo agentica kao legitimno iako o tome nisu glasali svi ministri u vrhovnoj izvršnoj instituciji vlasti BiH.

U saopćenju se navodi da je podnositelj zahtjeva Slaven Kovačević državljanin Bosne i Hercegovine, rođen 1972. godine i da živi u Sarajevu, da je politolog i savjetnik člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

Dalje objašnjavaju problem s nacionalnim biranjem u domove naroda i Predsjedništvo BiH, koji im je Kovačević predstavio, a koji su oni presudili u njegovu korist. Tom prilikom navode da je diskriminisano Kovačevićevo aktivno i pasivno biračko pravo s obzirom na to da samo Srbi iz Republike Srpske mogu birati delegate i članove Predsjedništva iz srpskog naroda, odnosno samo Bošnjaci i Hrvati iz Federacije mogu birati delegate i članove Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog i hrvatskog naroda.

“Samo osobe koje se izjasne kao pripadnici jedne od tri dominantne etničke skupine tako imaju pravo kandidirati se za Dom naroda i Predsjedništvo. Štoviše, samo birači s prebivalištem u Republici Srpskoj mogu sudjelovati u izboru srpskih članova Doma naroda (putem posrednih izbora) i Predsjedništva (kroz izravne izbore), dok samo birači s prebivalištem u Federaciji mogu sudjelovati u izboru Bošnjaka i Hrvata za pripadnike tih institucija. U Nasuprot tome, na izborima za Predstavnički dom (prvi dom Državnog parlamenta) ne primjenjuju se etnički uvjeti. Gospodin Kovačević se ne izjašnjava ni prema jednoj nacionalnoj skupini. Živi u Sarajevu, koje se nalazi u Federaciji”, navodi se u saopćenju.

Oni objašnjavaju i neke osnovne odredbe Ustava BiH i Dejtonskog sporazuma kao što je administrativna podjela u BiH i etničke kategorije koje postoje u državi s ciljem boljeg razumijevanja problema. Zatim navode na šta se konkretno žalio Kovačević.

“Pozivajući se na članak 14. (zabrana diskriminacije) Evropske konvencije o ljudskim pravima uzet u vezi s člankom 3. Protokola br. 1 (pravo na slobodne izbore) i na članak 1. Protokola br. 12 (opća zabrana diskriminacije), prigovara da zbog kombinacije teritorijalnih i etničkih zahtjeva koji se primjenjuju na Dom naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, nije mogao glasovati za kandidate prema svom izboru na posljednjim parlamentarnim izborima, koji su održani 2022. godine. Slično tome, nije bio u mogućnosti glasovati za kandidate prema svom izboru na posljednjim predsjedničkim izborima na državnom nivou 2022. godine. Podigao je dodatne pritužbe prema članku 3. Protokola br. 1. uzetom zasebno i/ili u vezi s člankom 14., te prema članku 13. (pravo na učinkovitu pravni lijek) i 17 (zabrana zlouporabe prava)”, napisali su.

Tužba je podnesena Evropskom sudu za ljudska prava 30. augusta 2022, a u svojoj presudi od 29. augusta 2023., Sud je presudio, većinom od šest glasova prema jednom, da je došlo do povrede članka 1. Protokola br. 12 (opća zabrana diskriminacije) Evropske konvencije u odnosu na to da Kovačević nije doista zastupljen u Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i Predsjedništvu Bosne i Hercegovine.