Prije je bila inspekcija i lako utvrđivala šta je u ćevapu, sada toga nema. Jedino rješenje je HACCP. Tako da se svima ne bi trebala ni dati dozvola da rade ćevape. Uči, napravi kako treba i onda radi provjereno i sigurno.

Kod pripreme ćevapa prvi korak je svakako odabir mesa. Idealan način termičke obrade ćevapa  bio bi pečenje na roštilju. Ćevapi se obrađuju na umjerenoj temperaturi uz često okretanje. Na roštilju se moraju neprestano vrtjeti, kako ne bi zagorjeli na jednoj strani, a iznutra ostali sirovi.  Ove mesne delicije, naravno, poslužuju se dok su još tople, jer su tada najukusnije.

Ljudi i dan danas gaje posebna osjećanja prema toploti roštilja, mirisu dima i ukusu pečenog mesa. Od iskona nam na ovaj način spremljena hrana pruža zadovoljstvo i bijeg od svakodnevnog stresa.

Iako je pečenje mesa na vatri vještina kojom je vladao i pećinski čovek, savršeni ćevapi ipak predstavljaju kulinarski podvig najvišeg stepena. Osnovna stvar u pripremanju mesa na roštilju jeste da se nikad ništa ne smije staviti na hladan roštilj. Roštilj se mora dobro ugrijati da bi se na njemu počelo pržiti, a važno je da ne bude ni previše vreo, tako da moramo obratiti pažnju na umjerenost vatre.

Masnoće i sokovi koji se stvaraju pečenjem najveća su tajna specifičnog ukusa hrane s roštilja. Kako se ova kompleksna jedinjenja pale, ona oblažu hranu aromatičnim slojem čijem ukusu i mirisu je nemoguće odoljeti.

Sama tajna pravljenja ćevapa će uvijek ostati tajna svakog ćevabdžije i poseban recept. Međutim, svakako bi se trebala obratiti pažnja od čega se prave ustvari ćevapi!

Očuvanjem domaćih ukusa i porodičnih receptura u Zenici je porodica Bešlić stvorila tradiciju koja datira iz 1983. godine. Osnivač je Vehid Bešlić, ali je veliko učešće u svemu tome imala i njegova supruga Mubera , koji su zajedno sa svojim radnicima i kvalitetu usluga stvorili prepoznatljiv brend ćevabdžinice Bešlić. Današnji roštilj i zenička čaršija su trenutno nezamislivi bez njih.

Prije je bila inspekcija i lako utvrđivala šta je u ćevapu, sada toga nema. Jedino rješenje je HACCP. Tako da se svima ne bi trebala ni dati dozvola da rade ćevape. Uči, napravi kako treba i onda radi provjereno i sigurno.

Kod pripreme ćevapa prvi korak je svakako odabir mesa. Idealan način termičke obrade ćevapa  bio bi pečenje na roštilju. Ćevapi se obrađuju na umjerenoj temperaturi uz često okretanje. Na roštilju se moraju neprestano vrtjeti, kako ne bi zagorjeli na jednoj strani, a iznutra ostali sirovi.  Ove mesne delicije, naravno, poslužuju se dok su još tople, jer su tada najukusnije.

Ljudi i dan danas gaje posebna osjećanja prema toploti roštilja, mirisu dima i ukusu pečenog mesa. Od iskona nam na ovaj način spremljena hrana pruža zadovoljstvo i bijeg od svakodnevnog stresa.

Iako je pečenje mesa na vatri vještina kojom je vladao i pećinski čovek, savršeni ćevapi ipak predstavljaju kulinarski podvig najvišeg stepena. Osnovna stvar u pripremanju mesa na roštilju jeste da se nikad ništa ne smije staviti na hladan roštilj. Roštilj se mora dobro ugrijati da bi se na njemu počelo pržiti, a važno je da ne bude ni previše vreo, tako da moramo obratiti pažnju na umjerenost vatre.

Masnoće i sokovi koji se stvaraju pečenjem najveća su tajna specifičnog ukusa hrane s roštilja. Kako se ova kompleksna jedinjenja pale, ona oblažu hranu aromatičnim slojem čijem ukusu i mirisu je nemoguće odoljeti.

Sama tajna pravljenja ćevapa će uvijek ostati tajna svakog ćevabdžije i poseban recept. Međutim, svakako bi se trebala obratiti pažnja od čega se prave ustvari ćevapi!

Očuvanjem domaćih ukusa i porodičnih receptura u Zenici je porodica Bešlić stvorila tradiciju koja datira iz 1983. godine. Osnivač je Vehid Bešlić, ali je veliko učešće u svemu tome imala i njegova supruga Mubera , koji su zajedno sa svojim radnicima i kvalitetu usluga stvorili prepoznatljiv brend ćevabdžinice Bešlić. Današnji roštilj i zenička čaršija su trenutno nezamislivi bez njih.