Nedavno objavljeni članak “Siva masa bosanske kotline” sa portala balkandiskurs.com, koji su prenijeli i brojni drugi mediji, sadrži nekoliko neistina i neprovjerenih informacija. Na osnovu toga, neinformisan čitalac može zaključiti da se na zaštiti okoliša u Zenici ništa nije radilo cijelo jedno stoljeće, a da je tek nakon privatizacije zeničke željezare počela priča o ekologiji. Međutim, osvrt na podatke iz perioda 1986-1990 daje sasvim drugu sliku o ekologiji u Zenici. Samo za tih pet godina, investicije u zeničkoj željezari su značajno smanjile emisije prašine i sumpordioksida. Nažalost, za dvanaest godina nakon privatizacije, novi vlasnik željezare je samo povećavao proizvodnju i dobit, dok je zagađenje bilo u stalnom porastu.

U prijeratnom periodu kvalitet zraka u Zenici bio je veoma ugrožen. To je bio period intenzivne proizvodnje u integralnoj željezari. Tada je dostizana godišnja proizvodnja od 2 miliona tona čelika kao primarnog proizvoda. Na slici su prikazane procijenjene emisije SO2 i prašine kao primarnih polutanata, u ukupnom godišnjem iznosu i po toni proizvoda. Tome treba dodati i neutvrđene količine emisije teških metala i organskih štetnih materija (volatilni organski spojevi i policiklički aromatski ugljikovodici, uglavnom iz Koksare). Ne može se ocijeniti kolike su emisije zagađenja danas, jer su podaci koje kompanija dostavlja nadležnom ministarstvu nevjerodostojni i predmet su sudskog spora između kompanije i ministarstva.

Poslije izrade “Tehničkog projekta za smanjenje zagađivanja okoline u Željezari Zenica” (BIEC-Bethlehem International Steel Corporation, Bethlehem, 1985) provedene su opsežne mjere na smanjivanju zagađivanja zraka:
• Izgradnja i puštanje u rad elektrofiltera kotla br. 9 u termoelektrani (1985)
• Puštanje u rad aglomašina 5 i 6 sa četiri elektrofiltera i obustavljanje rada aglomeracije 1 (1987)
• Završetak prve faze rekonstrukcije četiri elektrofiltera u toplani i puštanje istih u rad (1987)
• Završetak rekonstrukcije aglomašine 4 i ugradnja dva elektrofiltera umjesto multiciklona (1988)
• Završetak rekonstrukcije aglomašina 1, 2 i 3 i ugradnja po dva elektrofiltera umjesto multiciklona (1988)
• Završetak druge faze rekonstrukcije četiri elektrofiltera u Toplani (1988)
• Obustavljen rad stare koksare (1990)
• Provedene određene modifikacije na novoj koksari (baterija 6).
Ne može se reći da u Željezari Zenica prije rata nisu provođene mjere zaštite okoline, nego da tada provedene mjere nisu bile dovoljne u uslovima razvoja integralne željezare i grada u relativno maloj dubokoj kotlini, gdje vladaju slabi uslovi disperzije polutanata iz primarnih izvora zagađivanja zraka.
Izjava predstavnika kompanije da “emisije iz pogona ArcelorMittal Zenica predstavljaju samo 20% ukupnih emisija SO2 u zeničkoj kotlini” ne može se prihvatiti kao ozbiljna, jer uopšte nema dostupnih podataka o količinama zagađenja iz pojedinih izvora. Međutim, ako se pogledaju podaci o izmjerenim koncentracijama SO2 u Zenici u ljetnom i u zimskom periodu, vidi se da je od pokretanja integralne proizvodnje prisutno stalno povećanje koncentracija SO2 u ljetnom periodu, kada nema grijanja ni kućnih ložišta.

Okolinske dozvole za sve pogone ArcelorMittal Zenica su istekle u novembru 2015. godine. Zahtjev za obnavljanje dozvola je nadležnom ministarstvu predat u februaru 2016. godine, nakon čega je imenovana stručna komisija za ocjenu tog zahtjeva. Komisija, u čijem radu su učestvovali i predstavnici Eko foruma i grada Zenice, je mišljenje o tom zahtjevu dostavila Federalnom ministarstvu okoliša i turizma u maju. Dva mjeseca kasnije, još uvijek nije izdato rješenje o novoj okolinskoj dozvoli, ne zna se kada će biti urađeno i koje obaveze će postaviti pred kompaniju ArcelorMittal Zenica. Do tada, ostaje nam samo da čekamo realizaciju najavljenih projekata i da spas tražimo u prirodi, što dalje od grada.

Nedavno objavljeni članak “Siva masa bosanske kotline” sa portala balkandiskurs.com, koji su prenijeli i brojni drugi mediji, sadrži nekoliko neistina i neprovjerenih informacija. Na osnovu toga, neinformisan čitalac može zaključiti da se na zaštiti okoliša u Zenici ništa nije radilo cijelo jedno stoljeće, a da je tek nakon privatizacije zeničke željezare počela priča o ekologiji. Međutim, osvrt na podatke iz perioda 1986-1990 daje sasvim drugu sliku o ekologiji u Zenici. Samo za tih pet godina, investicije u zeničkoj željezari su značajno smanjile emisije prašine i sumpordioksida. Nažalost, za dvanaest godina nakon privatizacije, novi vlasnik željezare je samo povećavao proizvodnju i dobit, dok je zagađenje bilo u stalnom porastu.

U prijeratnom periodu kvalitet zraka u Zenici bio je veoma ugrožen. To je bio period intenzivne proizvodnje u integralnoj željezari. Tada je dostizana godišnja proizvodnja od 2 miliona tona čelika kao primarnog proizvoda. Na slici su prikazane procijenjene emisije SO2 i prašine kao primarnih polutanata, u ukupnom godišnjem iznosu i po toni proizvoda. Tome treba dodati i neutvrđene količine emisije teških metala i organskih štetnih materija (volatilni organski spojevi i policiklički aromatski ugljikovodici, uglavnom iz Koksare). Ne može se ocijeniti kolike su emisije zagađenja danas, jer su podaci koje kompanija dostavlja nadležnom ministarstvu nevjerodostojni i predmet su sudskog spora između kompanije i ministarstva.

Poslije izrade “Tehničkog projekta za smanjenje zagađivanja okoline u Željezari Zenica” (BIEC-Bethlehem International Steel Corporation, Bethlehem, 1985) provedene su opsežne mjere na smanjivanju zagađivanja zraka:
• Izgradnja i puštanje u rad elektrofiltera kotla br. 9 u termoelektrani (1985)
• Puštanje u rad aglomašina 5 i 6 sa četiri elektrofiltera i obustavljanje rada aglomeracije 1 (1987)
• Završetak prve faze rekonstrukcije četiri elektrofiltera u toplani i puštanje istih u rad (1987)
• Završetak rekonstrukcije aglomašine 4 i ugradnja dva elektrofiltera umjesto multiciklona (1988)
• Završetak rekonstrukcije aglomašina 1, 2 i 3 i ugradnja po dva elektrofiltera umjesto multiciklona (1988)
• Završetak druge faze rekonstrukcije četiri elektrofiltera u Toplani (1988)
• Obustavljen rad stare koksare (1990)
• Provedene određene modifikacije na novoj koksari (baterija 6).
Ne može se reći da u Željezari Zenica prije rata nisu provođene mjere zaštite okoline, nego da tada provedene mjere nisu bile dovoljne u uslovima razvoja integralne željezare i grada u relativno maloj dubokoj kotlini, gdje vladaju slabi uslovi disperzije polutanata iz primarnih izvora zagađivanja zraka.
Izjava predstavnika kompanije da “emisije iz pogona ArcelorMittal Zenica predstavljaju samo 20% ukupnih emisija SO2 u zeničkoj kotlini” ne može se prihvatiti kao ozbiljna, jer uopšte nema dostupnih podataka o količinama zagađenja iz pojedinih izvora. Međutim, ako se pogledaju podaci o izmjerenim koncentracijama SO2 u Zenici u ljetnom i u zimskom periodu, vidi se da je od pokretanja integralne proizvodnje prisutno stalno povećanje koncentracija SO2 u ljetnom periodu, kada nema grijanja ni kućnih ložišta.

Okolinske dozvole za sve pogone ArcelorMittal Zenica su istekle u novembru 2015. godine. Zahtjev za obnavljanje dozvola je nadležnom ministarstvu predat u februaru 2016. godine, nakon čega je imenovana stručna komisija za ocjenu tog zahtjeva. Komisija, u čijem radu su učestvovali i predstavnici Eko foruma i grada Zenice, je mišljenje o tom zahtjevu dostavila Federalnom ministarstvu okoliša i turizma u maju. Dva mjeseca kasnije, još uvijek nije izdato rješenje o novoj okolinskoj dozvoli, ne zna se kada će biti urađeno i koje obaveze će postaviti pred kompaniju ArcelorMittal Zenica. Do tada, ostaje nam samo da čekamo realizaciju najavljenih projekata i da spas tražimo u prirodi, što dalje od grada.