U narednim godinama sigurno možemo očekivati da ćemo imati čistiji zrak u Bosni i Hercegovini, odnosno na prostoru Federacije BiH, rekla je u intervjuu Edita Đapo, ministrica okoliša i turizma FBiH.

Naglasila je da je federalno Ministarstvo okoliša i turizma ove godine radilo na legislativi u oblasti zaštite zraka.

“U Parlament Federacije BiH smo uputili prijedlog zakona o zaštiti zraka, jedan potpuno novi zakon koji definiše nekoliko oblasti i počinje se baviti klimatskim promjenama, odnosno kako sva isparavanja u zrak utiču na ozonski omotač”, naglašava Đapo.

Navodi kako su kontaktirali i uvezali u sve to – s obzirom na to da je to njihova produžena ruka – Federalni hidrometeorološki zavod, da vide koje su njihove potrebe i šta je bilo važno od opreme da im se nabavi i popravi.

“Moram pohvaliti direktora zavoda Almira Bijedića, koji zaista dobro obavlja svoj posao. On me je uvjerio da imamo sasvim dovoljno stanica. Dobili su određene donacije od međunarodne zajednice i stranih zemalja koje pomažu da držimo te stanice i dobivamo potpuno validne podatke i da su ti podaci dobri. Mi smo, također, ove godine donijeli i pravilnik kojim se nalaže da se koristi takozvani indeks za zaštitu zraka, koji je sada javan i može se pogledati na web stranici Hidrometeorološkog zavoda. Taj indeks su radili stručnjaci iz Hidrometeorološkog zavoda i Zavoda za javno zdravstvo FBiH. Uzeli su određene parametre i tačno se zna koliko je u kojem gradu to zagađenje”, naglašava Đapo.

Zrak mora biti čistiji

Ističe da u Sarajevu, Zenici i Tuzli, ne samo tokom zime, nego i ljeti je prilično zagađen zrak.

“U Sarajevu sam pokušavala da dođemo do toga da isfinansiramo studiju koja će reći tačno koliko kojih polutanata ima. Sarajevo je, odnosno kantoni su radili te svoje studije. Tako je Kanton Sarajevo uradio svoju studiju i, koliko znam, oni govore da 40 posto zagađenja dolazi iz saobraćaja, s obzirom na male ulice koje mi imamo i jako puno stajališta, semafora na kojima se osjeti to zagađenje, a jako puno automobila. Također, 20 posto zagađenja je od industrijske proizvodnje u Sarajevu, a ostalo su privatna ložišta. Sa novim zakonom će se omogućiti Kantonu Sarajevo, odnosno kantonima, da inspekcija može ulaziti i u privatne kuće ukoliko neko prijavi da se pored njega vidi da čadi i dimi, odnosno da inspekcija može provjeriti šta se to dešava”, pojašnjava Đapo.

Ministrica ističe da je i sada bh. legislativa jako dobra.

“U Sarajevu po zakonu se mora koristiti određeni ugalj, odnosno ugalj određene kvalitete. Međutim, ne postoji način da se to iskontroliše. I kod nas ljudi, s obzirom na jako tešku socijalnu situaciju, lože sve i svašta. Zbog toga zimi imamo povećanje čađi što se vjerovatno loži ugalj koji je najjefetniji, a lošeg je kvaliteta, mada ljudi govore da se loži sve i svašta, ali, evo, ne bih ulazila sada u to”, navodi Đapo.

U Sarajevu su prema njenim riječima problem privatna ložišta i treba se dugoročno razmišljati kako kuće u padinskim dijelovima grada uvezati u sistem zagrijavanja da bi ljudi mogli preći ili na električnu energiju ili na plin ili toplane.

“A, što se tiče automobila, to se zasigurno mora rješavati. Kanton Sarajevo je krenuo sa izgradnjom Prve transferzale. Tu nam trebaju široke ulice koje će omogućiti brži protok automobila, što, samim tim, znači i manje zagađenje”, tvrdi Đapo.

U Zenici je najveći zagađivač “Arcelor Mittal”, a tu je i rudnik, kaže ministrica i dodaje kako “Arcelor Mittal” ulaže napore na ovom polju i oni su vidljivi.

“Oni su već ugradili određene filtere i prelaze, odnosno trebali bi da poprave koksaru. Ono što je za njih važno jeste da su dobili dozvolu od Ministarstva energetike, rudarstva i industrije FBiH za izgradnju projekta toplane. ‘Arcelor Mittal’ zagrijava cijelu Zenicu, odnosno svojim radom ta energija se koristi tokom zime da bi se zagrijala cijela Zenica. Sada će se izgradnjom te toplane, a mislim da bi do ljeta 2020. godine trebalo da se igradi, moguće da se malo rok probije, investitor je tu, a EBRD će isfinansirati skupa sa ‘Arcelor Mittalom’ i Gradom Zenica. Trebalo bi da se smanji zagađenje te prašine za oko 70 posto što znači da bi onda zaista mogli očekivati čistiji zrak u Zenici. ‘Arcelor Mittal’ zaista ulaže napore da se modernizuje ta kompanija”, navodi Đapo.

U Tuzli je najveći zagađivač Termoelektrana (TE) Tuzla i u Lukavcu GIKIL. Uskoro počinje izgradnja bloka 7 u TE, a kako kaže Đapo, taj blok bi, prema okolinskim dozvolama, trebao i ima projicirano manje zagađenje.

“Dali smo im jako stroge mjere, strožije nego što su u EU. Ono što mene žalosti jeste da Elektroprivreda BiH, bez obzira na to što će ići s ovim projektom, nikada nisu išli sa projektom odsumporavanja, koji je iznimno skup, između 100 i 150 miliona KM, za postojeće blokove. Međutim, očito su oni išli na to da se ide sa izgradnjom nove termoelektrane koja ne bi trebala toliko da zagađuje”, rekla je Đapo.

U finkciji tri regionalne deponije u FBiH

Ministrica Edita Đapo u razgovoru za Anadoliju kaže da se uvijek iznovas iznenadi stanjem u okolišu s obzirom na to da je BiH imala jako dobru okolišnu politiku prije rata.

“Mi smo u Sarajevu i prije razdvajali, imali smo kontejnere za papir, staklo, plastiku… I tada smo imali tu svijest. Imali smo poznatu reklame kada mladić kaže – djevojko, nešto vam je ispalo (papirić), a ona odgovara – to meni ne treba. Poruka je krajnja – ne treba ni ovom gradu. Zaista smo vodili računa. I sada vodim računa o tome, jer je ostalo ugrađeno kroz školu, kroz sekcije, kroz odlaske na čišćenje planina, a grad je tada, čini mi se, bio puno čistiji nego sada”, smatra Đapo.

Ističe da su 2008. godine donijeli federalnu strategiju kojom se opredijelilo da će se ići u izgradnju regionalnih deponija.

“A, ideja je bila, smisao je bio, kada se izgrade regionalne deponije, da će se na taj način doći do poboljšanja stanja. Smatralo se da će se na taj način motivisati načelnici općina da ulažu u infrastrukturu, odnosno da omoguće građanima da se vrši selektriranje otpada na samom izvoru, da mogu selektirati taj otpad i bacati u različite kontejnere. Samim tim, olakšalo bi se komunalnim preduzećima da to prevezu, odnosno flaše, staklo, plastiku i papir bi se recikliralo, dok bi se na deponiju zaista odlagalo samo ono što se mora odložiti. Međutim, to je dugotrajan proces”, kaže Đapo.

Za sada su izgrađene četiri regionalne deponije (Sarajevo, Zenica, Mostar i Livno), a gradi se peta (Živinice). Od toga, tri rade (Livno nije još u funkciji).

“S tim što u Sarajevu nije nanovo izgrađena deponija nego samo malo sanirana deponija Smiljevići koja je postojala 50 i više godina. Federalno Ministarstvo okoliša i turizma je davalo određene projekte i novac u izgradnju objekata kako bi se bolje menadžerisalo i kako bi se bolje sanirala ta deponija. Sada postoje i nove tehnologije i treba razmišljati o tome da li je potrebno ići na spalionice ili ne”, ističe Đapo.

Ministarstvo, kako navodi, samo reguliše, donosi strategije, a na kantonima je da se zaista bave time i da regulišu kako će i na koji način otpad odlaziti.

“Sarajevski i Zeničko-dobojski kanton imaju jako dobre politike, strateške dokumente. Zeničko-dobojski kanton ima i strategiju upravljanja otpadom i plan upravljanja otpadom, plan upravljanja medicinskim, animalnim, plan upravljanja komunalnim otpadom, ambalažom, elektronskim i elektroničkim otpadom… Imaju i regionalnu deponiju i već su skoro sve općine u Zeničko-dobojskom kantonu zatvorile deponije i sav otpad odvoze na Mošćanicu”, naglašava Đapo.

Ozbiljno shvatiti opasnost od klimatskih promjena
Za razliku od Sarajeva i Zenice, ostale općine se i nisu baš potrudile kada je u pitanju odlaganje otpada.

“Vidimo primjer Mostara, gdje imamo regionalnu deponiju, dok, opet, Stolac ima svoju lokalnu – općinsku deponiju, Konjic ima općinsku, Jablanica ima općinsku deponiju… Dakle, svi se i dalje zadržavaju na tim općinskim deponijama iako su ove regionalne bolje urađene, jer se nalaze određene nepropusne folije ispod. Puno bi bolje bilo motivisati ljude, pa i načelnike, da se uključe u taj proces. Međutim, možda je previše problema u BiH, onih životnih pitanja za ljude kako preživjeti od prvog do prvog, tako da se otpad i ta politika otpada uvijek odgađa”, smatra Đapo.

Samim tim, kako navodi ministrica, imamo i neodgovorne građane i možda čak neke kompanije koje odvoze otpad i odlažu na nepropisna mjesta.

“Uvijek se začudim odakle na nekom usputnom mjestu neki otpad, neka divlja deponija se napravi dok postoje te lokalne, kakve-takve, ali postoji mjesto gdje bi se otpad trebao odvoziti”, poručuje Đapo.

Svijest ljudi, kada su u pitanju klimatske promjene raste uz pomoć i novinara i nevladinih organizacija, koje su ojačale, i njihov rad se osjeti u poređenju sa periodom od prije desetak godina.

“A, i osjetimo klimatske promjene. Mi smo prva generacija koja osjeti klimatske promjene. S obzirom na internet, vidimo sve šta se događa u svijetu. Čak i djeca znaju za klimatske promjene. Dolazi do podizanja nivoa mora, dolazi do sve češćih poplava, požara, tajfuna… Vidimo da proteklih dana u Hrvatskoj i Crnoj Gori imamo poplave u pomorskim gradovima. Tako da svi jesmo i moramo biti zabrinuti i moramo naći načina kako da se to riješi”, navodi Đapo.

Svaki pojedinac, ma koliko mislio da je njegova uloga nebitna, samo odlaganjem smeća ili dobrim ponašanjem prema prirodi da je ne ugrozi, ne kida drvo, ne ugrožava se neka životinja, može doprinijeti očuvanju života na Zemlji.

“Ministarstvo okoliša i turizma FBiH trenutno radi na izradi nove strategije obzirom da je strateški dokument koji smo imali bio do 2018. godine. Kao Vlada FBiH obzirom da smo pregovarali sa Vladom Kraljevine Švedske i dogovrili se da će nam oni pomoći i da će nam isfinansirati kako strategije za FBiH, RS i Brčko distrikt, ali tako i državnu strategiju koja je iznimno važna zbog našeg puta ka EU jer je 30 posto acquis communautaire, odnosno evropske legislative koju treba da uskladimo jeste upravo oblast okoliša. Potom iznimno je važno zbog povlačenja predpristupnih fondova da imamo tu državnu strategiju. Radeći sada na tome nadam se da ćemo naći i načina kako da uključimo građane u to da svojim ponašanjem mogu doprinijeti zaista smanjenju klimatskih promjena”, kaže Đapo.

Ogroman broj sadnica se uništava zbog prerastanja

Ministrica okoliša i turizma FBiH upozorava i na loše stanje u oblasti šuma u FBiH. Koliko se odgovorno ponašamo prema šumama, kaže Đapo, može nam reći podatak da mi već godinama nemamo federalni zakon o šumama koji bi sve to regulisao.

“Mi svi jako dobro znamo, javna je tajna, da dolazi do prekomjerne sječe drveta koje se izvozi kao sirovina, a znamo da imamo i vještine i mogućnosti da proizvodimo namještaj u BiH. Imamo i dobre dizajnere i poznati smo bili po proizvodnji namještaja. Potom jako je puno prijava nelegalne sječe. Nama ljudi prijavljuju pošto građani ne znaju razliku. Tako se obraćaju Ministarstvu okoliša i turizma FBiH zbog krađe šuma. Jako je važno da izlazi inspekcija, ali, isto tako, jako je važno da šumska preduzeća, koja ima svaki kanton, rade na suzbijanju nelegalne sječe”, naglašava Đapo.

Na posljednjoj sjednici Vlade FBiH razmatrana je informacija u kojoj se pokazuje da ogroman broj sadnica bude uništen zato što su one prerasle.

“To se dešava, umjesto da šumsko preduzeće pošumi i da organizuje škole i da organizuje nešto, pa čak i da pokloni te sadnice koje će biti zasađene, a ne da se ide na njihovo uništenje. Iznimno je važno da svi u lancu budu uključeni u to, jer ne može se očekivati da federalna Vlada riješi sve i da jedno ministarstvo riješi sve. Svi u lancu su iznimno važni, imaju svoju ulogu i treba da obavijeste da ukoliko im je potrebna dodatna pomoć da se za to obrate. Od federalne Vlade odmah će je zaisgurno i dobiti da se to ne uništava nego da se u određenom periodu kada je to potrebno, jer postoje periodi kada se to pošumljava da se to učini, da se obnovi, da pokušamo na sve načine spriječiti požare”, kaže Đapo.

Jako puno šume, kaže Đapo, pogotovo u toku ljetnog perioda u Hercegovini, izgori zbog nepažnje čovjeka, što dovodi do požara, uništenja šume.

“Šume su jedan resurs. Mi smo vidjeli koliko se cijeli svijet uzbudio oko Amazona i požara koji su bili ovdje u BiH. Mi ustvari nismo svjesni koliko smo sretni što imamo ovako planinski kraj gdje imamo jako puno šume i jako puno drveća koju trebamo potruditi da to sačuvamo”, naglašava Đapo.

Od velikih hidroelektrana imaju korist svi, od malih pojedinci
Prostorni planovi su ustvari, kaže Đapo, baza za okoliš. Čak i u gradovima prostornim planom pokazuje se kako struje vjetrovi, hoće li doći do zagađenja ili neće… Kada se nešto neplanski gradi naravno da to, navodi, ne mora odmah, ali će narušiti okoliš. Sigurno je, ističe Đapo, da će u takvim slučajevima doći do narušavanja okoliša.

“Kada govorimo o mini hidroelektranama, mi zaista nemamo strategiju plana izgradnje. Lično sam iznimno protiv toga, jer gledajući Evropu, a svi se pozivamo na Evropu, kod njih su rijeke slobodne. Jer, nije isto imati mini hidroelektranu na Dunavu ili negdje i imati je ne maloj planinskoj rječici ovdje u BiH. Obzirom da sam i ministrica za turizam, mislim da je puno bolja strategija BiH bila da razvijamo eko turizam na tim područjima, a ne da se ide na izgradnju mini hidroelektrana. Mi sada u Ministarstvu okoliša i turizma FBiH radimo na tome da se donese određeni plan da vidimo, da puno teže postane dobiti odluku za izgradnju hidroeelektrana, odnosno da imamo jednu strategiju izgradnje hidroelektrana. Trebamo procijeniti da li ih ima dovoljno i da li nam je potreban novi broj”, stava je Đapo.

Za sada je procedura, kaže, išla tako da konesiju daje općina, potom općinsko vijeće daje dozvolu, kantno daje saglasnost, dobije se vodna dozvola koju daje Agencija za vode i onda kada su svi čisti ti papiri Ministarstvo okoliša i turizma FBiH donosi odluku.

“Ukoliko javna rasprava prođe kako treba, onda zaista nema elemenata da se odbije ta okolinska dozvola. Morate se sa tim suočiti. Kao ministrici možda mi je i teško potpisati okolinsku dozvolu za mini hidroelektranu, ali jednostavno nema se elemenata protiv toga. Tako da sa novim zakonom o okolišu, koji bi trebao da konačno prođe na Domu naroda Parlamenta FBiH, nadam se da će u izvjesno vrijeme biti na dnevnom redu, doći do određenih rješenja. Ići će se na strateške procjene sektora. Samim tim,to će nama biti osnova da napravimo stratešku procjenu hidrosektora, odnosno mini hidroelektrana. Velike hidroelektrane, od njih ima koristi, jer one proizvode električnu energiju i ne zagađuju previše okoliš i slično, a mini hidroelektrane zaista unište život u jednoj lokalnoj zajednici, a korist ima samo pojedinac”, kaže Đapo.

Prikupljanje boravišne takse zakonski regulisano u tri kantona
Ministrica okoliša i turizma FBiH navodi da je uvjerena kako ćemo uspjeti odgovoriti obavezama u zaštiti okoliša tokom pristupanja BiH Evropskoj uniji.

“Mislim da hoćemo. Jer, po ustavnoj strukturi BiH, okoliš, kao i ekonomska politika, su na entitetima, odnosno to je zajednička nadležnost između FBiH, kantona i lokalne zajednice, a na državnom nivou to pokriva Ministarstvo za vanjsku trgovinu i ekonomske odnose BiH. Bilo bi iznimno važno da imamo državno ministarstvo okoliša, kao što bi bilo iznimno važno da imamo i agenciju za okoliš i da imamo tu zajedničku statistiku. Ali, dogovorili smo se da svi podaci od dva fonda, te baze podataka i informatički sistemi budu potpuno jednaki kako bi se onda njihovim sabiranjem dobili podaci koje vodi država. Dakle, ja jesam za to, iako znam da je možda teško politički doći do novog ministarstva na državnom nivou. Ali, u narednim godinama zalagat ćemo se za to”, ističe Đapo.

Kada govorimo o okolišu, kaže Đapo, jeste važna uloga federalnog Ministarstva okoliša i turizma, dok gledajući turizam, tu su da postave jednu zakonsku legislativu, a turizam vidi po iskustvima u Evropi, odnosno da to jeste lokalna industrija.

“Tako da sam već četiri godine od kada sam preuzela ministarstvo zagovarala zakon o turizmu koji je trebao da dozvoli da lokalna zajednica bude korisnik svih sredstava koji se generiraju na toj lokalnoj zajednici. Samim tim, bilo bi više ljudi koji bi se uključivali u turizam i osjetila bi se ta blagodet turizma. Ovako još uvijek na federalnom nivou mi nemamo zakon o prikupljanju boravišne takse, zakon o turizmu i dolazi do rasipanja, odnosno do nekontrolisanog prikupljanja ili bolje reći neprikupljanja boravišne takse. Iako Kanton Sarajevo, Hercegovačko-neretvanski kanton i Tuzlanski kanton imaju svoje zakone i oni prikupljaju sredstva po pitanju boravišne takse. Ipak, mislim da bi bilo bolje da smo usvojili ovaj federalni zakon. On nije prošao u Parlamentu FBiH i mi smo ga povukli iz parlamentarne procedure jer nije imao podršku”, pojašnjava Đapo.

Ljubuški primjer razvoja turizma

Sada će krenuti ponovo sa lobiranjem i predlaganjem novog zakona. Ističe kako bi voljela da ljudi shvate da naplaćivanjem određenih usluga, ali i davanjem određene usluge, može se ostvariti dobit.

“Najbolje se to pokazuje u općini Ljubuški kod naplaćivanja takozvane karte koja vam dozvoljava da obiđete i Kravice, Koćušu, samostan i muzej i sve blagodeti koje Ljubuški ima. Oni su ostvarili prošle godine više od 2,5 miliona KM samo prodajući te karte, dok recimo Grad Mostar nema nikakvih prihoda. UNESCO je radio i Ministarstvo okoliša i turizma FBiH je sufinansiralo strategiju za održavanje i upravljanje Starim Gradom u Mostaru s obzirom na to da je on pod zaštitom UNESCO-a. Pokazuje se da upravo ta politika da kao prvo naplate parking autobusa koji dolaze, pa potom prodavanja neke karte, ne mora to biti samo naplata za ulazak u Stari Grad, ali da ljudi dobiju kartu gdje mogu cijeli dan obići i Stari Grad i određene muzeje, ljepote Mostara, mogla donijeti boljitak. Onda bi taj novac trebao da ostane Mostarcima”, kaže Đapo.

Vjeruje da bi u tom slučaju turisti i duže ostajali u Mostaru, nego sad.

“Ovako, niti se zadrže, niti ručaju, niti kupe neki suvenir. Onako, kada govorimo o turizmu, sve mora biti uvezano. To je jedan lanac gdje vi ne možete u Starom Gradu Mostaru prodavati suvenire koje ste uvezli iz Kine. Dakle, to moraju biti autentični suveniri. Samim tim će se turisti zadržati da vide šta je to, raspitati se i ponijeti, odnosno doživjet će Mostar kako treba i kupit će zasigurno taj suvenir. Kada govorimo o turizmu, ja sam ubjeđenja da je to lokalna industrija, da treba pomoći lokalnim zajednicama da se razviju, ali, isto tako, da novac treba ostati na nivou lokalne zajednice”, ističe Đapo.

Smatra da nismo dovoljno iskoristili potencijale u FBiH kada je riječ o angažovanju tih potencijala u turističke svrhe.

“Mi, također, u Ministarstvu okoliša i turizma FBiH imamo jedan program koji radimo sa GIZ-om da vršimo edukacije. Imamo Nacionalni park Una, Parkove prirode Blidinje… Jako je važno iskoristiti taj potencijal. Evropljani dolaze da se odmore na Blidinju ili Nacionalnom parku Una, ali vi nemate dobrog restorana gdje će ljudi jesti organsku hranu, neku teletinu koja je tu, iz tog sela ili sir koji je iz sela, med. Vide se sada pomaci u Nacionalnom parku Una gdje imamo organsku proizvodnju jako lijepo pakovanog meda, koji se nudi turistima i da kušaju i da kupe i ponesu sa sobom. Ali, trebalo bi da bude više toga, da se cijela zajednica uključi u prodaju tih suvenira. Recimo, Ljubuški je uspio u tome. Možete od malih flašica, teglica soli namijenjenih za turiste, imati vrlo interesantan suvenir, so sa hercegovačkim biljem. To je obično hercegovačko bilje koje se prodaje i to je vrlo lijep poklon i lijepa uspomena za ponijeti. Potrebno je u tim prirodnim područjima uvezati cijelu lokalnu zajednicu kako bi oni ostali tu i kako bi imali koristi od svog rada i turizma”, poručila je Đapo.

U narednim godinama sigurno možemo očekivati da ćemo imati čistiji zrak u Bosni i Hercegovini, odnosno na prostoru Federacije BiH, rekla je u intervjuu Edita Đapo, ministrica okoliša i turizma FBiH.

Naglasila je da je federalno Ministarstvo okoliša i turizma ove godine radilo na legislativi u oblasti zaštite zraka.

“U Parlament Federacije BiH smo uputili prijedlog zakona o zaštiti zraka, jedan potpuno novi zakon koji definiše nekoliko oblasti i počinje se baviti klimatskim promjenama, odnosno kako sva isparavanja u zrak utiču na ozonski omotač”, naglašava Đapo.

Navodi kako su kontaktirali i uvezali u sve to – s obzirom na to da je to njihova produžena ruka – Federalni hidrometeorološki zavod, da vide koje su njihove potrebe i šta je bilo važno od opreme da im se nabavi i popravi.

“Moram pohvaliti direktora zavoda Almira Bijedića, koji zaista dobro obavlja svoj posao. On me je uvjerio da imamo sasvim dovoljno stanica. Dobili su određene donacije od međunarodne zajednice i stranih zemalja koje pomažu da držimo te stanice i dobivamo potpuno validne podatke i da su ti podaci dobri. Mi smo, također, ove godine donijeli i pravilnik kojim se nalaže da se koristi takozvani indeks za zaštitu zraka, koji je sada javan i može se pogledati na web stranici Hidrometeorološkog zavoda. Taj indeks su radili stručnjaci iz Hidrometeorološkog zavoda i Zavoda za javno zdravstvo FBiH. Uzeli su određene parametre i tačno se zna koliko je u kojem gradu to zagađenje”, naglašava Đapo.

Zrak mora biti čistiji

Ističe da u Sarajevu, Zenici i Tuzli, ne samo tokom zime, nego i ljeti je prilično zagađen zrak.

“U Sarajevu sam pokušavala da dođemo do toga da isfinansiramo studiju koja će reći tačno koliko kojih polutanata ima. Sarajevo je, odnosno kantoni su radili te svoje studije. Tako je Kanton Sarajevo uradio svoju studiju i, koliko znam, oni govore da 40 posto zagađenja dolazi iz saobraćaja, s obzirom na male ulice koje mi imamo i jako puno stajališta, semafora na kojima se osjeti to zagađenje, a jako puno automobila. Također, 20 posto zagađenja je od industrijske proizvodnje u Sarajevu, a ostalo su privatna ložišta. Sa novim zakonom će se omogućiti Kantonu Sarajevo, odnosno kantonima, da inspekcija može ulaziti i u privatne kuće ukoliko neko prijavi da se pored njega vidi da čadi i dimi, odnosno da inspekcija može provjeriti šta se to dešava”, pojašnjava Đapo.

Ministrica ističe da je i sada bh. legislativa jako dobra.

“U Sarajevu po zakonu se mora koristiti određeni ugalj, odnosno ugalj određene kvalitete. Međutim, ne postoji način da se to iskontroliše. I kod nas ljudi, s obzirom na jako tešku socijalnu situaciju, lože sve i svašta. Zbog toga zimi imamo povećanje čađi što se vjerovatno loži ugalj koji je najjefetniji, a lošeg je kvaliteta, mada ljudi govore da se loži sve i svašta, ali, evo, ne bih ulazila sada u to”, navodi Đapo.

U Sarajevu su prema njenim riječima problem privatna ložišta i treba se dugoročno razmišljati kako kuće u padinskim dijelovima grada uvezati u sistem zagrijavanja da bi ljudi mogli preći ili na električnu energiju ili na plin ili toplane.

“A, što se tiče automobila, to se zasigurno mora rješavati. Kanton Sarajevo je krenuo sa izgradnjom Prve transferzale. Tu nam trebaju široke ulice koje će omogućiti brži protok automobila, što, samim tim, znači i manje zagađenje”, tvrdi Đapo.

U Zenici je najveći zagađivač “Arcelor Mittal”, a tu je i rudnik, kaže ministrica i dodaje kako “Arcelor Mittal” ulaže napore na ovom polju i oni su vidljivi.

“Oni su već ugradili određene filtere i prelaze, odnosno trebali bi da poprave koksaru. Ono što je za njih važno jeste da su dobili dozvolu od Ministarstva energetike, rudarstva i industrije FBiH za izgradnju projekta toplane. ‘Arcelor Mittal’ zagrijava cijelu Zenicu, odnosno svojim radom ta energija se koristi tokom zime da bi se zagrijala cijela Zenica. Sada će se izgradnjom te toplane, a mislim da bi do ljeta 2020. godine trebalo da se igradi, moguće da se malo rok probije, investitor je tu, a EBRD će isfinansirati skupa sa ‘Arcelor Mittalom’ i Gradom Zenica. Trebalo bi da se smanji zagađenje te prašine za oko 70 posto što znači da bi onda zaista mogli očekivati čistiji zrak u Zenici. ‘Arcelor Mittal’ zaista ulaže napore da se modernizuje ta kompanija”, navodi Đapo.

U Tuzli je najveći zagađivač Termoelektrana (TE) Tuzla i u Lukavcu GIKIL. Uskoro počinje izgradnja bloka 7 u TE, a kako kaže Đapo, taj blok bi, prema okolinskim dozvolama, trebao i ima projicirano manje zagađenje.

“Dali smo im jako stroge mjere, strožije nego što su u EU. Ono što mene žalosti jeste da Elektroprivreda BiH, bez obzira na to što će ići s ovim projektom, nikada nisu išli sa projektom odsumporavanja, koji je iznimno skup, između 100 i 150 miliona KM, za postojeće blokove. Međutim, očito su oni išli na to da se ide sa izgradnjom nove termoelektrane koja ne bi trebala toliko da zagađuje”, rekla je Đapo.

U finkciji tri regionalne deponije u FBiH

Ministrica Edita Đapo u razgovoru za Anadoliju kaže da se uvijek iznovas iznenadi stanjem u okolišu s obzirom na to da je BiH imala jako dobru okolišnu politiku prije rata.

“Mi smo u Sarajevu i prije razdvajali, imali smo kontejnere za papir, staklo, plastiku… I tada smo imali tu svijest. Imali smo poznatu reklame kada mladić kaže – djevojko, nešto vam je ispalo (papirić), a ona odgovara – to meni ne treba. Poruka je krajnja – ne treba ni ovom gradu. Zaista smo vodili računa. I sada vodim računa o tome, jer je ostalo ugrađeno kroz školu, kroz sekcije, kroz odlaske na čišćenje planina, a grad je tada, čini mi se, bio puno čistiji nego sada”, smatra Đapo.

Ističe da su 2008. godine donijeli federalnu strategiju kojom se opredijelilo da će se ići u izgradnju regionalnih deponija.

“A, ideja je bila, smisao je bio, kada se izgrade regionalne deponije, da će se na taj način doći do poboljšanja stanja. Smatralo se da će se na taj način motivisati načelnici općina da ulažu u infrastrukturu, odnosno da omoguće građanima da se vrši selektriranje otpada na samom izvoru, da mogu selektirati taj otpad i bacati u različite kontejnere. Samim tim, olakšalo bi se komunalnim preduzećima da to prevezu, odnosno flaše, staklo, plastiku i papir bi se recikliralo, dok bi se na deponiju zaista odlagalo samo ono što se mora odložiti. Međutim, to je dugotrajan proces”, kaže Đapo.

Za sada su izgrađene četiri regionalne deponije (Sarajevo, Zenica, Mostar i Livno), a gradi se peta (Živinice). Od toga, tri rade (Livno nije još u funkciji).

“S tim što u Sarajevu nije nanovo izgrađena deponija nego samo malo sanirana deponija Smiljevići koja je postojala 50 i više godina. Federalno Ministarstvo okoliša i turizma je davalo određene projekte i novac u izgradnju objekata kako bi se bolje menadžerisalo i kako bi se bolje sanirala ta deponija. Sada postoje i nove tehnologije i treba razmišljati o tome da li je potrebno ići na spalionice ili ne”, ističe Đapo.

Ministarstvo, kako navodi, samo reguliše, donosi strategije, a na kantonima je da se zaista bave time i da regulišu kako će i na koji način otpad odlaziti.

“Sarajevski i Zeničko-dobojski kanton imaju jako dobre politike, strateške dokumente. Zeničko-dobojski kanton ima i strategiju upravljanja otpadom i plan upravljanja otpadom, plan upravljanja medicinskim, animalnim, plan upravljanja komunalnim otpadom, ambalažom, elektronskim i elektroničkim otpadom… Imaju i regionalnu deponiju i već su skoro sve općine u Zeničko-dobojskom kantonu zatvorile deponije i sav otpad odvoze na Mošćanicu”, naglašava Đapo.

Ozbiljno shvatiti opasnost od klimatskih promjena
Za razliku od Sarajeva i Zenice, ostale općine se i nisu baš potrudile kada je u pitanju odlaganje otpada.

“Vidimo primjer Mostara, gdje imamo regionalnu deponiju, dok, opet, Stolac ima svoju lokalnu – općinsku deponiju, Konjic ima općinsku, Jablanica ima općinsku deponiju… Dakle, svi se i dalje zadržavaju na tim općinskim deponijama iako su ove regionalne bolje urađene, jer se nalaze određene nepropusne folije ispod. Puno bi bolje bilo motivisati ljude, pa i načelnike, da se uključe u taj proces. Međutim, možda je previše problema u BiH, onih životnih pitanja za ljude kako preživjeti od prvog do prvog, tako da se otpad i ta politika otpada uvijek odgađa”, smatra Đapo.

Samim tim, kako navodi ministrica, imamo i neodgovorne građane i možda čak neke kompanije koje odvoze otpad i odlažu na nepropisna mjesta.

“Uvijek se začudim odakle na nekom usputnom mjestu neki otpad, neka divlja deponija se napravi dok postoje te lokalne, kakve-takve, ali postoji mjesto gdje bi se otpad trebao odvoziti”, poručuje Đapo.

Svijest ljudi, kada su u pitanju klimatske promjene raste uz pomoć i novinara i nevladinih organizacija, koje su ojačale, i njihov rad se osjeti u poređenju sa periodom od prije desetak godina.

“A, i osjetimo klimatske promjene. Mi smo prva generacija koja osjeti klimatske promjene. S obzirom na internet, vidimo sve šta se događa u svijetu. Čak i djeca znaju za klimatske promjene. Dolazi do podizanja nivoa mora, dolazi do sve češćih poplava, požara, tajfuna… Vidimo da proteklih dana u Hrvatskoj i Crnoj Gori imamo poplave u pomorskim gradovima. Tako da svi jesmo i moramo biti zabrinuti i moramo naći načina kako da se to riješi”, navodi Đapo.

Svaki pojedinac, ma koliko mislio da je njegova uloga nebitna, samo odlaganjem smeća ili dobrim ponašanjem prema prirodi da je ne ugrozi, ne kida drvo, ne ugrožava se neka životinja, može doprinijeti očuvanju života na Zemlji.

“Ministarstvo okoliša i turizma FBiH trenutno radi na izradi nove strategije obzirom da je strateški dokument koji smo imali bio do 2018. godine. Kao Vlada FBiH obzirom da smo pregovarali sa Vladom Kraljevine Švedske i dogovrili se da će nam oni pomoći i da će nam isfinansirati kako strategije za FBiH, RS i Brčko distrikt, ali tako i državnu strategiju koja je iznimno važna zbog našeg puta ka EU jer je 30 posto acquis communautaire, odnosno evropske legislative koju treba da uskladimo jeste upravo oblast okoliša. Potom iznimno je važno zbog povlačenja predpristupnih fondova da imamo tu državnu strategiju. Radeći sada na tome nadam se da ćemo naći i načina kako da uključimo građane u to da svojim ponašanjem mogu doprinijeti zaista smanjenju klimatskih promjena”, kaže Đapo.

Ogroman broj sadnica se uništava zbog prerastanja

Ministrica okoliša i turizma FBiH upozorava i na loše stanje u oblasti šuma u FBiH. Koliko se odgovorno ponašamo prema šumama, kaže Đapo, može nam reći podatak da mi već godinama nemamo federalni zakon o šumama koji bi sve to regulisao.

“Mi svi jako dobro znamo, javna je tajna, da dolazi do prekomjerne sječe drveta koje se izvozi kao sirovina, a znamo da imamo i vještine i mogućnosti da proizvodimo namještaj u BiH. Imamo i dobre dizajnere i poznati smo bili po proizvodnji namještaja. Potom jako je puno prijava nelegalne sječe. Nama ljudi prijavljuju pošto građani ne znaju razliku. Tako se obraćaju Ministarstvu okoliša i turizma FBiH zbog krađe šuma. Jako je važno da izlazi inspekcija, ali, isto tako, jako je važno da šumska preduzeća, koja ima svaki kanton, rade na suzbijanju nelegalne sječe”, naglašava Đapo.

Na posljednjoj sjednici Vlade FBiH razmatrana je informacija u kojoj se pokazuje da ogroman broj sadnica bude uništen zato što su one prerasle.

“To se dešava, umjesto da šumsko preduzeće pošumi i da organizuje škole i da organizuje nešto, pa čak i da pokloni te sadnice koje će biti zasađene, a ne da se ide na njihovo uništenje. Iznimno je važno da svi u lancu budu uključeni u to, jer ne može se očekivati da federalna Vlada riješi sve i da jedno ministarstvo riješi sve. Svi u lancu su iznimno važni, imaju svoju ulogu i treba da obavijeste da ukoliko im je potrebna dodatna pomoć da se za to obrate. Od federalne Vlade odmah će je zaisgurno i dobiti da se to ne uništava nego da se u određenom periodu kada je to potrebno, jer postoje periodi kada se to pošumljava da se to učini, da se obnovi, da pokušamo na sve načine spriječiti požare”, kaže Đapo.

Jako puno šume, kaže Đapo, pogotovo u toku ljetnog perioda u Hercegovini, izgori zbog nepažnje čovjeka, što dovodi do požara, uništenja šume.

“Šume su jedan resurs. Mi smo vidjeli koliko se cijeli svijet uzbudio oko Amazona i požara koji su bili ovdje u BiH. Mi ustvari nismo svjesni koliko smo sretni što imamo ovako planinski kraj gdje imamo jako puno šume i jako puno drveća koju trebamo potruditi da to sačuvamo”, naglašava Đapo.

Od velikih hidroelektrana imaju korist svi, od malih pojedinci
Prostorni planovi su ustvari, kaže Đapo, baza za okoliš. Čak i u gradovima prostornim planom pokazuje se kako struje vjetrovi, hoće li doći do zagađenja ili neće… Kada se nešto neplanski gradi naravno da to, navodi, ne mora odmah, ali će narušiti okoliš. Sigurno je, ističe Đapo, da će u takvim slučajevima doći do narušavanja okoliša.

“Kada govorimo o mini hidroelektranama, mi zaista nemamo strategiju plana izgradnje. Lično sam iznimno protiv toga, jer gledajući Evropu, a svi se pozivamo na Evropu, kod njih su rijeke slobodne. Jer, nije isto imati mini hidroelektranu na Dunavu ili negdje i imati je ne maloj planinskoj rječici ovdje u BiH. Obzirom da sam i ministrica za turizam, mislim da je puno bolja strategija BiH bila da razvijamo eko turizam na tim područjima, a ne da se ide na izgradnju mini hidroelektrana. Mi sada u Ministarstvu okoliša i turizma FBiH radimo na tome da se donese određeni plan da vidimo, da puno teže postane dobiti odluku za izgradnju hidroeelektrana, odnosno da imamo jednu strategiju izgradnje hidroelektrana. Trebamo procijeniti da li ih ima dovoljno i da li nam je potreban novi broj”, stava je Đapo.

Za sada je procedura, kaže, išla tako da konesiju daje općina, potom općinsko vijeće daje dozvolu, kantno daje saglasnost, dobije se vodna dozvola koju daje Agencija za vode i onda kada su svi čisti ti papiri Ministarstvo okoliša i turizma FBiH donosi odluku.

“Ukoliko javna rasprava prođe kako treba, onda zaista nema elemenata da se odbije ta okolinska dozvola. Morate se sa tim suočiti. Kao ministrici možda mi je i teško potpisati okolinsku dozvolu za mini hidroelektranu, ali jednostavno nema se elemenata protiv toga. Tako da sa novim zakonom o okolišu, koji bi trebao da konačno prođe na Domu naroda Parlamenta FBiH, nadam se da će u izvjesno vrijeme biti na dnevnom redu, doći do određenih rješenja. Ići će se na strateške procjene sektora. Samim tim,to će nama biti osnova da napravimo stratešku procjenu hidrosektora, odnosno mini hidroelektrana. Velike hidroelektrane, od njih ima koristi, jer one proizvode električnu energiju i ne zagađuju previše okoliš i slično, a mini hidroelektrane zaista unište život u jednoj lokalnoj zajednici, a korist ima samo pojedinac”, kaže Đapo.

Prikupljanje boravišne takse zakonski regulisano u tri kantona
Ministrica okoliša i turizma FBiH navodi da je uvjerena kako ćemo uspjeti odgovoriti obavezama u zaštiti okoliša tokom pristupanja BiH Evropskoj uniji.

“Mislim da hoćemo. Jer, po ustavnoj strukturi BiH, okoliš, kao i ekonomska politika, su na entitetima, odnosno to je zajednička nadležnost između FBiH, kantona i lokalne zajednice, a na državnom nivou to pokriva Ministarstvo za vanjsku trgovinu i ekonomske odnose BiH. Bilo bi iznimno važno da imamo državno ministarstvo okoliša, kao što bi bilo iznimno važno da imamo i agenciju za okoliš i da imamo tu zajedničku statistiku. Ali, dogovorili smo se da svi podaci od dva fonda, te baze podataka i informatički sistemi budu potpuno jednaki kako bi se onda njihovim sabiranjem dobili podaci koje vodi država. Dakle, ja jesam za to, iako znam da je možda teško politički doći do novog ministarstva na državnom nivou. Ali, u narednim godinama zalagat ćemo se za to”, ističe Đapo.

Kada govorimo o okolišu, kaže Đapo, jeste važna uloga federalnog Ministarstva okoliša i turizma, dok gledajući turizam, tu su da postave jednu zakonsku legislativu, a turizam vidi po iskustvima u Evropi, odnosno da to jeste lokalna industrija.

“Tako da sam već četiri godine od kada sam preuzela ministarstvo zagovarala zakon o turizmu koji je trebao da dozvoli da lokalna zajednica bude korisnik svih sredstava koji se generiraju na toj lokalnoj zajednici. Samim tim, bilo bi više ljudi koji bi se uključivali u turizam i osjetila bi se ta blagodet turizma. Ovako još uvijek na federalnom nivou mi nemamo zakon o prikupljanju boravišne takse, zakon o turizmu i dolazi do rasipanja, odnosno do nekontrolisanog prikupljanja ili bolje reći neprikupljanja boravišne takse. Iako Kanton Sarajevo, Hercegovačko-neretvanski kanton i Tuzlanski kanton imaju svoje zakone i oni prikupljaju sredstva po pitanju boravišne takse. Ipak, mislim da bi bilo bolje da smo usvojili ovaj federalni zakon. On nije prošao u Parlamentu FBiH i mi smo ga povukli iz parlamentarne procedure jer nije imao podršku”, pojašnjava Đapo.

Ljubuški primjer razvoja turizma

Sada će krenuti ponovo sa lobiranjem i predlaganjem novog zakona. Ističe kako bi voljela da ljudi shvate da naplaćivanjem određenih usluga, ali i davanjem određene usluge, može se ostvariti dobit.

“Najbolje se to pokazuje u općini Ljubuški kod naplaćivanja takozvane karte koja vam dozvoljava da obiđete i Kravice, Koćušu, samostan i muzej i sve blagodeti koje Ljubuški ima. Oni su ostvarili prošle godine više od 2,5 miliona KM samo prodajući te karte, dok recimo Grad Mostar nema nikakvih prihoda. UNESCO je radio i Ministarstvo okoliša i turizma FBiH je sufinansiralo strategiju za održavanje i upravljanje Starim Gradom u Mostaru s obzirom na to da je on pod zaštitom UNESCO-a. Pokazuje se da upravo ta politika da kao prvo naplate parking autobusa koji dolaze, pa potom prodavanja neke karte, ne mora to biti samo naplata za ulazak u Stari Grad, ali da ljudi dobiju kartu gdje mogu cijeli dan obići i Stari Grad i određene muzeje, ljepote Mostara, mogla donijeti boljitak. Onda bi taj novac trebao da ostane Mostarcima”, kaže Đapo.

Vjeruje da bi u tom slučaju turisti i duže ostajali u Mostaru, nego sad.

“Ovako, niti se zadrže, niti ručaju, niti kupe neki suvenir. Onako, kada govorimo o turizmu, sve mora biti uvezano. To je jedan lanac gdje vi ne možete u Starom Gradu Mostaru prodavati suvenire koje ste uvezli iz Kine. Dakle, to moraju biti autentični suveniri. Samim tim će se turisti zadržati da vide šta je to, raspitati se i ponijeti, odnosno doživjet će Mostar kako treba i kupit će zasigurno taj suvenir. Kada govorimo o turizmu, ja sam ubjeđenja da je to lokalna industrija, da treba pomoći lokalnim zajednicama da se razviju, ali, isto tako, da novac treba ostati na nivou lokalne zajednice”, ističe Đapo.

Smatra da nismo dovoljno iskoristili potencijale u FBiH kada je riječ o angažovanju tih potencijala u turističke svrhe.

“Mi, također, u Ministarstvu okoliša i turizma FBiH imamo jedan program koji radimo sa GIZ-om da vršimo edukacije. Imamo Nacionalni park Una, Parkove prirode Blidinje… Jako je važno iskoristiti taj potencijal. Evropljani dolaze da se odmore na Blidinju ili Nacionalnom parku Una, ali vi nemate dobrog restorana gdje će ljudi jesti organsku hranu, neku teletinu koja je tu, iz tog sela ili sir koji je iz sela, med. Vide se sada pomaci u Nacionalnom parku Una gdje imamo organsku proizvodnju jako lijepo pakovanog meda, koji se nudi turistima i da kušaju i da kupe i ponesu sa sobom. Ali, trebalo bi da bude više toga, da se cijela zajednica uključi u prodaju tih suvenira. Recimo, Ljubuški je uspio u tome. Možete od malih flašica, teglica soli namijenjenih za turiste, imati vrlo interesantan suvenir, so sa hercegovačkim biljem. To je obično hercegovačko bilje koje se prodaje i to je vrlo lijep poklon i lijepa uspomena za ponijeti. Potrebno je u tim prirodnim područjima uvezati cijelu lokalnu zajednicu kako bi oni ostali tu i kako bi imali koristi od svog rada i turizma”, poručila je Đapo.