Igrači nogometnog kluba Čelik i stručni štab su jučer umjesto treninga iskoristili povoljne vremenske uslove kako bi posjetili Smetove, najpoznatije izletište kod Zenice.

Šef stručnog štaba Armin Duvnjak se zatim obratio putem Facebook-a:

“Kazao sam danas našim mladim igračima da sam još kao dijete i pionir Čelika od starijih igrača i navijača čuo lijepe priče o Čeliku i ovoj našoj prekrasnoj planini Smetovi. Nekad davno, u vrijeme Jugoslavije, kad su Čelik vodile trenerske legende Milan Ribar, Bebula Milošević, Josip Skoblar, Džemaludin Mušović i naši zenički treneri znalo se u jeku priprema otići na Smetove. Ali ne busom ili autom. Nego trkom, trčalo se od Crkvica do Smetova, skoro 10 kilometara. I onda gore vježbe, čaj, kafa, užina i nazad za Zenicu. Osim kondicije i jačanja fizičke snage, tadašnji treneri su jačali i mentalni sklop igrača i naravno zajedništvo i timski duh (što i mi danas činimo). Uvijek se govorilo, dobro je jednom-dvaput otrčati na Smetove da ekipa dobije baznu snagu, da ojačaju pluća a i volja. Svi ljubitelji nogometa u Zenici su uvijek sa velikim simpatijama i poštovanjem govorili o podvigu nogometaša da se istrči na Smetove 10-ak km i na preko 1000 m nadmorske visine. Priča se da su osim Čelikovih nogometaša na Smetove iz Zenice imali običaj trčati i ragbijaši sa trenerom Kapetanovićem i ponekad košarkaši. Bila je to lijepa i korisna tradicija posebnih treninga izdržljivosti i snage, koju bi trebalo ponovo oživjeti, kao što se i Smetovi različitim sadržajima oživljavaju.

Mi smo danas otišli na 1000 metara nadmorske visine da se regenerišemo, da udahnemo ovaj zdravi planinski zrak, da se družimo i razgovaramo o dosadašnjem toku priprema i budućim izazovima, da šetamo… a ja sam im obećao, malo ih i upozorio, ako bude falilo snage, kondicije i volje, da ćemo, kao i nekad davno naše klupske legende uvesti praksu da svi zajedno istrčimo više puta do Smetova.

Na ovoj visokoj koti poruka igračima je bila rad, rad, rad, disciplina, pošten znoj i hrabro srce za Čelikov crno-crveni dres. To će se cijeniti i vrijednovati, to će dati i rezultate ako Bog da. Svako može pogriješiti. Svako može imati loš dan i izgubiti utakmicu. Svi su u igri za prvi tim. I svi smo PRVI TIM. I prvi i 25-ti igrač. I svaki član stručnog štaba. Ekipa pobjeđuje, zajedništvo, iskrenost, fokusiranost, sloga, borba za svaku loptu… i bez puno priče. Skrenuo sam im pažnju da razni komentari i društvene mreže im ne troše uzalud energiju. Najbolje je raditi i mukotrpno trenirati. Ohrabreni i ponosni nosimo grb Čelika. Uprava, stručni štab i Armija Čelikovaca stoje iza svakog igrača i ekipe. Mi smo ČELIK Zenica.”

Igrači nogometnog kluba Čelik i stručni štab su jučer umjesto treninga iskoristili povoljne vremenske uslove kako bi posjetili Smetove, najpoznatije izletište kod Zenice.

Šef stručnog štaba Armin Duvnjak se zatim obratio putem Facebook-a:

“Kazao sam danas našim mladim igračima da sam još kao dijete i pionir Čelika od starijih igrača i navijača čuo lijepe priče o Čeliku i ovoj našoj prekrasnoj planini Smetovi. Nekad davno, u vrijeme Jugoslavije, kad su Čelik vodile trenerske legende Milan Ribar, Bebula Milošević, Josip Skoblar, Džemaludin Mušović i naši zenički treneri znalo se u jeku priprema otići na Smetove. Ali ne busom ili autom. Nego trkom, trčalo se od Crkvica do Smetova, skoro 10 kilometara. I onda gore vježbe, čaj, kafa, užina i nazad za Zenicu. Osim kondicije i jačanja fizičke snage, tadašnji treneri su jačali i mentalni sklop igrača i naravno zajedništvo i timski duh (što i mi danas činimo). Uvijek se govorilo, dobro je jednom-dvaput otrčati na Smetove da ekipa dobije baznu snagu, da ojačaju pluća a i volja. Svi ljubitelji nogometa u Zenici su uvijek sa velikim simpatijama i poštovanjem govorili o podvigu nogometaša da se istrči na Smetove 10-ak km i na preko 1000 m nadmorske visine. Priča se da su osim Čelikovih nogometaša na Smetove iz Zenice imali običaj trčati i ragbijaši sa trenerom Kapetanovićem i ponekad košarkaši. Bila je to lijepa i korisna tradicija posebnih treninga izdržljivosti i snage, koju bi trebalo ponovo oživjeti, kao što se i Smetovi različitim sadržajima oživljavaju.

Mi smo danas otišli na 1000 metara nadmorske visine da se regenerišemo, da udahnemo ovaj zdravi planinski zrak, da se družimo i razgovaramo o dosadašnjem toku priprema i budućim izazovima, da šetamo… a ja sam im obećao, malo ih i upozorio, ako bude falilo snage, kondicije i volje, da ćemo, kao i nekad davno naše klupske legende uvesti praksu da svi zajedno istrčimo više puta do Smetova.

Na ovoj visokoj koti poruka igračima je bila rad, rad, rad, disciplina, pošten znoj i hrabro srce za Čelikov crno-crveni dres. To će se cijeniti i vrijednovati, to će dati i rezultate ako Bog da. Svako može pogriješiti. Svako može imati loš dan i izgubiti utakmicu. Svi su u igri za prvi tim. I svi smo PRVI TIM. I prvi i 25-ti igrač. I svaki član stručnog štaba. Ekipa pobjeđuje, zajedništvo, iskrenost, fokusiranost, sloga, borba za svaku loptu… i bez puno priče. Skrenuo sam im pažnju da razni komentari i društvene mreže im ne troše uzalud energiju. Najbolje je raditi i mukotrpno trenirati. Ohrabreni i ponosni nosimo grb Čelika. Uprava, stručni štab i Armija Čelikovaca stoje iza svakog igrača i ekipe. Mi smo ČELIK Zenica.”