Koliko je teško biti potpredsjednik režima. Je li zbog Dodikovog djelovanja i retorike strpljenje na margini. Kako se svjesno ide na rušenje BiH. Jesu li Bošnjaci u RS-u kolateralna šteta. Ko je naivno vjerovao da se Dodik promijenio. Zašto su za Sarajevo dežurni krivci Bošnjaci koji politički djeluju u RS-u. Ko treba proširiti vidike dalje od sarajevskih pendžera. Da li želja za nezavisnu RS vodi do nestanka.

Na ova pitanja Federalne TV odgovarao je Ćamil Duraković, potpredsjednik RS-a, i otvoreno kaže “niko se ne bori za državu, svi se bore ko će biti u vlasti. Dodiku pružaju ruku i kriju se po kafanama”.

– Postoje Bošnjaci koji su daleko od međuentitetske linije, žive na svojim vjekovnim ognjištima i trebaju tamo živjeti i zanoćiti. Mi tim defileima, paradama, zastavama, stvarima koje ovdje iritiraju ili zastrašuju građane svjedočimo godinama unazad, otkad smo se vratili na te prostore, i ne tražimo niko da nas sažalijeva zbog toga, ali tražimo neku podršku u političkim procesima kada se vodi računa o državi Bosni i Hercegovini, samo da se vidici države prošire dalje od pendžera sarajevskih zgrada – poručio je Duraković.

Prema njegovim riječima, političko Sarajevo nema sluha da je država Bosna i Hercegovina šira od pogleda s prozora sarajevske kuće. Ona je i u Trebinju, Srebrenici, Banjaluci…

– Nama je Sarajevo najdraži grad na svijetu, a mi koji tamo živimo smo kolateralna šteta. Javnost Federacije nađe krivca u nekoliko nas koji zastupamo interese Bošnjaka, kako smo samo mi krivi za to stanje Bošnjaka. Nekad nas je tamo bilo 300.000, godine 2000. i 2001, a danas nas ima između 50 i 70 hiljada. Zašto smo uvijek nalazili krivca u nama, a ne u onima koji brutalno čine sve kroz sistem da nas tamo bude manje? – pita Duraković.

Pokret za državu je kriv i što Dodik paradira po Lukavici, kaže. Smatra kako je problem što nema koncepta ukrupnjivanja probosanskog političkog bloka koji bi se tome mogao suprotstaviti.

– Mi Bošnjaci koji živimo u Srebrenici kada gledamo političku scenu, niko se ne bori za državu, svi se bore ko će biti u vlasti. Svako pruža Miloradu Dodiku ruku, svi oni sjede s njim, traže da sjednu s njim, kriju se s njim po kafanama okolo Sarajevo i dogovaraju vlast. A kada to uradi Ćamil, koji je preživio genocid i kojeg je izabrao bošnjački narod, to je problem. Ne optužujem ih, samo tražim od njih da nas čuju, jer ja zastupam Bošnjake u RS-u. Dođite, gospodo, kod mene, noćite jednu-dvije-tri noći, ali hajmo malo i u Višegrad, pa kad se četnici postrojavaju u Draževini, da onda vidimo gdje je ta međuentitetska linija, kad se Bošnjaci u Dobrunu kriju po podrumina, kad ne smiju da izađu iz kuće. Ja ću za svoj narod dati sve, a to da zazirem pred Miloradom Dodikom ili pred nekim političarima u Sarajevu, to neću nikad. Niti me on prepada niti oni – zaključio je Duraković.

Koliko je teško biti potpredsjednik režima. Je li zbog Dodikovog djelovanja i retorike strpljenje na margini. Kako se svjesno ide na rušenje BiH. Jesu li Bošnjaci u RS-u kolateralna šteta. Ko je naivno vjerovao da se Dodik promijenio. Zašto su za Sarajevo dežurni krivci Bošnjaci koji politički djeluju u RS-u. Ko treba proširiti vidike dalje od sarajevskih pendžera. Da li želja za nezavisnu RS vodi do nestanka.

Na ova pitanja Federalne TV odgovarao je Ćamil Duraković, potpredsjednik RS-a, i otvoreno kaže “niko se ne bori za državu, svi se bore ko će biti u vlasti. Dodiku pružaju ruku i kriju se po kafanama”.

– Postoje Bošnjaci koji su daleko od međuentitetske linije, žive na svojim vjekovnim ognjištima i trebaju tamo živjeti i zanoćiti. Mi tim defileima, paradama, zastavama, stvarima koje ovdje iritiraju ili zastrašuju građane svjedočimo godinama unazad, otkad smo se vratili na te prostore, i ne tražimo niko da nas sažalijeva zbog toga, ali tražimo neku podršku u političkim procesima kada se vodi računa o državi Bosni i Hercegovini, samo da se vidici države prošire dalje od pendžera sarajevskih zgrada – poručio je Duraković.

Prema njegovim riječima, političko Sarajevo nema sluha da je država Bosna i Hercegovina šira od pogleda s prozora sarajevske kuće. Ona je i u Trebinju, Srebrenici, Banjaluci…

– Nama je Sarajevo najdraži grad na svijetu, a mi koji tamo živimo smo kolateralna šteta. Javnost Federacije nađe krivca u nekoliko nas koji zastupamo interese Bošnjaka, kako smo samo mi krivi za to stanje Bošnjaka. Nekad nas je tamo bilo 300.000, godine 2000. i 2001, a danas nas ima između 50 i 70 hiljada. Zašto smo uvijek nalazili krivca u nama, a ne u onima koji brutalno čine sve kroz sistem da nas tamo bude manje? – pita Duraković.

Pokret za državu je kriv i što Dodik paradira po Lukavici, kaže. Smatra kako je problem što nema koncepta ukrupnjivanja probosanskog političkog bloka koji bi se tome mogao suprotstaviti.

– Mi Bošnjaci koji živimo u Srebrenici kada gledamo političku scenu, niko se ne bori za državu, svi se bore ko će biti u vlasti. Svako pruža Miloradu Dodiku ruku, svi oni sjede s njim, traže da sjednu s njim, kriju se s njim po kafanama okolo Sarajevo i dogovaraju vlast. A kada to uradi Ćamil, koji je preživio genocid i kojeg je izabrao bošnjački narod, to je problem. Ne optužujem ih, samo tražim od njih da nas čuju, jer ja zastupam Bošnjake u RS-u. Dođite, gospodo, kod mene, noćite jednu-dvije-tri noći, ali hajmo malo i u Višegrad, pa kad se četnici postrojavaju u Draževini, da onda vidimo gdje je ta međuentitetska linija, kad se Bošnjaci u Dobrunu kriju po podrumina, kad ne smiju da izađu iz kuće. Ja ću za svoj narod dati sve, a to da zazirem pred Miloradom Dodikom ili pred nekim političarima u Sarajevu, to neću nikad. Niti me on prepada niti oni – zaključio je Duraković.