DNK izvađen iz kostiju od preko 350 ljudi koji su živjeli prije nekoliko desetina hiljada godina otkrili su prethodno nepoznata poglavlja evropske prahistorije.

Novi podaci identifikuju grupe lovaca-sakupljača koje su živjele prije i nakon jednog od najgorih katastrofa kontinenta, posljednjeg glacijalnog maksimuma, kada je led prekrivao veliki dio Evrope prije 19.000 do 25.000 godina.

Led je u tom razdoblju pokrivao velike dijelove uglavnom nenaseljenog kontinenta. Naučnici vjeruju da je 100.000 ljudi živjelo u zapadnoj i srednjoj Evropi prije velikog zamrzavanja. Dolazak leda i prateći pad temperature desetkovao je ljudsku populaciju, ostavljajući samo male izolirane skupine od oko 50 ljudi. Za drevne Evropljane bio je to gotovo apokaliptični događaj.

Nedavna studija predstavlja nove genetske podatke od 116 pojedinaca iz 14 zemalja. Studija pokriva dolazak prvih Homo sapiensa u Evropu (prije otprilike 45 000 godina) do otprilike 3.200 prije Krista, kada su se ljudi na cijelom kontinentu prilaogodili poljoprivrednom stilu života. Ova promjena omogućila je civilizaciji da procvijeta i okonča nomadski način života jedinstven za našu vrstu.

Prvi val Homo sapiensa koji je stigao u Evropu iz Afrike upoznao je neandertalce. Miješali su se s neandertalcima i imali djecu, ali misteriozno su izumrli bez ostavljanja genetskog traga u današnjim Evropljanima. Neandertalci su također nestali prije otprilike 40 000 godina iz nepoznatih razloga, ali ostavili su nekoliko “kapi” DNK u današnjim ljudima izvan Afrike.

Nova studija pokazuje da je prije lednog doba Evropa bila podijeljena na dvije glavne loze Homo sapiensa koji su poticali iz uzastopnih migracijskih valova. Grupe s precima iz zapadne Rusije živjele su u sadašnjoj Italiji, Austriji i Češkoj. Španijom i Francuskom dominirale su druge skupine čiji su korijeni stari najmanje 35.000 godina i iz današnje Belgije.

Naučnici su ranije mislili da su ljudi migrirali južno dok je počelo ledeno doba. Pireneji i Alpe funkcionirali su prema tome kao ledene barijere koje štite ljude koji već živjeli na Pirinejskom i Apeninskom polutoku i spriječavali druge da migriraju na jug. Genetski podaci sada pokazuju da je ljudska populacija na Apeninskom poluotoku izumrla.

– To je brutalna činjenica – kaže Vanessa Villalba-Mouco, španjolska molekularna biologinja na Institutu Max Planck za evolucijsku antropologiju u Njemačkoj.

Villalba-Mouco, koautorica studije, dodaje:

– Stanovništvo je potpuno zamijenjeno, a mi još uvijek ne znamo zašto se to dogodilo.

Druga nedavna studija objavljena u Nature Ecology and Evolution analizirala je ostatke jednog od poznatih preživjelih od ledenjaka. Arheolozi su pronašli jedan zub iz odraslog muškarca u špilji Malalmuerzo u Granadi, Južna Španija, ispod zidova ukrašenih slikama konja. Bijelina i dobro zdravlje njihovih zuba bili su karakteristične osobine tih Evropljana, jer hrana koja uzrokuje propadanje zuba, poput slatkiša i kruha, još nije bila izmišljena.

Analiza ovih ostataka pokazuje da je ovaj čovjek živio prije 23 000 godina, preživjevši najgore razdoblje posljednjeg lednog doba. DNK ukazuje da je bio u vezi s lovcima-sakupljačima koji su živjeli prije zahlađenja. Što je još važnije, njegova genetska ostavština preživjela je ledeno doba i još uvijek je prisutna u današnjim Evropljanima, iako je značajno razrijeđena nakon hiljada godina miješanja i remiksiranja.

– Ovo djelo potvrđuje da su Pirinjeski poluotok i južna Francuska jedino poznato utočište preživjelih od posljednjeg ledenog doba – kaže genetičar Carles Lalueza-Fox, koautor ove druge studije s Villalba-Mouco.

– Već smo prema ostacima na Pirinejskom poluotoku otkrili da je to bilo jedino životno područje za mnoge životinje, poput smeđeg medvjeda, ježa, šljokica i vrsta drveća, uključujući i hrastove. Sada znamo da je to omogućilo i Evropljanima tog vremena da prežive.

Zub pronađen u špilji Malalmuerzo dao je genetiku povezanu s solutrejskom kulturom. Poznat je po naprednom izradi alata, predvorja i strelicama te umjetničkim prikazima životinja i drugih jedinstveno evropskih scena. Genetska analiza otkrila je da je ta kultura potjecala iz ranijih evropskih homo sapiensa – aurignacijske kulture – koji je stvorio neke od najranijih i najelegantnijih prahistorijskih umjetnosti, poput onih u francuskoj špilji Chauvet.

Studija je potvrdila nedostatak kontakta između Pirinejskog poluotoka i Sjeverne Afrike, iako je ledeno doba suzilo prolaz Gibraltara. Nakon posljednjeg glacijalnog maksimuma, stanovnici Pirinejskog poluotoka napustili su utočište i počeli naseliti ostatak Evrope. Nova ljudska loza s korijenima na Balkanu i Anadoliji u Turskoj pojavila se do tada. Brzo su naselili Italiju i proširili se na ostatak kontinenta sve dok nisu postali nova dominantna loza u Evropi, magdalenska kultura, poznata po svojim prahistorijskim špiljama poput Altamira Bison -a u sjevernoj Španjolskoj.

Prije otprilike 9.000 godina, u Evropi se dogodio novi ljudski preokret kada su migranti iz Mezopotamije donijeli poljoprivredu, stoku i sjedeći način života. Mnoga nomadska plemena lovaca pomiješala su se s novim imigrantima i prihvatila svoj način života. Drugi su se ostali vjernim svojim nomadskim tradicijama i preživjeli u manjim, izoliranim skupinama. Rekonstrukcije DNK ilustriraju fizičke karakteristike nomada koji su živjeli prije manje od 14.000 godina. Oni u južnoj Evropi imali su tamnu kožu i plave oči, dok su one na sjeveru bile blijede puti i tamnih očiju.

Roberto Risch, naučnik koji se bavi prahistorijom s autonomnog univerziteta u Barseloni, primjećuje značaj ove dvije nove studije, koje pružaju uvid u doba bez pisanih svjedočenja kroz kamene alate, plovila, slike i ljudske ostatke. Napredak u analizi DNK omogućuje nam da opovrgnemo teorije i potvrdimo druge.

– Ono što je najvažnije, ove studije pokazuju da su ljudi tog vremena u osnovi bili poput nas. Suočeni s klimatskim promjenama koje su se brzo dogodile u jednoj generaciji, kako su neke skupine reagirale i učinile da društvene odluke određuju njihovu sudbinu. Oni koji su odlučili ostati i negirati što se događalo nestali su – rekao je Risch, prenosi EL Pais.

DNK izvađen iz kostiju od preko 350 ljudi koji su živjeli prije nekoliko desetina hiljada godina otkrili su prethodno nepoznata poglavlja evropske prahistorije.

Novi podaci identifikuju grupe lovaca-sakupljača koje su živjele prije i nakon jednog od najgorih katastrofa kontinenta, posljednjeg glacijalnog maksimuma, kada je led prekrivao veliki dio Evrope prije 19.000 do 25.000 godina.

Led je u tom razdoblju pokrivao velike dijelove uglavnom nenaseljenog kontinenta. Naučnici vjeruju da je 100.000 ljudi živjelo u zapadnoj i srednjoj Evropi prije velikog zamrzavanja. Dolazak leda i prateći pad temperature desetkovao je ljudsku populaciju, ostavljajući samo male izolirane skupine od oko 50 ljudi. Za drevne Evropljane bio je to gotovo apokaliptični događaj.

Nedavna studija predstavlja nove genetske podatke od 116 pojedinaca iz 14 zemalja. Studija pokriva dolazak prvih Homo sapiensa u Evropu (prije otprilike 45 000 godina) do otprilike 3.200 prije Krista, kada su se ljudi na cijelom kontinentu prilaogodili poljoprivrednom stilu života. Ova promjena omogućila je civilizaciji da procvijeta i okonča nomadski način života jedinstven za našu vrstu.

Prvi val Homo sapiensa koji je stigao u Evropu iz Afrike upoznao je neandertalce. Miješali su se s neandertalcima i imali djecu, ali misteriozno su izumrli bez ostavljanja genetskog traga u današnjim Evropljanima. Neandertalci su također nestali prije otprilike 40 000 godina iz nepoznatih razloga, ali ostavili su nekoliko “kapi” DNK u današnjim ljudima izvan Afrike.

Nova studija pokazuje da je prije lednog doba Evropa bila podijeljena na dvije glavne loze Homo sapiensa koji su poticali iz uzastopnih migracijskih valova. Grupe s precima iz zapadne Rusije živjele su u sadašnjoj Italiji, Austriji i Češkoj. Španijom i Francuskom dominirale su druge skupine čiji su korijeni stari najmanje 35.000 godina i iz današnje Belgije.

Naučnici su ranije mislili da su ljudi migrirali južno dok je počelo ledeno doba. Pireneji i Alpe funkcionirali su prema tome kao ledene barijere koje štite ljude koji već živjeli na Pirinejskom i Apeninskom polutoku i spriječavali druge da migriraju na jug. Genetski podaci sada pokazuju da je ljudska populacija na Apeninskom poluotoku izumrla.

– To je brutalna činjenica – kaže Vanessa Villalba-Mouco, španjolska molekularna biologinja na Institutu Max Planck za evolucijsku antropologiju u Njemačkoj.

Villalba-Mouco, koautorica studije, dodaje:

– Stanovništvo je potpuno zamijenjeno, a mi još uvijek ne znamo zašto se to dogodilo.

Druga nedavna studija objavljena u Nature Ecology and Evolution analizirala je ostatke jednog od poznatih preživjelih od ledenjaka. Arheolozi su pronašli jedan zub iz odraslog muškarca u špilji Malalmuerzo u Granadi, Južna Španija, ispod zidova ukrašenih slikama konja. Bijelina i dobro zdravlje njihovih zuba bili su karakteristične osobine tih Evropljana, jer hrana koja uzrokuje propadanje zuba, poput slatkiša i kruha, još nije bila izmišljena.

Analiza ovih ostataka pokazuje da je ovaj čovjek živio prije 23 000 godina, preživjevši najgore razdoblje posljednjeg lednog doba. DNK ukazuje da je bio u vezi s lovcima-sakupljačima koji su živjeli prije zahlađenja. Što je još važnije, njegova genetska ostavština preživjela je ledeno doba i još uvijek je prisutna u današnjim Evropljanima, iako je značajno razrijeđena nakon hiljada godina miješanja i remiksiranja.

– Ovo djelo potvrđuje da su Pirinjeski poluotok i južna Francuska jedino poznato utočište preživjelih od posljednjeg ledenog doba – kaže genetičar Carles Lalueza-Fox, koautor ove druge studije s Villalba-Mouco.

– Već smo prema ostacima na Pirinejskom poluotoku otkrili da je to bilo jedino životno područje za mnoge životinje, poput smeđeg medvjeda, ježa, šljokica i vrsta drveća, uključujući i hrastove. Sada znamo da je to omogućilo i Evropljanima tog vremena da prežive.

Zub pronađen u špilji Malalmuerzo dao je genetiku povezanu s solutrejskom kulturom. Poznat je po naprednom izradi alata, predvorja i strelicama te umjetničkim prikazima životinja i drugih jedinstveno evropskih scena. Genetska analiza otkrila je da je ta kultura potjecala iz ranijih evropskih homo sapiensa – aurignacijske kulture – koji je stvorio neke od najranijih i najelegantnijih prahistorijskih umjetnosti, poput onih u francuskoj špilji Chauvet.

Studija je potvrdila nedostatak kontakta između Pirinejskog poluotoka i Sjeverne Afrike, iako je ledeno doba suzilo prolaz Gibraltara. Nakon posljednjeg glacijalnog maksimuma, stanovnici Pirinejskog poluotoka napustili su utočište i počeli naseliti ostatak Evrope. Nova ljudska loza s korijenima na Balkanu i Anadoliji u Turskoj pojavila se do tada. Brzo su naselili Italiju i proširili se na ostatak kontinenta sve dok nisu postali nova dominantna loza u Evropi, magdalenska kultura, poznata po svojim prahistorijskim špiljama poput Altamira Bison -a u sjevernoj Španjolskoj.

Prije otprilike 9.000 godina, u Evropi se dogodio novi ljudski preokret kada su migranti iz Mezopotamije donijeli poljoprivredu, stoku i sjedeći način života. Mnoga nomadska plemena lovaca pomiješala su se s novim imigrantima i prihvatila svoj način života. Drugi su se ostali vjernim svojim nomadskim tradicijama i preživjeli u manjim, izoliranim skupinama. Rekonstrukcije DNK ilustriraju fizičke karakteristike nomada koji su živjeli prije manje od 14.000 godina. Oni u južnoj Evropi imali su tamnu kožu i plave oči, dok su one na sjeveru bile blijede puti i tamnih očiju.

Roberto Risch, naučnik koji se bavi prahistorijom s autonomnog univerziteta u Barseloni, primjećuje značaj ove dvije nove studije, koje pružaju uvid u doba bez pisanih svjedočenja kroz kamene alate, plovila, slike i ljudske ostatke. Napredak u analizi DNK omogućuje nam da opovrgnemo teorije i potvrdimo druge.

– Ono što je najvažnije, ove studije pokazuju da su ljudi tog vremena u osnovi bili poput nas. Suočeni s klimatskim promjenama koje su se brzo dogodile u jednoj generaciji, kako su neke skupine reagirale i učinile da društvene odluke određuju njihovu sudbinu. Oni koji su odlučili ostati i negirati što se događalo nestali su – rekao je Risch, prenosi EL Pais.