Dok se nalazi pod udarom pravosuđa Bosne i Hercegovine i međunarodne zajednice, Milorad Dodik – predsjednik Republike Srpske i osuđeni političar za nepoštivanje odluka visokog predstavnika – pokušava u Izraelu pronaći “slamku spasa”. Njegovo prisustvo na Međunarodnoj konferenciji o borbi protiv antisemitizma u Jerusalimu izazvalo je niz reakcija, ali i dokazalo njegovo licemjerje.

Naime, Dodik se tokom obraćanja hvalio kako je Republika Srpska 7. oktobra 2023. godine “poslala poruke podrške Izraelu” i osvijetlila Palatu predsjednika u bojama izraelske zastave. Istovremeno je kritikovao Sarajevo zbog podrške Palestini, nazivajući to “muslimanskim nacionalizmom i šovinizmom prema Srbima”.

Ironija ove situacije je upravo u činjenici da Dodik koristi platformu posvećenu borbi protiv antisemitizma – dakle, protiv negiranja holokausta – dok sam godinama unazad aktivno negira genocid počinjen u Srebrenici 1995. godine. U toj zločinačkoj operaciji, prema presudama najviših međunarodnih sudova, pripadnici Vojske Republike Srpske su ubili 8.372 bošnjačka muškarca i dječaka, što je međunarodno pravno kvalifikovano kao genocid.

Kako se može govoriti o važnosti sjećanja na žrtve holokausta, dok se istovremeno sistematski negira genocid u vlastitoj zemlji?

Dodiku, očigledno, nije problem instrumentalizirati bilo koju temu – pa i najosjetljiviju – kako bi skrenuo pažnju sa svojih pravnih i političkih problema. On u Jerusalimu pokušava graditi narativ u kojem je žrtva, a ne političar koji otvoreno poziva na destrukciju državnih institucija u BiH i raspiruje međuetničku mržnju.

U svojim izjavama optužuje Christiana Schmidta, Visokog predstavnika, za navodno opstruiranje njegovog dolaska na konferenciju, a međunarodnim gostima “objašnjava” kako su Bošnjaci ti koji šire mržnju. Sve to – dok vlastiti politički projekat gradi upravo na negiranju zločina, relativizaciji presuda Haškog tribunala, vrijeđanju žrtava i urušavanju institucija BiH.

Za zemlju poput Izraela, čija historija je obilježena borbom za istinu o holokaustu i suprotstavljanjem negatorima istog, paradoksalno je i duboko problematično što neko poput Dodika uopće ima priliku govoriti na toj platformi. Jer ako borba protiv antisemitizma znači borbu protiv negiranja genocida, onda Milorad Dodik ne može biti ništa drugo nego primjer onoga protiv čega se borimo.

Dok se nalazi pod udarom pravosuđa Bosne i Hercegovine i međunarodne zajednice, Milorad Dodik – predsjednik Republike Srpske i osuđeni političar za nepoštivanje odluka visokog predstavnika – pokušava u Izraelu pronaći “slamku spasa”. Njegovo prisustvo na Međunarodnoj konferenciji o borbi protiv antisemitizma u Jerusalimu izazvalo je niz reakcija, ali i dokazalo njegovo licemjerje.

Naime, Dodik se tokom obraćanja hvalio kako je Republika Srpska 7. oktobra 2023. godine “poslala poruke podrške Izraelu” i osvijetlila Palatu predsjednika u bojama izraelske zastave. Istovremeno je kritikovao Sarajevo zbog podrške Palestini, nazivajući to “muslimanskim nacionalizmom i šovinizmom prema Srbima”.

Ironija ove situacije je upravo u činjenici da Dodik koristi platformu posvećenu borbi protiv antisemitizma – dakle, protiv negiranja holokausta – dok sam godinama unazad aktivno negira genocid počinjen u Srebrenici 1995. godine. U toj zločinačkoj operaciji, prema presudama najviših međunarodnih sudova, pripadnici Vojske Republike Srpske su ubili 8.372 bošnjačka muškarca i dječaka, što je međunarodno pravno kvalifikovano kao genocid.

Kako se može govoriti o važnosti sjećanja na žrtve holokausta, dok se istovremeno sistematski negira genocid u vlastitoj zemlji?

Dodiku, očigledno, nije problem instrumentalizirati bilo koju temu – pa i najosjetljiviju – kako bi skrenuo pažnju sa svojih pravnih i političkih problema. On u Jerusalimu pokušava graditi narativ u kojem je žrtva, a ne političar koji otvoreno poziva na destrukciju državnih institucija u BiH i raspiruje međuetničku mržnju.

U svojim izjavama optužuje Christiana Schmidta, Visokog predstavnika, za navodno opstruiranje njegovog dolaska na konferenciju, a međunarodnim gostima “objašnjava” kako su Bošnjaci ti koji šire mržnju. Sve to – dok vlastiti politički projekat gradi upravo na negiranju zločina, relativizaciji presuda Haškog tribunala, vrijeđanju žrtava i urušavanju institucija BiH.

Za zemlju poput Izraela, čija historija je obilježena borbom za istinu o holokaustu i suprotstavljanjem negatorima istog, paradoksalno je i duboko problematično što neko poput Dodika uopće ima priliku govoriti na toj platformi. Jer ako borba protiv antisemitizma znači borbu protiv negiranja genocida, onda Milorad Dodik ne može biti ništa drugo nego primjer onoga protiv čega se borimo.