Divlje deponije ugrožavaju okoliš, tlo i vodu. Njihovi toksini putuju povezanim eko sistemima i do udaljenih vodenih tokova, zagađujući okoliš i mnogo dalje od same lokacije deponije. Na desetine hiljada ovih otrovnih čudovišta još vladaju panoramama Bosne i Hercegovine i krajnje je vrijeme da se njihovoj dominaciji stane ukraj.

Analizom lokaliteta gdje se najčešće godinama nekontrolisano odlaže smeće, koju je proveo Centar civilnih inicijativa (CCI), pokazalo se da mnoge od ovih divljih odlagališta zagađuju tlo toksičnim materijama, fekalijama i opasnim bakterijama. Rezultati tih analiza su pokazali da neke od njih zagađuju zemljište veoma otrovnim metalima: kadmijumom i olovom, ali i vode iz kojih se napaja stoka.

Sve ovo govori u prilog konstataciji da su divlje deponije stalna zdravstvena prijetnja za ljude, naročito za stanovništvo koje živi u blizini takvih lokacija.

Ekipa novinara iz BiH, Sjeverne Makedonije, Albanije i sa Kosova je u proteklih nekoliko mjeseci istraživala problem divljih deponija na Zapadnom Balkanu. Problemi karakteristični za Bosnu i Hercegovinu prate i naše susjede, razlika je u nijansama. Projekat koji je realizovan u saradnji sa BIRN-om, rezultirao je izradom zajedničke Mape divljih deponija, koja je sastavni dio naše zajedničke priče koja će uskoro biti objavljena na BalkanInsight.com i podijeljena na našem portalu.

Prekogranična ekološka katastrofa

Fotografije goleme plutajuće deponije u rijeci Drini na granici BiH i Srbije obišle su svijet. Ova ekološka katastrofa bez presedana se iz godine u godinu ponavlja već decenijama, rješenja ni na vidiku.

“Ljudi se osjećaju bespomoćno. Problem ne može da se riješi godinama. Trovanje rijeke, ribljeg fonda, nemogućnost korištenja rijeke u svrhu turizma. Poražavajuće”, ističe Dejan Furtula iz Eko centra Višegrad, koji se godinama bori za očuvanje okoliša grada Višegrada.

Ovaj dio Bosne i Hercegovine zahvaljujući historijskim znamenitostima i izvanrednim prirodnim vrijednostima važi za atraktivnu turističku destinaciju. Perspektivu u razvoju turizma ovog kraja zaklanja golema deponija plutajućeg smeća.

Hidroelektrana na Drini u blizini Višegrada je postavila improvizovanu barijeru od naftnih buradi u kanjon, kako bi zaštitila branu od nanosa otpada. Zato se tu već godinama skuplja smeće uzvodno od rijeke Drine. Otpad se sa ove deponije prevozi kamionima na gradsku deponiju u Višegradu, iako ono nastaje u gradovima uzvodno.

“Oko 5.000 kubnih metara raznih vrsta otpada zatrpava rijeku Drinu na ovome mjestu. Otpad dolazi sa svih strana i ova scena je stalno ista. Smeće ne proizvode građani Višegrada, već oni koji žive u gradovima uzvodno, u Rudom, Foči i Goraždu”, ukazuje Dejan Furtula iz Eko centra Višegrad.

Ovdašnja ekološka udruženja boje se da u rijeku Drinu na ovaj način dospijeva i razni toksični otpad, upozoravajući na opasnosti za riječne eko sisteme, ali i za zdravlje stanovnika ovog dijela Bosne i Hercegovine.

Ovaj problem ima i prekograničnu komponentu.

“Ovdje postoje još najmanje dva dodatna problema. Prvi je problem da otpad koji je uzrokovao ovu katastrofu dolazi iz tri države – Crne Gore, Srbije i BiH. Drugi problem je činjenica da se ovaj otpad u startu odlaže u blizini vodotoka i lako je predvidjeti da u uslovima višeg vodostaja dio otpada jednostavno rijeka odnese i donese do prve barijere, u ovom slučaju brane hidroelektrane u Višegradu”, ukazuje Đorđe Stefanović, direktor Udruge Dinarica.

Problem nepoštivanja okolinskih propisa i nepostojanja sistemskih rješenja očit je i u slučaju deponije na Drini, koji nije i jedini takav u Bosni i Hercegovini. U pitanju je sistemski problem, koji se ne rješava jednokratnim akcijama čišćenja.

Deponije smeća uz riječne tokove – zdravstveni i sigurnosni problem

Veliki broj nelegalnih deponija nastaje uz riječne tokove.

“Mada je propisima strogo zabranjeno odlaganje otpada u vodotoke, otpad u našim rijekama i potocima je realnost i stalna pojava. Ne govorimo o izdvojenim incidentima nego o konstanti – tužno ali istinito”, komentariše Stefanović.

Smeće koje se odlaže uz riječne tokove značajno narušava kvalitet vode i estetiku prostora, ali predstavlja i potencijalni bezbjedonosni problem – velike količine plutajućeg otpada mogu ozbiljno da utiču na objekte koji su izgrađeni u vodi, kakvi su brane, mostovi i slično. 

Stefanović ističe opasnosti od nepredvidivog uticaja smeća na kvalitet rijeka. Oskudna su istraživanja o hemijskim jedinjenjima koja nastaju u dodiru otpada sa vodom.

“Posebno je opasno imati ove pojave u zonama zahvatanja vode za piće ili voda za navodnjavanje, generalno za potrebe čovjeka. Nemoguće je predvidjeti posljedice korištenja vode koja je opterećena otpadom”, ukazuje Stefanović.

Kako otpad u rijekama utiče na akvatične eko sisteme?

“Teško je utvrditi sve moguće posljedice, jer ne znamo sastav otpada i kako taj otpad ili njegove pojedine frakcije mogu uticati na žive organizme. Imamo prijave od ribolovaca da se sve češće nalaze ribe koje su progutale plastične predmete, da su se upetljale u predmete, te su na taj način onemogućene da funkcionišu normalno – ne mogu da se hrane ili postaju lak plijen za predatore. Predatori nisu svjesni opasnosti koje ih mogu snaći ukoliko pojedu ‘ugroženu’ hranu i tako u krug i u nedogled. Uvezanost eko sistema je osnova postojanja života u rijeci i svako narušavanje sistema ima ogromne posljedice na sve elemente vodnog eko sistema. Nemoguće je odrediti granicu štetnog djelovanja”, kaže naš sagovornik.

U posljednje vrijeme se mnogo govori o mikroplastici i njenom velikom uticaju na živi svijet. Na ovaj ili onaj način, sve te opasnosti dolaze i do čovjeka i vrlo ozbiljno mogu da ugroze zdravlje ljudi.

Osim vode, otpad utiče i na riječni sediment.

“Uloga sedimenta je ogromna, jer većina živih organizama začinje se upravo u sedimentu (većina organizama nastaje iz jajašaca ili sjemenki koje su položene u sediment). Zagađenjem sedimenta, utiče se na živi svijet u njegovom stvaranju. Ako se nekada može konstatovati da se voda pročistila od otpada (rijeka odnosi plutajući otpad), pitanje je kakvo je stanje sedimenta i koliko nataloženi otpad utiče na životni ciklus živih organizama u rijeci”, ukazuje Stefanović.

Nedići – bezbjednosni problem na regionalnom putu

Golema deponija komunalnog otpada u Nedićima kod Breze već godinama je neriješen ekološki, zdravstveni i sigurnosni problem. Osim što zagađuje okolinu, šumu i riječicu Stavnju, ogromne količine smeća deponovane na ovoj lokaciji ugrožavaju saobraćaj na regionalnom putu R-444 Podlugovi – Breza – Vareš.

Kantonalna uprava za inspekcijske poslove Zeničko-dobojskog kantona utvrdila je da se u Nedićima radi o deponiji koja nema validne dozvole, te da je kantonalna inspekcija zaštite okoliša poduzela, i još poduzima, sve zakonom propisane upravne i kaznene mjere. Odlaganje otpada na ovoj lokaciji, koja je služila kao pretovarna stanica za smeće iz Breze na putu prema regionalnoj deponiji, zabranjeno je, ali situacija se ponavlja.

“Smeće se povremeno odvlači, onda kada se prelije na cestu. Tada dođe bager, natovari što je viška, ali to nije rješenje problema”, ističu nezadovoljni stanovnici susjedne Opštine Vareš.

“Problem se ponavlja već deceniju i po”, ukazuje vijećnik Mirnes Ajanović, koji se u Vijeću Opštine Vareš bori za trajno uklanjanje deponije u Nedićima.

Na području Vareša zbog ovog problema su organizovani protesti, a pritisci su ishodovali odluku Opštinskog vijeća da zabrani deponovanje smeća na svojoj teritoriji iz drugih dijelova BiH.

Zbog opetovanog kršenja Zakona o upravljanju otpadom i odlaganja otpada na nelegalnim lokacijama, Općina Breza više ne može dobiti dozvolu za izgradnju opštinske deponije komunalnog otpada, pa je problem deponije u Nedićima dodatno usložnjen.

Problem deponije u Nedićima direktna je posljedica neriješenog sistema upravljanja otpadom u opštini Breza.

Više od stotinu divljih deponija u budućem parku prirode

Prema Registru divljih deponija, koji je 2019. za Grad Zenicu izradio Institut “IG” iz Banjaluke, na teritoriji grada registrovana je 271 nelegalna, divlja deponija. Uprkos naporima da saniraju ove lokacije i spriječe ponovno nastajanje odlagališta na istim, pa i novim lokalitetima, resorna gradska služba, ekološki aktivisti i stanovnici okolnih naselja decenijama ne uspijevaju smanjiti broj ilegalnih deponija otpada, pa one i dalje ugrožavaju vodu, stanovništvo, domaće životinje i divlji svijet, narušavaju prirodne i pejzažne vrijednosti krajolika i zorno ukazuju na nedostatke sistema upravljanja otpadom, formalno uspostavljenog još 90-ih godina prošlog vijeka.

Više od stotinu registrovanih ilegalnih deponija nalazi se na prostoru Zenice koji bi prema prostorno-planskoj dokumentaciji trebalo da bude zakonski zaštićeno, zahvaljujući iznimnim prirodnim vrijednostima, bogatoj šumi visoke vrijednosti, brojnim izvorištima, zaštićenim i endemskim vrstama biljaka i životinja i velikom turističkom i razvojnom potencijalu. Deponije komunalnog, građevinskog, animalnog, pa i opasnog otpada, decenijama dominiraju dijelovima pejzaža Smetova, Tvrtkovca, Radinovića i drugih, najljepših dijelova teritorije grada Zenice.

Prirodne i turističke vrijednosti u selu Radinovići, poput Markovog kamena, izletišta na šumskim proplancima, visoko vrijedne borove šume i nekropole stećaka, spadaju u predloženu prvu zonu zaštite ovog prirodnog prostora. Sam ulaz u selo Radinovići karakteriše golema divlja deponija komunalnog otpada. Osim što narušava ljepotu krajolika, ovo odlagalište ugrožava zdravlje korisnika lokalnog vodovoda u podnožju sela.

“Ova deponija se nalazi 50-ak metara od vodovoda mjesne zajednice Puhovac i tu je već 20-30 godina. Možete li zamisliti koliko ona ugrožava lokalni vodovod? Dokaz da je to tako su nalazi vode u ovom selu, koji su skoro pa uvijek loši. Bolesti kojima su ovi ljudi pogođeni mogle bi se povezati sa deponijom u Radinovićima, samo niko to ne istražuje”, ističe Jakub Spahić, aktivista Udruženja Eko Tvrtkovac, poznatom po zagovaranju zaštite prirode najljepšeg dijela teritorije Grada Zenice.

Iako su naselja koja prirodno gravitiraju granicama budućeg zaštićenog područja u sistemu organizovanog odvoza otpada, divlje deponije nastaju i opstaju u njihovoj neposrednoj blizini.

“Niko, nažalost, ne vodi računa o tom području. To je u nadležnosti Šumsko-privrednog društva, jer oni upravljaju državnom imovinom na tom području i lovaca, koji upravljaju drugim državnim resursom – životinjama. Grad Zenica se ne miješa u odvoz smeća s područja gdje se nalaze šume, izletišta i historijske znamenitosti, a naši građani prilikom posjeta iza sebe ostavljaju smeće, najviše plastične kese, hranu, pvc čaše i flaše i limenke alkoholnih pića.”

Spahić je ogorčen odnosom nadležnih za problem divljih deponija. Opaska da bi ove lokacije trebalo da saniraju ekološki aktivisti u svojim projektnim aktivnostima govori o stepenu razumijevanja problema zbrinjavanja otpada kao jednog od ključnih pitanja ‘zelene budućnosti’ Bosne i Hercegovine.

“Mi, ekolozi, uporno insistiramo na uspostavi sistema. Četiri ili pet puta godišnje volonterski čistimo smeće od Postojana do Lastavice. Rijetko ko drugi se zaleti da to uradi, obično se svi nekako probude pred izbore i ništa ne traje dugo”, kaže Jakub Spahić.

Kao dugogodišnjeg aktivistu i ljubitelja prirode, pitamo ga kako vidi rješenje za problem ilegalnih deponija.

“Rješenje se samo nameće. Gradska administracija mora angažovati ALBA-u i uspostaviti stalni odvoz smeća sa izletišta. Na ovom području to su lokacije na Lastavici, Postojan, Smetovi, Sebuja i druge, gdje su ljudi stalno prisutni. Osim toga, oni koji su po zakonu obavezni da čiste smeće na prirodnim prostorima kojima upravljaju treba da rade svoj posao. Ja u životu nisam vidio prekršajni nalog koji je šumar uručio nekome ko je ostavio smeće u prirodi. Po Zakonu o lovstvu, jer tu je i resurs kojim oni upravljaju, lovci mogu fakturisati štetu nanesenu prirodi neodgovornim odlaganjem smeća. A vjerujte da se uvijek nađe način da se sazna ko je ostavio smeće. Na kraju krajeva, zašto imamo i eko-policiju? Dakle, nije to problem riješiti, ako se hoće. Problem je što nema volje da se to riješi, jer onda moraš udariti na konkretnu osobu, a ona je glas. Ovdje su samo glasovi bitni. Građani Zenice, učenici, eko udruženja sprovode na desetine akcija čišćenja divljih deponija. Ako to nije znak da se problem mora trajno riješiti onima koji za to primaju platu, onda ja ne znam šta je”, poručuje predsjednik Udruženja Eko Tvrtkovac Jakub Spahić.

Većina ilegalnih deponija na teritoriji Grada Zenice nalazi se na nekoliko stotina metara od seoskih i prigradskih naselja, ponegdje i u samim centrima. Količina smeća koja se tu nakuplja najčešće je 40 do 50 kubičnih metara. Ukupna količina otpada koju sadrže zeničke divlje deponije nekome bi predstavljali vrijedan energetski resurs. U našem slučaju, one su samo potencijalna opasnost za zdravlje i život, kao i pokazatelj nefunkcionalnosti sistema zbrinjavanja otpada.

Kakanj kao primjer

Tokom istraživanja teme divljih deponija na adrese 14 institucija poslali smo upite i zahtjeve za pristup informacijama o nelegalnim deponijama i mjerama koje poduzimaju prvenstveno lokalne zajednice i komunalna preduzeća u nastojanju da se ovaj problem riješi. Odsjek za inspekcije Opštine Kakanj jedan je od pet subjekata od kojih nam je, do zaključenja ovog teksta, stigao odgovor.

Opština Kakanj je inače jedna od rijetkih u BiH koja se konkretnim mjerama i radnjama suprostavlja ovom problemu. Na lokalitetima na kojima se opetovano pojavljuju divlje deponije postavljen je video-nadzor, a postoji i sistem prijavljivanja slučajeva bacanja smeća na mjestima na kojima to nije dozvoljeno.

“Način na koji se problem nelegalnih deponija rješava prvenstveno su akcije čišćenja uz logističku i organizacijsku podršku Općine, preventivna djelovanja u smislu edukacije stanovništva, saradnja sa stanovništvom u vezi prijava inspekcijama pojedinaca koji na nelegalan način odlažu otpad i to putem e-maila i Viber komunikacije-anonimno; djelovanje inspekcije u skladu sa propisanim mjerama Odluke o komunalnom redu Općine Kakanj (mjesna zajednica organizuje čišćenje deponije o trošku lica koja stanuju najbliže deponiji, kažnjavanje svih lica koja stanuju u krugu od 200 m od nelegalne deponije ili lica koja stanuju najbliže toj deponiji), postavljanje video nadzora na nelegalnim deponijama uz vidno upozorenje na snimanje i mjesta i subjekta koje vrši obradu i korištenje podataka sa video uređaja”, navodi između ostalog Stručna služba za poslove općinskog načelnika, Odsjek za inspekcije Opštine Kakanj.

Na teritoriji ove opštine trenutno je svega šest registrovanih nelegalnih deponija.

“Odsjek za inspekcije, Zeleni ured i lokalno komunalno preduzeće jednom godišnje organizuju čišćenje i uklanjanje po barem tri nelegalne deponije i poslije toga razne vrste monitoringa kako bi se zadržalo uredno stanje. Najveći problem sa divljim ili nelegalnim deponijama predstavlja i dalje Romsko naselje Varda (mada se svake godine po dva puta organizuje čišćenje tog lokaliteta)”, navodi se u dopisu iz Opštine Kakanj.

Sistemska – deklarativna rješenja: problem regionalnih deponija

Pozitivnih primjera kada su u pitanju aktivnosti na saniranju stanja sa divljim deponija širom Bosne i Hercegovine svakako ima, ali problem prevazilazi mogućnosti lokalnih inicijativa, pa i cijelih lokalnih zajednica, jer i u ovom slučaju se radi o okolišnom problemu koji nema granice.

Standarde koje nam propisuje Evropska unija i naše domete u tom smislu pojašnjava nam Đorđe Stefanović, direktor Udruge Dinarica.

“Pitanje je da li mi u BiH govorimo o otpadu, što je ekonomska kategorija, ili govorimo o smeću koje je komunalna kategorija, što je pitanje sanitarnog i estetskog odnosa prema nama samima i našoj okolini. Koncept Evrope, a to je deklarativno i naš cilj, je da otpad što manje predstavlja teret, a da postaje resurs. Planovi, strategije i propisi u EU zahtijevaju od zemalja da se otpadom upravlja vodeći se ‘hijerarhijom’ u procesu i to na način da se otpad ne stvara, da se ponovo koristi, reciklira, koristi za proizvodnju energije, kao krajnja, najmanje željena opcija je da se otpad deponuje.”

Ovih 5 zahtjeva su poredani od najpoželjnijeg prema onom koji je najmanje poželjan. Nekontrolisano odlaganje, kao divlje deponije, nije predviđeno kao opcija.

U BiH još uvijek nismo došli do nivoa ni da se proizvedeni otpad uspješno deponuje, a ostvarenje viših nivoa od naprijed pomenutih načina je daleko. O tome govori činjenica da imamo ogroman broj divljih deponija. Ovo pitanje se može proširiti i na postojeće ‘javne deponije’. Koliko su javne deponije zaista deponije koje zadovoljavaju uslove i kriterije i omogućavaju sigurno deponovanje otpada? Za odlaganje otpada među izvorima prava Evropske unije najveći značaj imaju slijedeće aktuelne direktive: Direktiva 2008/98/EC o otpadu (okvirna direktiva) i Direktiva 1999/31/ EC o deponijama otpada. Direktiva o otpadu je jedna od četiri ‘teške direktive’, jer se njeno provođenje smatra jako skupim poduhvatom. Pitanje je da li ijedna deponija u BiH zaista zadovoljava sve kriterije Direktive o deponijama.

Bosna i Hercegovina se opredijelila da ustanovljava regionalne deponije na kojima se odlaže otpad iz više opština. Nekoliko regionalnih deponija postoje u našoj zemlji, ali je pitanje da li su one zaista regionalne, da li se sav otpad iz okolnih opština zaista dovozi na regionalnu deponiju. Nažalost, to nije slučaj. Objašnjenje je jednostavno – troškovi prevoza i deponovanja otpada na regionalne deponije je preskupo. Komunalni poslovi, uključivo sakupljanje i odvoz otpada, nadležnost su lokalnih samouprava, odnosno opština i gradova. Koncept je da lokalne samouprave u startu smanjuju količine koje će se deponovati, kroz razne oblike tretmana otpada u skladu sa ‘hijerarhijom’, pa da onda samo onaj dio otpada koji nije mogao da se iskoristi na drugi način odlaže na deponiju.

Mada postoje neki primjeri dobre prakse, generalno, u BiH se ne vrši selekcija otpada i njegov tretman, nego se najveći dio jednostavno odvozi na mjesta za deponovanja. Dodatno, nedostatak adekvatnih deponija, odnosno visoka cijena deponovanja na ‘uređenim’ regionalnim deponijama, uslovljavaju da se lokalne samouprave snalaze i deponuju otpad na lokalnim deponijama koje nisu uslovne, mještani lokalnih zajednica odlažu otpad i van zvaničnih lokalnih deponija, tako da se otvara ogroman prostor za stvaranje divljih deponija.

Problem je suštinski i sistemski. Narastanju problema pogoduje i činjenica da je praćenje stanja stvari otežano, jednostavno nema dovoljno kapaciteta da se divlje deponije identifikuju, saniraju i da se odgovorni za postojanje divljih deponija kazne. Čak i u slučaju da se neka od divljih deponija otkrije, da se utvrdi ko je odgovoran za njeno nastajanje, kaznena politika je jako blaga i kazna ne djeluje u smislu odvraćanja počinioca da više ne čini nelegalno odlaganje otpada. Nažalost, jeftinije je povremeno platiti kaznu, nego redovno plaćati regularno odlaganje otpada.

Nova Strategija zaštite okoliša predviđa prelazak na cirkularnu ekonomiju

“Aktuelna, nedavno usvojena Strategija zaštite okoliša Federacije BiH predviđa da sa linearnog koncepta upravljanja otpadom prelazi na cirkularnu ekonomiju, a u analizi trenutnog stanja upravljanja otpadom u Federaciji BiH prepoznat je problem divljih deponija”, istakla je za Radio Zenit ministrica okoliša i turizma u Vladi Federacije BiH Nasiha Pozder. Ona je odlučna da Federaciju BiH pokrene u smjeru održivog upravljanja otpadom, uprkos brojnim problemima i izazovima koji prate ovu oblast.

“Pored osiguravanja finansijskih sredstava, Ministarstvo će sprovoditi niz drugih integrisanih mjera, s ciljem postupnog rješavanja divljih deponija. Ove mjere uključuju jačanje pravnog okvira kroz novi zakon i podzakonske akte o upravljanju otpadom. Također, izradit ćemo novi Plan upravljanja otpadom Federacije BiH kroz široke konsultacije s nižim nivoima vlasti i stručnjacima u oblasti (prethodni plan istekao još 2017. godine). Svjesni važnosti nadzora, intenzivirat ćemo saradnju s nadležnim inspekcijama kako bismo pojačali kontrolu nad područjima s visokim rizikom od nelegalnih deponija. Sve ove mjere imaju za cilj stvaranje snažnog okvira koji će, nadamo se, efikasno suzbiti nelegalne deponije i promovisati održivo upravljanje otpadom”, navodi se u dopisu iz Federalnog ministarstva okoliša i turizma.

Upravljanje otpadom je ekonomska kategorija

Ipak, postoje sistemski problemi u upravljanju otpadom u BiH. Ova oblast je još na nivou socijalnog prava stanovnika, čime se bježi od činjenice da se pravilno upravljanje otpadom može ostvariti jedino ako se cijela aktivnost shvati kao ekonomska djelatnost, što ona zaista jeste.

“Na raznim nivoima u BiH usvojeni su mnogi dokumenti, poput politike, strategije, planovi i slično, postoje i propisi koji u svom sadržaju nisu loši. Situacija na terenu, međutim, pokazuje da ne postoji stvarna volja i odlučnost da se upravljanje otpadom promoviše kao ozbiljna, na ekonomskim temeljima osnovana djelatnost”, kaže Stefanović i podsjeća na mnogima bolnu činjenicu da su cijene koje građani i privredni subjekti plaćaju za tretman otpada jako niske i ne mogu pokriti troškove koji zaista postoje u procesu ‘korektnog’ upravljanja otpadom.

“Ne postoji jasna linija odgovornosti, teško je definisati ko je odgovoran za određene faze. Ne postoji ni tržište koje bi usmjerilo privrednike i stanovništvo da smanjuju proizvodnju otpada i njegovo ponovno korištenje i ili recikliranje”, zaključuje Đorđe Stefanović.

Divlje deponije ugrožavaju okoliš, tlo i vodu. Njihovi toksini putuju povezanim eko sistemima i do udaljenih vodenih tokova, zagađujući okoliš i mnogo dalje od same lokacije deponije. Na desetine hiljada ovih otrovnih čudovišta još vladaju panoramama Bosne i Hercegovine i krajnje je vrijeme da se njihovoj dominaciji stane ukraj.

Analizom lokaliteta gdje se najčešće godinama nekontrolisano odlaže smeće, koju je proveo Centar civilnih inicijativa (CCI), pokazalo se da mnoge od ovih divljih odlagališta zagađuju tlo toksičnim materijama, fekalijama i opasnim bakterijama. Rezultati tih analiza su pokazali da neke od njih zagađuju zemljište veoma otrovnim metalima: kadmijumom i olovom, ali i vode iz kojih se napaja stoka.

Sve ovo govori u prilog konstataciji da su divlje deponije stalna zdravstvena prijetnja za ljude, naročito za stanovništvo koje živi u blizini takvih lokacija.

Ekipa novinara iz BiH, Sjeverne Makedonije, Albanije i sa Kosova je u proteklih nekoliko mjeseci istraživala problem divljih deponija na Zapadnom Balkanu. Problemi karakteristični za Bosnu i Hercegovinu prate i naše susjede, razlika je u nijansama. Projekat koji je realizovan u saradnji sa BIRN-om, rezultirao je izradom zajedničke Mape divljih deponija, koja je sastavni dio naše zajedničke priče koja će uskoro biti objavljena na BalkanInsight.com i podijeljena na našem portalu.

Prekogranična ekološka katastrofa

Fotografije goleme plutajuće deponije u rijeci Drini na granici BiH i Srbije obišle su svijet. Ova ekološka katastrofa bez presedana se iz godine u godinu ponavlja već decenijama, rješenja ni na vidiku.

“Ljudi se osjećaju bespomoćno. Problem ne može da se riješi godinama. Trovanje rijeke, ribljeg fonda, nemogućnost korištenja rijeke u svrhu turizma. Poražavajuće”, ističe Dejan Furtula iz Eko centra Višegrad, koji se godinama bori za očuvanje okoliša grada Višegrada.

Ovaj dio Bosne i Hercegovine zahvaljujući historijskim znamenitostima i izvanrednim prirodnim vrijednostima važi za atraktivnu turističku destinaciju. Perspektivu u razvoju turizma ovog kraja zaklanja golema deponija plutajućeg smeća.

Hidroelektrana na Drini u blizini Višegrada je postavila improvizovanu barijeru od naftnih buradi u kanjon, kako bi zaštitila branu od nanosa otpada. Zato se tu već godinama skuplja smeće uzvodno od rijeke Drine. Otpad se sa ove deponije prevozi kamionima na gradsku deponiju u Višegradu, iako ono nastaje u gradovima uzvodno.

“Oko 5.000 kubnih metara raznih vrsta otpada zatrpava rijeku Drinu na ovome mjestu. Otpad dolazi sa svih strana i ova scena je stalno ista. Smeće ne proizvode građani Višegrada, već oni koji žive u gradovima uzvodno, u Rudom, Foči i Goraždu”, ukazuje Dejan Furtula iz Eko centra Višegrad.

Ovdašnja ekološka udruženja boje se da u rijeku Drinu na ovaj način dospijeva i razni toksični otpad, upozoravajući na opasnosti za riječne eko sisteme, ali i za zdravlje stanovnika ovog dijela Bosne i Hercegovine.

Ovaj problem ima i prekograničnu komponentu.

“Ovdje postoje još najmanje dva dodatna problema. Prvi je problem da otpad koji je uzrokovao ovu katastrofu dolazi iz tri države – Crne Gore, Srbije i BiH. Drugi problem je činjenica da se ovaj otpad u startu odlaže u blizini vodotoka i lako je predvidjeti da u uslovima višeg vodostaja dio otpada jednostavno rijeka odnese i donese do prve barijere, u ovom slučaju brane hidroelektrane u Višegradu”, ukazuje Đorđe Stefanović, direktor Udruge Dinarica.

Problem nepoštivanja okolinskih propisa i nepostojanja sistemskih rješenja očit je i u slučaju deponije na Drini, koji nije i jedini takav u Bosni i Hercegovini. U pitanju je sistemski problem, koji se ne rješava jednokratnim akcijama čišćenja.

Deponije smeća uz riječne tokove – zdravstveni i sigurnosni problem

Veliki broj nelegalnih deponija nastaje uz riječne tokove.

“Mada je propisima strogo zabranjeno odlaganje otpada u vodotoke, otpad u našim rijekama i potocima je realnost i stalna pojava. Ne govorimo o izdvojenim incidentima nego o konstanti – tužno ali istinito”, komentariše Stefanović.

Smeće koje se odlaže uz riječne tokove značajno narušava kvalitet vode i estetiku prostora, ali predstavlja i potencijalni bezbjedonosni problem – velike količine plutajućeg otpada mogu ozbiljno da utiču na objekte koji su izgrađeni u vodi, kakvi su brane, mostovi i slično. 

Stefanović ističe opasnosti od nepredvidivog uticaja smeća na kvalitet rijeka. Oskudna su istraživanja o hemijskim jedinjenjima koja nastaju u dodiru otpada sa vodom.

“Posebno je opasno imati ove pojave u zonama zahvatanja vode za piće ili voda za navodnjavanje, generalno za potrebe čovjeka. Nemoguće je predvidjeti posljedice korištenja vode koja je opterećena otpadom”, ukazuje Stefanović.

Kako otpad u rijekama utiče na akvatične eko sisteme?

“Teško je utvrditi sve moguće posljedice, jer ne znamo sastav otpada i kako taj otpad ili njegove pojedine frakcije mogu uticati na žive organizme. Imamo prijave od ribolovaca da se sve češće nalaze ribe koje su progutale plastične predmete, da su se upetljale u predmete, te su na taj način onemogućene da funkcionišu normalno – ne mogu da se hrane ili postaju lak plijen za predatore. Predatori nisu svjesni opasnosti koje ih mogu snaći ukoliko pojedu ‘ugroženu’ hranu i tako u krug i u nedogled. Uvezanost eko sistema je osnova postojanja života u rijeci i svako narušavanje sistema ima ogromne posljedice na sve elemente vodnog eko sistema. Nemoguće je odrediti granicu štetnog djelovanja”, kaže naš sagovornik.

U posljednje vrijeme se mnogo govori o mikroplastici i njenom velikom uticaju na živi svijet. Na ovaj ili onaj način, sve te opasnosti dolaze i do čovjeka i vrlo ozbiljno mogu da ugroze zdravlje ljudi.

Osim vode, otpad utiče i na riječni sediment.

“Uloga sedimenta je ogromna, jer većina živih organizama začinje se upravo u sedimentu (većina organizama nastaje iz jajašaca ili sjemenki koje su položene u sediment). Zagađenjem sedimenta, utiče se na živi svijet u njegovom stvaranju. Ako se nekada može konstatovati da se voda pročistila od otpada (rijeka odnosi plutajući otpad), pitanje je kakvo je stanje sedimenta i koliko nataloženi otpad utiče na životni ciklus živih organizama u rijeci”, ukazuje Stefanović.

Nedići – bezbjednosni problem na regionalnom putu

Golema deponija komunalnog otpada u Nedićima kod Breze već godinama je neriješen ekološki, zdravstveni i sigurnosni problem. Osim što zagađuje okolinu, šumu i riječicu Stavnju, ogromne količine smeća deponovane na ovoj lokaciji ugrožavaju saobraćaj na regionalnom putu R-444 Podlugovi – Breza – Vareš.

Kantonalna uprava za inspekcijske poslove Zeničko-dobojskog kantona utvrdila je da se u Nedićima radi o deponiji koja nema validne dozvole, te da je kantonalna inspekcija zaštite okoliša poduzela, i još poduzima, sve zakonom propisane upravne i kaznene mjere. Odlaganje otpada na ovoj lokaciji, koja je služila kao pretovarna stanica za smeće iz Breze na putu prema regionalnoj deponiji, zabranjeno je, ali situacija se ponavlja.

“Smeće se povremeno odvlači, onda kada se prelije na cestu. Tada dođe bager, natovari što je viška, ali to nije rješenje problema”, ističu nezadovoljni stanovnici susjedne Opštine Vareš.

“Problem se ponavlja već deceniju i po”, ukazuje vijećnik Mirnes Ajanović, koji se u Vijeću Opštine Vareš bori za trajno uklanjanje deponije u Nedićima.

Na području Vareša zbog ovog problema su organizovani protesti, a pritisci su ishodovali odluku Opštinskog vijeća da zabrani deponovanje smeća na svojoj teritoriji iz drugih dijelova BiH.

Zbog opetovanog kršenja Zakona o upravljanju otpadom i odlaganja otpada na nelegalnim lokacijama, Općina Breza više ne može dobiti dozvolu za izgradnju opštinske deponije komunalnog otpada, pa je problem deponije u Nedićima dodatno usložnjen.

Problem deponije u Nedićima direktna je posljedica neriješenog sistema upravljanja otpadom u opštini Breza.

Više od stotinu divljih deponija u budućem parku prirode

Prema Registru divljih deponija, koji je 2019. za Grad Zenicu izradio Institut “IG” iz Banjaluke, na teritoriji grada registrovana je 271 nelegalna, divlja deponija. Uprkos naporima da saniraju ove lokacije i spriječe ponovno nastajanje odlagališta na istim, pa i novim lokalitetima, resorna gradska služba, ekološki aktivisti i stanovnici okolnih naselja decenijama ne uspijevaju smanjiti broj ilegalnih deponija otpada, pa one i dalje ugrožavaju vodu, stanovništvo, domaće životinje i divlji svijet, narušavaju prirodne i pejzažne vrijednosti krajolika i zorno ukazuju na nedostatke sistema upravljanja otpadom, formalno uspostavljenog još 90-ih godina prošlog vijeka.

Više od stotinu registrovanih ilegalnih deponija nalazi se na prostoru Zenice koji bi prema prostorno-planskoj dokumentaciji trebalo da bude zakonski zaštićeno, zahvaljujući iznimnim prirodnim vrijednostima, bogatoj šumi visoke vrijednosti, brojnim izvorištima, zaštićenim i endemskim vrstama biljaka i životinja i velikom turističkom i razvojnom potencijalu. Deponije komunalnog, građevinskog, animalnog, pa i opasnog otpada, decenijama dominiraju dijelovima pejzaža Smetova, Tvrtkovca, Radinovića i drugih, najljepših dijelova teritorije grada Zenice.

Prirodne i turističke vrijednosti u selu Radinovići, poput Markovog kamena, izletišta na šumskim proplancima, visoko vrijedne borove šume i nekropole stećaka, spadaju u predloženu prvu zonu zaštite ovog prirodnog prostora. Sam ulaz u selo Radinovići karakteriše golema divlja deponija komunalnog otpada. Osim što narušava ljepotu krajolika, ovo odlagalište ugrožava zdravlje korisnika lokalnog vodovoda u podnožju sela.

“Ova deponija se nalazi 50-ak metara od vodovoda mjesne zajednice Puhovac i tu je već 20-30 godina. Možete li zamisliti koliko ona ugrožava lokalni vodovod? Dokaz da je to tako su nalazi vode u ovom selu, koji su skoro pa uvijek loši. Bolesti kojima su ovi ljudi pogođeni mogle bi se povezati sa deponijom u Radinovićima, samo niko to ne istražuje”, ističe Jakub Spahić, aktivista Udruženja Eko Tvrtkovac, poznatom po zagovaranju zaštite prirode najljepšeg dijela teritorije Grada Zenice.

Iako su naselja koja prirodno gravitiraju granicama budućeg zaštićenog područja u sistemu organizovanog odvoza otpada, divlje deponije nastaju i opstaju u njihovoj neposrednoj blizini.

“Niko, nažalost, ne vodi računa o tom području. To je u nadležnosti Šumsko-privrednog društva, jer oni upravljaju državnom imovinom na tom području i lovaca, koji upravljaju drugim državnim resursom – životinjama. Grad Zenica se ne miješa u odvoz smeća s područja gdje se nalaze šume, izletišta i historijske znamenitosti, a naši građani prilikom posjeta iza sebe ostavljaju smeće, najviše plastične kese, hranu, pvc čaše i flaše i limenke alkoholnih pića.”

Spahić je ogorčen odnosom nadležnih za problem divljih deponija. Opaska da bi ove lokacije trebalo da saniraju ekološki aktivisti u svojim projektnim aktivnostima govori o stepenu razumijevanja problema zbrinjavanja otpada kao jednog od ključnih pitanja ‘zelene budućnosti’ Bosne i Hercegovine.

“Mi, ekolozi, uporno insistiramo na uspostavi sistema. Četiri ili pet puta godišnje volonterski čistimo smeće od Postojana do Lastavice. Rijetko ko drugi se zaleti da to uradi, obično se svi nekako probude pred izbore i ništa ne traje dugo”, kaže Jakub Spahić.

Kao dugogodišnjeg aktivistu i ljubitelja prirode, pitamo ga kako vidi rješenje za problem ilegalnih deponija.

“Rješenje se samo nameće. Gradska administracija mora angažovati ALBA-u i uspostaviti stalni odvoz smeća sa izletišta. Na ovom području to su lokacije na Lastavici, Postojan, Smetovi, Sebuja i druge, gdje su ljudi stalno prisutni. Osim toga, oni koji su po zakonu obavezni da čiste smeće na prirodnim prostorima kojima upravljaju treba da rade svoj posao. Ja u životu nisam vidio prekršajni nalog koji je šumar uručio nekome ko je ostavio smeće u prirodi. Po Zakonu o lovstvu, jer tu je i resurs kojim oni upravljaju, lovci mogu fakturisati štetu nanesenu prirodi neodgovornim odlaganjem smeća. A vjerujte da se uvijek nađe način da se sazna ko je ostavio smeće. Na kraju krajeva, zašto imamo i eko-policiju? Dakle, nije to problem riješiti, ako se hoće. Problem je što nema volje da se to riješi, jer onda moraš udariti na konkretnu osobu, a ona je glas. Ovdje su samo glasovi bitni. Građani Zenice, učenici, eko udruženja sprovode na desetine akcija čišćenja divljih deponija. Ako to nije znak da se problem mora trajno riješiti onima koji za to primaju platu, onda ja ne znam šta je”, poručuje predsjednik Udruženja Eko Tvrtkovac Jakub Spahić.

Većina ilegalnih deponija na teritoriji Grada Zenice nalazi se na nekoliko stotina metara od seoskih i prigradskih naselja, ponegdje i u samim centrima. Količina smeća koja se tu nakuplja najčešće je 40 do 50 kubičnih metara. Ukupna količina otpada koju sadrže zeničke divlje deponije nekome bi predstavljali vrijedan energetski resurs. U našem slučaju, one su samo potencijalna opasnost za zdravlje i život, kao i pokazatelj nefunkcionalnosti sistema zbrinjavanja otpada.

Kakanj kao primjer

Tokom istraživanja teme divljih deponija na adrese 14 institucija poslali smo upite i zahtjeve za pristup informacijama o nelegalnim deponijama i mjerama koje poduzimaju prvenstveno lokalne zajednice i komunalna preduzeća u nastojanju da se ovaj problem riješi. Odsjek za inspekcije Opštine Kakanj jedan je od pet subjekata od kojih nam je, do zaključenja ovog teksta, stigao odgovor.

Opština Kakanj je inače jedna od rijetkih u BiH koja se konkretnim mjerama i radnjama suprostavlja ovom problemu. Na lokalitetima na kojima se opetovano pojavljuju divlje deponije postavljen je video-nadzor, a postoji i sistem prijavljivanja slučajeva bacanja smeća na mjestima na kojima to nije dozvoljeno.

“Način na koji se problem nelegalnih deponija rješava prvenstveno su akcije čišćenja uz logističku i organizacijsku podršku Općine, preventivna djelovanja u smislu edukacije stanovništva, saradnja sa stanovništvom u vezi prijava inspekcijama pojedinaca koji na nelegalan način odlažu otpad i to putem e-maila i Viber komunikacije-anonimno; djelovanje inspekcije u skladu sa propisanim mjerama Odluke o komunalnom redu Općine Kakanj (mjesna zajednica organizuje čišćenje deponije o trošku lica koja stanuju najbliže deponiji, kažnjavanje svih lica koja stanuju u krugu od 200 m od nelegalne deponije ili lica koja stanuju najbliže toj deponiji), postavljanje video nadzora na nelegalnim deponijama uz vidno upozorenje na snimanje i mjesta i subjekta koje vrši obradu i korištenje podataka sa video uređaja”, navodi između ostalog Stručna služba za poslove općinskog načelnika, Odsjek za inspekcije Opštine Kakanj.

Na teritoriji ove opštine trenutno je svega šest registrovanih nelegalnih deponija.

“Odsjek za inspekcije, Zeleni ured i lokalno komunalno preduzeće jednom godišnje organizuju čišćenje i uklanjanje po barem tri nelegalne deponije i poslije toga razne vrste monitoringa kako bi se zadržalo uredno stanje. Najveći problem sa divljim ili nelegalnim deponijama predstavlja i dalje Romsko naselje Varda (mada se svake godine po dva puta organizuje čišćenje tog lokaliteta)”, navodi se u dopisu iz Opštine Kakanj.

Sistemska – deklarativna rješenja: problem regionalnih deponija

Pozitivnih primjera kada su u pitanju aktivnosti na saniranju stanja sa divljim deponija širom Bosne i Hercegovine svakako ima, ali problem prevazilazi mogućnosti lokalnih inicijativa, pa i cijelih lokalnih zajednica, jer i u ovom slučaju se radi o okolišnom problemu koji nema granice.

Standarde koje nam propisuje Evropska unija i naše domete u tom smislu pojašnjava nam Đorđe Stefanović, direktor Udruge Dinarica.

“Pitanje je da li mi u BiH govorimo o otpadu, što je ekonomska kategorija, ili govorimo o smeću koje je komunalna kategorija, što je pitanje sanitarnog i estetskog odnosa prema nama samima i našoj okolini. Koncept Evrope, a to je deklarativno i naš cilj, je da otpad što manje predstavlja teret, a da postaje resurs. Planovi, strategije i propisi u EU zahtijevaju od zemalja da se otpadom upravlja vodeći se ‘hijerarhijom’ u procesu i to na način da se otpad ne stvara, da se ponovo koristi, reciklira, koristi za proizvodnju energije, kao krajnja, najmanje željena opcija je da se otpad deponuje.”

Ovih 5 zahtjeva su poredani od najpoželjnijeg prema onom koji je najmanje poželjan. Nekontrolisano odlaganje, kao divlje deponije, nije predviđeno kao opcija.

U BiH još uvijek nismo došli do nivoa ni da se proizvedeni otpad uspješno deponuje, a ostvarenje viših nivoa od naprijed pomenutih načina je daleko. O tome govori činjenica da imamo ogroman broj divljih deponija. Ovo pitanje se može proširiti i na postojeće ‘javne deponije’. Koliko su javne deponije zaista deponije koje zadovoljavaju uslove i kriterije i omogućavaju sigurno deponovanje otpada? Za odlaganje otpada među izvorima prava Evropske unije najveći značaj imaju slijedeće aktuelne direktive: Direktiva 2008/98/EC o otpadu (okvirna direktiva) i Direktiva 1999/31/ EC o deponijama otpada. Direktiva o otpadu je jedna od četiri ‘teške direktive’, jer se njeno provođenje smatra jako skupim poduhvatom. Pitanje je da li ijedna deponija u BiH zaista zadovoljava sve kriterije Direktive o deponijama.

Bosna i Hercegovina se opredijelila da ustanovljava regionalne deponije na kojima se odlaže otpad iz više opština. Nekoliko regionalnih deponija postoje u našoj zemlji, ali je pitanje da li su one zaista regionalne, da li se sav otpad iz okolnih opština zaista dovozi na regionalnu deponiju. Nažalost, to nije slučaj. Objašnjenje je jednostavno – troškovi prevoza i deponovanja otpada na regionalne deponije je preskupo. Komunalni poslovi, uključivo sakupljanje i odvoz otpada, nadležnost su lokalnih samouprava, odnosno opština i gradova. Koncept je da lokalne samouprave u startu smanjuju količine koje će se deponovati, kroz razne oblike tretmana otpada u skladu sa ‘hijerarhijom’, pa da onda samo onaj dio otpada koji nije mogao da se iskoristi na drugi način odlaže na deponiju.

Mada postoje neki primjeri dobre prakse, generalno, u BiH se ne vrši selekcija otpada i njegov tretman, nego se najveći dio jednostavno odvozi na mjesta za deponovanja. Dodatno, nedostatak adekvatnih deponija, odnosno visoka cijena deponovanja na ‘uređenim’ regionalnim deponijama, uslovljavaju da se lokalne samouprave snalaze i deponuju otpad na lokalnim deponijama koje nisu uslovne, mještani lokalnih zajednica odlažu otpad i van zvaničnih lokalnih deponija, tako da se otvara ogroman prostor za stvaranje divljih deponija.

Problem je suštinski i sistemski. Narastanju problema pogoduje i činjenica da je praćenje stanja stvari otežano, jednostavno nema dovoljno kapaciteta da se divlje deponije identifikuju, saniraju i da se odgovorni za postojanje divljih deponija kazne. Čak i u slučaju da se neka od divljih deponija otkrije, da se utvrdi ko je odgovoran za njeno nastajanje, kaznena politika je jako blaga i kazna ne djeluje u smislu odvraćanja počinioca da više ne čini nelegalno odlaganje otpada. Nažalost, jeftinije je povremeno platiti kaznu, nego redovno plaćati regularno odlaganje otpada.

Nova Strategija zaštite okoliša predviđa prelazak na cirkularnu ekonomiju

“Aktuelna, nedavno usvojena Strategija zaštite okoliša Federacije BiH predviđa da sa linearnog koncepta upravljanja otpadom prelazi na cirkularnu ekonomiju, a u analizi trenutnog stanja upravljanja otpadom u Federaciji BiH prepoznat je problem divljih deponija”, istakla je za Radio Zenit ministrica okoliša i turizma u Vladi Federacije BiH Nasiha Pozder. Ona je odlučna da Federaciju BiH pokrene u smjeru održivog upravljanja otpadom, uprkos brojnim problemima i izazovima koji prate ovu oblast.

“Pored osiguravanja finansijskih sredstava, Ministarstvo će sprovoditi niz drugih integrisanih mjera, s ciljem postupnog rješavanja divljih deponija. Ove mjere uključuju jačanje pravnog okvira kroz novi zakon i podzakonske akte o upravljanju otpadom. Također, izradit ćemo novi Plan upravljanja otpadom Federacije BiH kroz široke konsultacije s nižim nivoima vlasti i stručnjacima u oblasti (prethodni plan istekao još 2017. godine). Svjesni važnosti nadzora, intenzivirat ćemo saradnju s nadležnim inspekcijama kako bismo pojačali kontrolu nad područjima s visokim rizikom od nelegalnih deponija. Sve ove mjere imaju za cilj stvaranje snažnog okvira koji će, nadamo se, efikasno suzbiti nelegalne deponije i promovisati održivo upravljanje otpadom”, navodi se u dopisu iz Federalnog ministarstva okoliša i turizma.

Upravljanje otpadom je ekonomska kategorija

Ipak, postoje sistemski problemi u upravljanju otpadom u BiH. Ova oblast je još na nivou socijalnog prava stanovnika, čime se bježi od činjenice da se pravilno upravljanje otpadom može ostvariti jedino ako se cijela aktivnost shvati kao ekonomska djelatnost, što ona zaista jeste.

“Na raznim nivoima u BiH usvojeni su mnogi dokumenti, poput politike, strategije, planovi i slično, postoje i propisi koji u svom sadržaju nisu loši. Situacija na terenu, međutim, pokazuje da ne postoji stvarna volja i odlučnost da se upravljanje otpadom promoviše kao ozbiljna, na ekonomskim temeljima osnovana djelatnost”, kaže Stefanović i podsjeća na mnogima bolnu činjenicu da su cijene koje građani i privredni subjekti plaćaju za tretman otpada jako niske i ne mogu pokriti troškove koji zaista postoje u procesu ‘korektnog’ upravljanja otpadom.

“Ne postoji jasna linija odgovornosti, teško je definisati ko je odgovoran za određene faze. Ne postoji ni tržište koje bi usmjerilo privrednike i stanovništvo da smanjuju proizvodnju otpada i njegovo ponovno korištenje i ili recikliranje”, zaključuje Đorđe Stefanović.