Dino Merlin se u novom intervjuu, između ostalog, osvrnuo na nedavnu peticiju za zabranu njegovog ulaska u Srbiju. Također je napomenuo da je sud utvrdio da nikada nije vrijeđao građane Srbije.

“Mali ili nemali broj izmanipulisanih ljudi – svejedno, to su i dalje izmanipulisani ljudi. Vi možete voziti Formulu 1 300 na sat, ali ako vozite u pogrešnom smjeru, niste na dobrom putu. Kad neki krajnje zlonamjerni manipulatori postave nešto ovakvo maliciozno za izjašnjavanje, onda običan čovjek koji čita samo naslove reaguje kako reaguje – ne provjerava, samo klikne, jer za klik ne treba veliki trud. Iskreno rečeno, žao mi je ljudi koji se izjašnjavaju na bazi ovakvih notornih neistina, ali ja sam ubijeđen da ogromna većina s gnušanjem odbacuje ovakve i slične peticije i inicijative koje nanose nenadoknadivu štetu ukupnom društvu i svima nama”, rekao je za Kurir.

Dodao je da mu je drago što je peticija u međuvremenu uklonjena, što je i očekivao i da je to jedino pravedno.

“Kako kaže stara mudrost: Možete neke ljude varati sve vrijeme i sve ljude neko vrijeme, ali ne možete varati sve ljude sve vrijeme”, rekao je.

Oni koji su potpisali peticiju tvrde da je bh. muzičar rekao da bi možda trebao otići u Beograd jer su Srbi bolesnici, a bolesnike treba obilaziti. Navode i kako je kazao da će u Beograd ću doći samo kad bude sravnjen granatama i kako Srbe treba ukloniti puškama. Merlin je naveo da ga neki beskrupulozni ljudi uporno žele prikazati onakvim kakvim on nije.

“U istom maniru, 2011., 2015. i evo i 2023. Dakle, kada god nastupam u Beogradu, kontinuirano recikliraju jedan te isti narativ i uporno manipulišu, konstruišu, spinuju, falsifikuju i bacaju ljudima prašinu u oči. Višestrukost ovakvih i sličnih sramnih i degradirajućih kleveta i uvreda na moj račun morao sam opovrgnuti na sudu. Viši sud u Beogradu poslije petogodišnjeg suđenja donio je pravosnažnu presudu broj P3. 340/15 od 12. 2. 2020. godine (potvrđenu od strane Apelacionog suda u Beogradu presudom broj Gž3 184/20 od 3. 2.2022. godine). U obrazloženju navedene presude sud je, između ostalog, zaključio sljedeće: ‘Nedozvoljeno je pripisivanje Dinu Merlinu sintagmi o bolesnim Srbima kao i opisivanje Dina Merlina kao lica koje se proslavilo antisrpskim stavovima s obzirom da u sudskom postupku nije utvrđeno da je Dino Merlin ikada davao izjave koje bi predstavljale činjeničnu podlogu za ovakve zaključke. Polazeći od utvrđenih činjenica da su objavljene informacije nepotpune, neprovjerene pa samim tim i neistinite, stav je suda da su ovi tekstovi objavljeni s ciljem stvaranja animoziteta publike i čitalaca prema Dini Merlinu'”, podsjetio je.

Također je spomenuo da nije tačno da je na koncerte zabranio unošenje zastava Republike Srbije. Na pitanje misli li da će doći do pomirenja naroda na ovim prostorima i šta bi moralo da se dogodi da do toga dođe odgovorio je:

“Kao žrtva s teškim ožiljcima, jer u ratu su mi poginuli moja desna ruka i menadžer Kemal Bisić, basista Aleksandar Aćimović, klavijaturista i saksofonista Mustafa Nurak Bugi, otac moje supruge, Nezir Poljo i još nekoliko članova naše rodbine, da dalje ne nabrajam – možete zamisliti koliko sam u tim trenucima bio bijesan i očajan, ali ni tad nisam mrzio – potpuno sam siguran da pomirenje na ovim prostorima nema alternativu. Svi mi, svakim dijelom svoga bića, moramo raditi na tome, jer ništa samo od sebe neće doći. Prije svega, ne smijemo biti ravnodušni prema govoru mržnje, jer, kao što znamo, fašizam nikad ne dolazi prvo u uniformama, već ovakvim brutalnim govorom”, kazao je.

Smatra da nam je potreban narativ koji ulijeva povjerenje i nadu u budućnost, ali da moramo biti otvoreni i pošteni.

“Neki ljudi moraju proći katarzu i barem znati reći ‘Sorry’ – nekad to nije lako, ali oslobađa. Načinom na koji živim i radim, a to najbolje možete čuti i osjetiti u mojim pjesmama, kako se ponašam privatno i u javnosti, nastojim spajati ljude, zaobljavati oštre bridove i zacjeljivate rane. Na koncertima često govorim o tome kako moramo uvažavati potrebe drugih i drugačijih i, ako malo bolje pogledamo, vidjet ćemo koliko je više onoga što nas spaja od onoga što nas razdvaja”, ispričao je.

Naveo je i kako mu je “Beograd” draga pjesma, ali da gotovo nikad ne izvodi pjesme koje je napisao za druge.

“Međutim, nikad ne reci nikad. Dali ste mi dobru ideju, razmislit ću o tome”, kazao je.

Na pitanje hoćete li poslije 32 godine otkriti da li je istina da je trebalo on snimii “Beograd” pa se predomislio i pjesmu dao Ceci odgovorio je:

“Nažalost, ni to nije istina. Pjesma ‘Beograd’ je napisana za Cecu Veličković u Švicarskoj, u St. Galenu, jedne noći početkom ’91. godine na molbu njenog tadašnjeg partnera Haruna Samardžića. Tada sam joj napisao tri pjesme, među kojima je i pjesma ‘Beograd'”.

Dino Merlin se u novom intervjuu, između ostalog, osvrnuo na nedavnu peticiju za zabranu njegovog ulaska u Srbiju. Također je napomenuo da je sud utvrdio da nikada nije vrijeđao građane Srbije.

“Mali ili nemali broj izmanipulisanih ljudi – svejedno, to su i dalje izmanipulisani ljudi. Vi možete voziti Formulu 1 300 na sat, ali ako vozite u pogrešnom smjeru, niste na dobrom putu. Kad neki krajnje zlonamjerni manipulatori postave nešto ovakvo maliciozno za izjašnjavanje, onda običan čovjek koji čita samo naslove reaguje kako reaguje – ne provjerava, samo klikne, jer za klik ne treba veliki trud. Iskreno rečeno, žao mi je ljudi koji se izjašnjavaju na bazi ovakvih notornih neistina, ali ja sam ubijeđen da ogromna većina s gnušanjem odbacuje ovakve i slične peticije i inicijative koje nanose nenadoknadivu štetu ukupnom društvu i svima nama”, rekao je za Kurir.

Dodao je da mu je drago što je peticija u međuvremenu uklonjena, što je i očekivao i da je to jedino pravedno.

“Kako kaže stara mudrost: Možete neke ljude varati sve vrijeme i sve ljude neko vrijeme, ali ne možete varati sve ljude sve vrijeme”, rekao je.

Oni koji su potpisali peticiju tvrde da je bh. muzičar rekao da bi možda trebao otići u Beograd jer su Srbi bolesnici, a bolesnike treba obilaziti. Navode i kako je kazao da će u Beograd ću doći samo kad bude sravnjen granatama i kako Srbe treba ukloniti puškama. Merlin je naveo da ga neki beskrupulozni ljudi uporno žele prikazati onakvim kakvim on nije.

“U istom maniru, 2011., 2015. i evo i 2023. Dakle, kada god nastupam u Beogradu, kontinuirano recikliraju jedan te isti narativ i uporno manipulišu, konstruišu, spinuju, falsifikuju i bacaju ljudima prašinu u oči. Višestrukost ovakvih i sličnih sramnih i degradirajućih kleveta i uvreda na moj račun morao sam opovrgnuti na sudu. Viši sud u Beogradu poslije petogodišnjeg suđenja donio je pravosnažnu presudu broj P3. 340/15 od 12. 2. 2020. godine (potvrđenu od strane Apelacionog suda u Beogradu presudom broj Gž3 184/20 od 3. 2.2022. godine). U obrazloženju navedene presude sud je, između ostalog, zaključio sljedeće: ‘Nedozvoljeno je pripisivanje Dinu Merlinu sintagmi o bolesnim Srbima kao i opisivanje Dina Merlina kao lica koje se proslavilo antisrpskim stavovima s obzirom da u sudskom postupku nije utvrđeno da je Dino Merlin ikada davao izjave koje bi predstavljale činjeničnu podlogu za ovakve zaključke. Polazeći od utvrđenih činjenica da su objavljene informacije nepotpune, neprovjerene pa samim tim i neistinite, stav je suda da su ovi tekstovi objavljeni s ciljem stvaranja animoziteta publike i čitalaca prema Dini Merlinu'”, podsjetio je.

Također je spomenuo da nije tačno da je na koncerte zabranio unošenje zastava Republike Srbije. Na pitanje misli li da će doći do pomirenja naroda na ovim prostorima i šta bi moralo da se dogodi da do toga dođe odgovorio je:

“Kao žrtva s teškim ožiljcima, jer u ratu su mi poginuli moja desna ruka i menadžer Kemal Bisić, basista Aleksandar Aćimović, klavijaturista i saksofonista Mustafa Nurak Bugi, otac moje supruge, Nezir Poljo i još nekoliko članova naše rodbine, da dalje ne nabrajam – možete zamisliti koliko sam u tim trenucima bio bijesan i očajan, ali ni tad nisam mrzio – potpuno sam siguran da pomirenje na ovim prostorima nema alternativu. Svi mi, svakim dijelom svoga bića, moramo raditi na tome, jer ništa samo od sebe neće doći. Prije svega, ne smijemo biti ravnodušni prema govoru mržnje, jer, kao što znamo, fašizam nikad ne dolazi prvo u uniformama, već ovakvim brutalnim govorom”, kazao je.

Smatra da nam je potreban narativ koji ulijeva povjerenje i nadu u budućnost, ali da moramo biti otvoreni i pošteni.

“Neki ljudi moraju proći katarzu i barem znati reći ‘Sorry’ – nekad to nije lako, ali oslobađa. Načinom na koji živim i radim, a to najbolje možete čuti i osjetiti u mojim pjesmama, kako se ponašam privatno i u javnosti, nastojim spajati ljude, zaobljavati oštre bridove i zacjeljivate rane. Na koncertima često govorim o tome kako moramo uvažavati potrebe drugih i drugačijih i, ako malo bolje pogledamo, vidjet ćemo koliko je više onoga što nas spaja od onoga što nas razdvaja”, ispričao je.

Naveo je i kako mu je “Beograd” draga pjesma, ali da gotovo nikad ne izvodi pjesme koje je napisao za druge.

“Međutim, nikad ne reci nikad. Dali ste mi dobru ideju, razmislit ću o tome”, kazao je.

Na pitanje hoćete li poslije 32 godine otkriti da li je istina da je trebalo on snimii “Beograd” pa se predomislio i pjesmu dao Ceci odgovorio je:

“Nažalost, ni to nije istina. Pjesma ‘Beograd’ je napisana za Cecu Veličković u Švicarskoj, u St. Galenu, jedne noći početkom ’91. godine na molbu njenog tadašnjeg partnera Haruna Samardžića. Tada sam joj napisao tri pjesme, među kojima je i pjesma ‘Beograd'”.