U nastavku serijala emisija ‘One dolaze’, na temu pokretanje biznisa, razgovarali smo sa mladom poduzetnicom Amilom Delibašić iz Kaknja.

Delibašić je svoj hobi odlučila pretvoriti u poslovnu djelatnost te iskoristiti priliku koju joj je ponudila Općina Kakanj s projektom sufinanciranja pokretanja malog biznisa. Godinama unazad svojim rukama pravila je nakit, ukrase za svatove, ikebane, oslikavala marame i ostali asesoar.

“Sve je počelo nakon razgovora sa ženama koje su se već bavile ovim hobijem. Razgovarala sam s njima gdje pronaći materijal te sam gledala na internetu i počela sama. Svidio mi se hobi, a s obzirom na to da je to bilo oko 8. marta, mami  sestri i drugima sam napravila poklone od svog ručnog rada što je mene ispunilo, a njih obradovalo. Kasnije su ljudi tražili da im prodam ono što radim i tako je sve počelo”, kaže Delibašić na početku razgovora za naš radio.

Hobijem se bavila desetak mjeseci dok joj djeca nisu malo narasla, nakon čega je krenula na radionice dekupaža u Sarajevu i Zenici, s obzirom da radionica nije bilo u Kaknju toliko često.

Kada su ljudi saznali s čim se bavi, primala je veliki broj narudžbi, pa je morala raditi svaki dan. Duže vremena je razmišljala da se prijavi na konkurs Općine Kakanj za dodjeljivanje sredstava za pokretanje svog biznisa, te je od ove godine i zvanično pokrenula svoju djelatnost.

“Razmišljala sam hoću – neću, a bila sam malo skeptična hoće li biti posla, kako će sve to ići zbog djece, a u tom momentu mi je došla narudžba od žene koja ima svoju firmu u Kaknju te je tražila table s logom firme za svoje radnice i kutije. Radilo se o 88 proizvoda i to je bila najveća narudžba, ali i znak meni da moram pokrenuti svoj biznis. Otišla sam do općine i zaista ih moram pohvaliti jer su bili spremni saslušati me i uputiti kako da prikupim dokumente i predam na poziv. Prije par dana sam pokrenula svoju firmu kroz projekt ‘pokreni svoj posao’ i ja sam tako otvorila svoju suvenirnicu”.

Govorivši o svom obrazovanju, ističe da je osnovnu i srednju ekonomsku školu završila u Kaknju nakon čega se udala i dobila dvije kćerke koje joj pomažu u svim današnjim poslovima. Na pitanje da li društvo ima dovoljno ideja i kreativnosti, ističe da ima ali da starija populacija uspjehom smatra samo posao u državnim firmama.

“Vjerovatno ni sama ne bi pokrenula posao da mi muž nije bio vjetar u leđa. Njemu ne smeta kada je kreativni nered u kući dok se radi, kada nema ručka, tako da mi je zaista velika podrška u ovome što radim. Moje djevojčice imaju četiri i pet i po godina, te i same nam pomažu bojiti s obzirom na to da im je otac slikar, a ja se bavim dekupažom. Čovjek ne može ništa dok nema podršku svoje okoline”, pojašnjava naša sagovornica.

U sklopu projekta je dobila sredstva za mašine, repromaterijal i poslovni prostor te se nada da će uskoro pronaći prostor za svoj biznis u kojem će prodavati i predmete s motivima Kaknja.

“Dosta predmeta radim s motivima Kaknja. Najprepoznatljiviji naš motiv je bosanski ćilim i to se najviše traži. Uz sve to mogu staviti i logo firme, dekupažom možete uraditi sve motive, žene rade odlične šablone i najbitnije je da mi koji smo u ovome imamo dobru saradnju. Repromaterijal nabavljam u Zenici, Sarajevu i Banja Luku, a domaća proizvodnja je samo u Banja Luci”, dodaje Delibašić.

Strah od neuspjeha je postojao, ali život u strahu za Delibašić predstavlja ništa drugo nego propadanje, zbog čega je uprkos sistemu, nametima i drugim teškoćama za privrednike odlučila pokrenuti biznis.

“Sav taj strah sam prevazišla, a i iz općine su bili fleksibilni oko uspješnosti ili neuspješnosti projekta tako da je to bila olakšavajuća okolnost”, kaže Delibašić.

Danas je sretna što je svoj hobi, koji joj je donosio zaradu, donio mogućnost da pokrene biznis, obezbijedi sebi radni staž te proširi poslovanje na firme koje su joj za narudžbe tražile račun, a koje prije dok je imala hobi, nije mogla izdati. U vrijeme kada mladi odlaze iz Bosne i Hercegovine i ne razmišljaju o pokretanju biznisa, Delibašić nikada nije razmišljala o odlasku.

“Ja sam možda jedna od rijetkih koja nije razmišljala o odlasku. Kažu da mnogi odlaze zbog djece, a ja ne želim da idem zbog njih. Možete gore imati finansijsku korist, ali ta djeca će odrastati u drugoj zemlji i otuđiti se od vlastitih vrijednosti. Bitno mi je da moja djeca imaju blizak odnos sa rodbinom i odakle su. Međutim, kada bi došlo do toga da baš nemamo od čega živjeti, možda bi razmišljala o tome, ali za sad ne razmišljam o odlasku uopće”.

Na pitanje da li su žene dovoljno aktivne u Kaknju, ističe da nije u to toliko sigurna jer ne postoji zainteresiranost za radionice koje su besplatne i koje mogu osigurati kao i njoj dodatni novac.

“S druge strane dolazili su nam ljudi koji imaju već posao, ali žele zaraditi možda dodatni novac. Nisu mladi pretjerano aktivni, više su stariji u tome. Roditelji su najveći uzrok neaktivnosti mladih. Meni je najlakše reći da su moja djeca ovakva ili onakva zbog nečega, dati mu telefon i da me puste na miru. Omladina napolju ne komunicira, sjede i svi gledaju u telefone”, pojasnila je Delibašić.

Na kraju je svim ženama poručila da moraju prevazići strah od neuspjeha.

“U Kaknju često imamo radionice koje su besplatne i mogu doći raspitati se i naučiti nešto. Medžlis islamske zajednice u Kaknju često ima besplatne radionice, ali ljudi se moraju probuditi. Neće vam niko doći kući, uzeti vas za ruku i povesti. Morate sami odlučiti hoćete li ili nećete”, zaključila je Delibašić na kraju razgovora za Radio Zenit.

U nastavku serijala emisija ‘One dolaze’, na temu pokretanje biznisa, razgovarali smo sa mladom poduzetnicom Amilom Delibašić iz Kaknja.

Delibašić je svoj hobi odlučila pretvoriti u poslovnu djelatnost te iskoristiti priliku koju joj je ponudila Općina Kakanj s projektom sufinanciranja pokretanja malog biznisa. Godinama unazad svojim rukama pravila je nakit, ukrase za svatove, ikebane, oslikavala marame i ostali asesoar.

“Sve je počelo nakon razgovora sa ženama koje su se već bavile ovim hobijem. Razgovarala sam s njima gdje pronaći materijal te sam gledala na internetu i počela sama. Svidio mi se hobi, a s obzirom na to da je to bilo oko 8. marta, mami  sestri i drugima sam napravila poklone od svog ručnog rada što je mene ispunilo, a njih obradovalo. Kasnije su ljudi tražili da im prodam ono što radim i tako je sve počelo”, kaže Delibašić na početku razgovora za naš radio.

Hobijem se bavila desetak mjeseci dok joj djeca nisu malo narasla, nakon čega je krenula na radionice dekupaža u Sarajevu i Zenici, s obzirom da radionica nije bilo u Kaknju toliko često.

Kada su ljudi saznali s čim se bavi, primala je veliki broj narudžbi, pa je morala raditi svaki dan. Duže vremena je razmišljala da se prijavi na konkurs Općine Kakanj za dodjeljivanje sredstava za pokretanje svog biznisa, te je od ove godine i zvanično pokrenula svoju djelatnost.

“Razmišljala sam hoću – neću, a bila sam malo skeptična hoće li biti posla, kako će sve to ići zbog djece, a u tom momentu mi je došla narudžba od žene koja ima svoju firmu u Kaknju te je tražila table s logom firme za svoje radnice i kutije. Radilo se o 88 proizvoda i to je bila najveća narudžba, ali i znak meni da moram pokrenuti svoj biznis. Otišla sam do općine i zaista ih moram pohvaliti jer su bili spremni saslušati me i uputiti kako da prikupim dokumente i predam na poziv. Prije par dana sam pokrenula svoju firmu kroz projekt ‘pokreni svoj posao’ i ja sam tako otvorila svoju suvenirnicu”.

Govorivši o svom obrazovanju, ističe da je osnovnu i srednju ekonomsku školu završila u Kaknju nakon čega se udala i dobila dvije kćerke koje joj pomažu u svim današnjim poslovima. Na pitanje da li društvo ima dovoljno ideja i kreativnosti, ističe da ima ali da starija populacija uspjehom smatra samo posao u državnim firmama.

“Vjerovatno ni sama ne bi pokrenula posao da mi muž nije bio vjetar u leđa. Njemu ne smeta kada je kreativni nered u kući dok se radi, kada nema ručka, tako da mi je zaista velika podrška u ovome što radim. Moje djevojčice imaju četiri i pet i po godina, te i same nam pomažu bojiti s obzirom na to da im je otac slikar, a ja se bavim dekupažom. Čovjek ne može ništa dok nema podršku svoje okoline”, pojašnjava naša sagovornica.

U sklopu projekta je dobila sredstva za mašine, repromaterijal i poslovni prostor te se nada da će uskoro pronaći prostor za svoj biznis u kojem će prodavati i predmete s motivima Kaknja.

“Dosta predmeta radim s motivima Kaknja. Najprepoznatljiviji naš motiv je bosanski ćilim i to se najviše traži. Uz sve to mogu staviti i logo firme, dekupažom možete uraditi sve motive, žene rade odlične šablone i najbitnije je da mi koji smo u ovome imamo dobru saradnju. Repromaterijal nabavljam u Zenici, Sarajevu i Banja Luku, a domaća proizvodnja je samo u Banja Luci”, dodaje Delibašić.

Strah od neuspjeha je postojao, ali život u strahu za Delibašić predstavlja ništa drugo nego propadanje, zbog čega je uprkos sistemu, nametima i drugim teškoćama za privrednike odlučila pokrenuti biznis.

“Sav taj strah sam prevazišla, a i iz općine su bili fleksibilni oko uspješnosti ili neuspješnosti projekta tako da je to bila olakšavajuća okolnost”, kaže Delibašić.

Danas je sretna što je svoj hobi, koji joj je donosio zaradu, donio mogućnost da pokrene biznis, obezbijedi sebi radni staž te proširi poslovanje na firme koje su joj za narudžbe tražile račun, a koje prije dok je imala hobi, nije mogla izdati. U vrijeme kada mladi odlaze iz Bosne i Hercegovine i ne razmišljaju o pokretanju biznisa, Delibašić nikada nije razmišljala o odlasku.

“Ja sam možda jedna od rijetkih koja nije razmišljala o odlasku. Kažu da mnogi odlaze zbog djece, a ja ne želim da idem zbog njih. Možete gore imati finansijsku korist, ali ta djeca će odrastati u drugoj zemlji i otuđiti se od vlastitih vrijednosti. Bitno mi je da moja djeca imaju blizak odnos sa rodbinom i odakle su. Međutim, kada bi došlo do toga da baš nemamo od čega živjeti, možda bi razmišljala o tome, ali za sad ne razmišljam o odlasku uopće”.

Na pitanje da li su žene dovoljno aktivne u Kaknju, ističe da nije u to toliko sigurna jer ne postoji zainteresiranost za radionice koje su besplatne i koje mogu osigurati kao i njoj dodatni novac.

“S druge strane dolazili su nam ljudi koji imaju već posao, ali žele zaraditi možda dodatni novac. Nisu mladi pretjerano aktivni, više su stariji u tome. Roditelji su najveći uzrok neaktivnosti mladih. Meni je najlakše reći da su moja djeca ovakva ili onakva zbog nečega, dati mu telefon i da me puste na miru. Omladina napolju ne komunicira, sjede i svi gledaju u telefone”, pojasnila je Delibašić.

Na kraju je svim ženama poručila da moraju prevazići strah od neuspjeha.

“U Kaknju često imamo radionice koje su besplatne i mogu doći raspitati se i naučiti nešto. Medžlis islamske zajednice u Kaknju često ima besplatne radionice, ali ljudi se moraju probuditi. Neće vam niko doći kući, uzeti vas za ruku i povesti. Morate sami odlučiti hoćete li ili nećete”, zaključila je Delibašić na kraju razgovora za Radio Zenit.