Svake godine 4. januar se obilježava kao Svjetski dan Brailleovog pisma, sistema pisanja i čitanja namijenjenog slijepim ili slabovidnim osobama, kojeg je 1824. godine osmislio Lous Braille.
Svako slovo, pravopisni znakovi, brojevi i ostala pravila pisanja i čitanja u Brailleovom su pismu osmišljeni sistemom od šest tačkica klasificiranih brojevima od jedan do šest te organiziranih u dva reda po tri tačkice koje mogu biti ispupčene ili udubljene.
Louis Braille, koji je također bio slijep, kada je 1824. godine osmislio Brailleovo pismo na šestotačkastoj kockici i pisalo se pomoću table i šila. Kasnije, pojavile su se Brailleove mašine koje su omogućile mnogo brže i jednostavnije kucanje. Danas se mogu koristiti i minijaturne table koje se mogu staviti u džep ili torbicu, ukoliko slijepa ili slabovidna osoba treba nešto zapisati.
Nijedan glas ne može zamijeniti Brailleovo pismo
Vedin Hajduković, profesor pedagogije, koji je slijepa osoba od rođenja, u razgovoru za Anadolu Agency (AA), govorio je o značaju Brailleovog pisma u životu slijepe ili slabovidne osobe, kao i obilježavanja ovog datuma radi podizanja svijesti javnosti.
Kao dječak je imao mali ostatak vida, ali sada nema nikako ostatka vida u posljednjih 15-20 godina. Dodao je kako se izuzetno dobro kreće, snalazi u društvu, ali bez obzira na to, u određenim segmentima je potrebna pomoć asistenta.
Hajduković je i dugogodišnji član Biblioteke za slijepa i slabovidna lica Bosne i Hercegovine, kazao je kako je Brailleovo pismo izuzetno značajno i da je to odraz pismenosti slijepih i slabovidnih ljudi.
– Brailleovo pismo, ono je tačkasto pismo, sastoji se od šest tačkica i kombinacijom tih tačkica moguće je napisati svaki znak i svako slovo koje koriste ljudi zdravog vida – rekao je Hajduković.
Dodao je kako ne čita koliko bi trebao, a kada se pogleda sadašnje vrijeme i napredak tehnologije, ljudi u globalu ne čitaju dovoljno Brailleovo pismo.
– Ne kažem da nikako ne čitaju, ali moje mišljenje je da trebamo mnogo više čitati Brailleovo pismo i s tim što, kad vidimo da je nešto napisano, to drugačije zvuči nego kad nam neko pročita. Onda možemo vidjeti i znak interpukcije, sastav rečenice, sastav knjige koju čitamo – rekao je Hajduković.
Dodao je kako se drugačije doživljava kada je pročita svojom rukom nego kad neko drugi čita.
– Moje mišljenje, a mislim da je i mišljenje mnogih drugih slijepih, i ne samo slijepih, inače ljudi, da nijedna sinteza, nijedan glas ne može zamijeniti Brailleovo pismo kao što ne može zamijeniti nijedno drugo pismo. Brailleovo pismo, ne smijemo dozvoliti da nestane – smatra Hajduković.
Kazao je kako je u posljednjih nekoliko godina odlukom Ujedinjenih nacija (UN) Dan Brailleovog pisma obilježava se svakog 4. januara.
Na pitanje gdje bi se Brailleovo pismo moglo više koristiti kako bi se olakšao svakodnevni život slijepim i slabovidnim licima, Hajduković je kazao kako bi poželjno bilo da priručnici u javnim institucijama, domovima zdravlja, ustanovama koje pružaju neki vid javnih usluga, budu i na Brailleovom pismu.
– Ne možemo staviti Brailleovo pismo na semafor, na ulaze zgrada, ali možemo obilježiti liftove, neke značajnije pravce, ondje gdje znamo da će sigurno neko pogledati, tu možemo staviti Brailleovo pismo – rekao je Hajduković.
Istakao je kako se ne smije zaboraviti Brailleovo pismo i da je potrebno što više čitati svojim prstima jer Brailleovo pismo je takvo da se čita prstima, a samim tim će i čovjek biti plemenitiji i bogatiji, ako ne za jednu knjigu, onda barem za jednu stranicu u životu.
Knjige na Brailleovom pismu značajno skuplje nego na standardnom tisku
Sakib Pleh, direktor Biblioteke za slijepa i slabovidna lica u Bosni i Hercegovini, kazao je kako ova biblioteka je najznačajnija institucija kulture u BiH koja slijepim licima omogućava korištenje bibliotečke građe u njima dostupnim tehnikama, Brailleovo pismo, audio i digitalna tehnika i uvećani tisak.
Ipak, ukazao je na činjenicu kako država ne prepoznaje značaj ove biblioteke koja iz državnog budžeta nije dobila nikakva sredstva.
– Knjiga na Brailleovom pismu se ne može nigdje nabaviti na tržištu, ne može se kupiti u knjižari, isključivo se pravi u izdavačkoj produkciji ove biblioteke i poznato je da je proizvodnja knjige na Brailleovom pismu čak i 50 puta skuplja od knjige na standardnom tisku. Zašto? Zato što se štampa na posebnom papiru koji je 160 ili 180-gramski. Taj Braillev papir se ne može nabaviti u BiH, uvozi se iz inostranstva i štampa se na Braillevim štampačima koji koštaju oko 30.000 KM. Iz tog razloga, knjige na Brailleovom pismu jesu kabaste, velike, skupe, ali su tiraži mali – rekao je Pleh.
Dodao je kako oni u toku godine u svom izdavačkom planu izdaju deset naslova knjiga na Braileovom pismu po tri primjerka upravo iz ovih razloga, dok s druge strane oko 100 naslova na CD-u snime u dva tonska studija.
Istakao je kako u biblioteci imamo 1.348 slijepih lica koja koriste knjižni fond od 34.500 bibliotečkih jedinica.
Korisnici ove biblioteke su širom svijeta, prije svega bh. entiteti Republika Srpska, Federacija BiH, zemlje bivše Jugoslavije, Hrvatska, Srbija, Crna Gora, Sjeverna Makedonija, Slovenija, pa i šire. Mnogi od njih, pojašnjava Pleh, dolaze iz nordijskih zemalja među kojima su Švedska, Finska, Danska, Norveška, ali i Australije, SAD-a i Kanade.
– Svi oni koji razumiju govorno područje na kojem mi proizvodimo naše knjige, imaju svoje opšte podatke u bazi podataka i to je naš knjižni fond i broj korisnika. Mi naše knjige šaljemo širom svijeta bez ikakve naknade zato što je sretna okolnost da knjiga koja putuje u ambalaži, a ta ambalaža na prednjoj strani ima providni džep u koji se stavlja sekogram, a sekogram znači da je s jedne strane adresa biblioteke, a s druge strane adresa korisnika – pojasnio je Pleh.
Dodao je kako su oni jedina biblioteka koja nema nikakvih vlastitih prihoda, djelatnost je čisto nekomercijalna.
Knjiga kao prozor u svijet
Pleh je rekao kako biblioteka ima više projekata, a glavni je izdavačka djelatnost.
Osvrnuo se i na svetu knjigu muslimana, Kur’an koja je dostupna i na Brailleovom pismu. Zahvalio je Kraljevini Saudijske Arabije koja je finansirala 200 primjeraka Kur’ana napravljenih u štampariji.
– Jedan primjerak tog Kur’ana ima osam svezaka, 1.600 svezaka je ovdje odštampano Kur’ana na Brailleovom pismu koji je podijeljen slijepim licima – rekao je Pleh.
Osvrnuo se i na projekte u 2022. godini.
– Slijepom licu knjiga je jedini prozor u svijet. Oni jako puno čitaju, za razliku od svih drugih, nazovimo, lica koja vide, a ne vole da čitaju – rekao je Pleh.
Dodao je kako zbog toga nastoje izdati što veći broj bibliotečkih jedinica namijenjenih slijepim i slabovidnim licima.
– Mi ćemo ako Bog da i u ovoj 2022. godini da snimimo 100 naslova na CD-u, u Daisy formatu, da uradimo opet 10 do 12 naslova na Brailleovom pismu. I ima standardna razmjena s bibliotekama iz okruženja. Recimo svake godine s Bibliotekom slijepih iz Podgorice razmijenimo po 80 najnovijih naslova. Oni iz naše produkcije odaberu sebi 80 naslova, mi iz njihove produkcije, tako razmijenimo, otvaramo nova odjeljenja, idemo po školama – rekao je Pleh.
Dodao je kako ovih dana odlaze u dvije škole u Tuzli gdje će djeci donirati lektiru, 72 naslova, što se pokazalo veoma korisnim pogotovo u vrijeme pandemije.
– To je taj projekat koji se pokazao veoma interesantan i idemo i dalje – rekao je Pleh.
Doniranje knjiga planirano je i u školama u zemljama u okruženju.
Osvrnuo se i na potpuno volonterski rad sarajevskih glumaca koji čitaju knjige namijenjene slijepim i slabovidnim licima.
– Ono što će biti najzvučnije u ovoj godini. Čuli smo da imamo Kur’an na Brailleovom pismu i na CD-u, imamo Bibliju na Brailleovom pismu, na CD-u, Talmud, jevrejsku knjigu ili Toru nema niko u svijetu. Izudin Bajrović, kao prvak drame i bivši direktor Narodnog pozorišta se sam ponudio i trenutno čita Talmud – rekao je Pleh koji je dodao kako je čitanje pri samom kraju.
Najavio je da će u 2022. godini biti promovisana Tora na CD-u u Daisy formatu, tako da će svu vjersku literaturu za sve konfesije imati zastupljene u biblioteci.
Pratite nas i na Twitteru, Facebooku i Instagramu.
