Prošle su tačno 23 godine od terorističkih napada 11. septembra 2001. kada su teroristi oteli više aviona, udarajući njima u Svjetski trgovački centar u New Yorku, dok su drugi pali na Pentagon u Washingtonu.

Napadi su rezultirali uništenjem tornjeva blizanaca, oštećenim Pentagonom i ubijanjem gotovo 3.000 ljudi. Taj događaj ostao je do danas najsmrtonosniji teroristički čin u historiji čovječanstva, kao i najsmrtonosnija avionska nesreća svih vremena.

Napade je izvela teroristička organizacija Al-Qaeda i rezultirali su prvim i za sada jedinim primjerom pozivanja na članak 5. Sjevernoatlantskog ugovora. Posljedično, napadi su pokrenuli američku invaziju saveznika NATO-a na Afganistan i Irak i započeli globalni rat protiv terorizma.

Dana 11. septembra 2011. godine 19 terorista Al-Qaide otelo je četiri aviona: let American Airlinesa 11, let United Airlinesa 175, let American Airlinesa 77 i let United Airlinesa 93.

Prva dva aviona, koja su poletjela iz bostonskog aerdroma Logan i bila na putu za Los Angeles, zabila su se u tornjeve blizance.

Let 77, koji je poletio sa aerodroma Dulles u Washingtonu DC i također je bio na putu za Los Angeles, udario je u Pentagon.

Putnici u četvrtom avionu, letu 93 iz aerodroma Newark, shvatili su da se radi o terorističkom napad. Putnici su uzvratili otpor otmičarima i naposljetku su ga uspjeli srušiti na polje u Pennsylvaniji prije nego što je stigao do svoje mete, koja je do danas nepoznata.

Motivacija terorističke skupine za napad bila je ukorijenjena u bezbroj različitih faktora, uključujući američku podršku Izraelu i Indiji, prisutnost američkih trupa u Saudijskoj Arabiji, potporu Rusiji u Čečeniji i još mnogo toga.

Mnogi od ovih motiva dodatno su istaknuti u “Pismu Americi” iz novembra 2002. koje je napisao tadašnji vođa Al-Qaide Osama bin Laden, koji je proglasio džihad protiv SAD-a još 1990-ih.

Poznato je, međutim, da je američki predsjednik George W. Bush tvrdio da je Al-Qaeda pokrenula napad jer “nas mrze zbog naših sloboda”.

Mnogi su također pripisali vjersku simboliku i motivaciju iza napada.

Neposredan učinak napada 11. septembra doveo je do drastičnog porasta popularnosti i Busha i tadašnjeg gradonačelnika New Yorka Rudyja Giulianija.

U SAD-u su napravljene velike promjene kako bi se okrenule prema novoj paradigmi ratovanja, poduzimajući široko rasprostranjene napore nadzora u pokušaju poboljšanja borbe protiv terorizma. Primjeri toga uključuju Zakon o domovinskoj sigurnosti iz 2002. i Patriotski akt.

To je također dovelo do početka 20-godišnje invazije NATO-a na Afganistan, djelomično motivirane željom da se uhvati bin Laden – nešto što je na kraju i postignuto 2011.

Međutim, jedan od najtrajnijih posljedica napada 11. septembra je iznenadni fokus na borbu protiv islamističke ideologije i terorističkih organizacija.

Problem islamističkih pobunjeničkih skupina i ideološki motiviranog terorizma dobio je globalno središte pozornosti, a sada su u njemu prevagnule zemlje iz cijelog svijeta koje su prije bile malo ili nimalo uključene i zemlje koje su se već borile s tim, poput Indonezije i Filipina, sada povećavajući vlastite napore da se riješi problem.

Ali napadi 11. septembra također su prethodili valu rasizma i netolerancije prema muslimanima na Zapadu, s optužbama o islamofobiji koje su od tada skočile u nebo.

U članku časopisa Pew iz 2021. istraživač Besheer Mohamed primijetio je da će Amerikanci vjerovatnije reći da su muslimani suočeni s diskriminacijom nego što će to isto reći o drugim skupinama kao što su Jevrejii ili evanđeoski kršćani.

Dok je 78 posto odraslih Amerikanaca iz uzorka odgovorilo da su muslimani suočeni ili s “punom” ili “nekom” diskriminacijom u SAD-u, 68 posto reklo je isto za Jevreje, a 44 posto za evanđeoske kršćane.

Oni koji su bili demokrati ili naklonjeni demokratama vjerovatnije su rekli da su Židovi i muslimani suočeni s diskriminacijom nego oni koji su bili republikanci ili naklonjeni republikancima, ali čak i među potonjom kategorijom, izrazita većina se složila da su muslimani suočeni s diskriminacijom.

Na temelju podataka iz 2010. godine, izvještaj Gallupa iz ranije ove godine navodi da se šest od deset američkih muslimana slaže da općenito većina Amerikanaca ima predrasude prema Amerikancima muslimanima.

Prošle su tačno 23 godine od terorističkih napada 11. septembra 2001. kada su teroristi oteli više aviona, udarajući njima u Svjetski trgovački centar u New Yorku, dok su drugi pali na Pentagon u Washingtonu.

Napadi su rezultirali uništenjem tornjeva blizanaca, oštećenim Pentagonom i ubijanjem gotovo 3.000 ljudi. Taj događaj ostao je do danas najsmrtonosniji teroristički čin u historiji čovječanstva, kao i najsmrtonosnija avionska nesreća svih vremena.

Napade je izvela teroristička organizacija Al-Qaeda i rezultirali su prvim i za sada jedinim primjerom pozivanja na članak 5. Sjevernoatlantskog ugovora. Posljedično, napadi su pokrenuli američku invaziju saveznika NATO-a na Afganistan i Irak i započeli globalni rat protiv terorizma.

Dana 11. septembra 2011. godine 19 terorista Al-Qaide otelo je četiri aviona: let American Airlinesa 11, let United Airlinesa 175, let American Airlinesa 77 i let United Airlinesa 93.

Prva dva aviona, koja su poletjela iz bostonskog aerdroma Logan i bila na putu za Los Angeles, zabila su se u tornjeve blizance.

Let 77, koji je poletio sa aerodroma Dulles u Washingtonu DC i također je bio na putu za Los Angeles, udario je u Pentagon.

Putnici u četvrtom avionu, letu 93 iz aerodroma Newark, shvatili su da se radi o terorističkom napad. Putnici su uzvratili otpor otmičarima i naposljetku su ga uspjeli srušiti na polje u Pennsylvaniji prije nego što je stigao do svoje mete, koja je do danas nepoznata.

Motivacija terorističke skupine za napad bila je ukorijenjena u bezbroj različitih faktora, uključujući američku podršku Izraelu i Indiji, prisutnost američkih trupa u Saudijskoj Arabiji, potporu Rusiji u Čečeniji i još mnogo toga.

Mnogi od ovih motiva dodatno su istaknuti u “Pismu Americi” iz novembra 2002. koje je napisao tadašnji vođa Al-Qaide Osama bin Laden, koji je proglasio džihad protiv SAD-a još 1990-ih.

Poznato je, međutim, da je američki predsjednik George W. Bush tvrdio da je Al-Qaeda pokrenula napad jer “nas mrze zbog naših sloboda”.

Mnogi su također pripisali vjersku simboliku i motivaciju iza napada.

Neposredan učinak napada 11. septembra doveo je do drastičnog porasta popularnosti i Busha i tadašnjeg gradonačelnika New Yorka Rudyja Giulianija.

U SAD-u su napravljene velike promjene kako bi se okrenule prema novoj paradigmi ratovanja, poduzimajući široko rasprostranjene napore nadzora u pokušaju poboljšanja borbe protiv terorizma. Primjeri toga uključuju Zakon o domovinskoj sigurnosti iz 2002. i Patriotski akt.

To je također dovelo do početka 20-godišnje invazije NATO-a na Afganistan, djelomično motivirane željom da se uhvati bin Laden – nešto što je na kraju i postignuto 2011.

Međutim, jedan od najtrajnijih posljedica napada 11. septembra je iznenadni fokus na borbu protiv islamističke ideologije i terorističkih organizacija.

Problem islamističkih pobunjeničkih skupina i ideološki motiviranog terorizma dobio je globalno središte pozornosti, a sada su u njemu prevagnule zemlje iz cijelog svijeta koje su prije bile malo ili nimalo uključene i zemlje koje su se već borile s tim, poput Indonezije i Filipina, sada povećavajući vlastite napore da se riješi problem.

Ali napadi 11. septembra također su prethodili valu rasizma i netolerancije prema muslimanima na Zapadu, s optužbama o islamofobiji koje su od tada skočile u nebo.

U članku časopisa Pew iz 2021. istraživač Besheer Mohamed primijetio je da će Amerikanci vjerovatnije reći da su muslimani suočeni s diskriminacijom nego što će to isto reći o drugim skupinama kao što su Jevrejii ili evanđeoski kršćani.

Dok je 78 posto odraslih Amerikanaca iz uzorka odgovorilo da su muslimani suočeni ili s “punom” ili “nekom” diskriminacijom u SAD-u, 68 posto reklo je isto za Jevreje, a 44 posto za evanđeoske kršćane.

Oni koji su bili demokrati ili naklonjeni demokratama vjerovatnije su rekli da su Židovi i muslimani suočeni s diskriminacijom nego oni koji su bili republikanci ili naklonjeni republikancima, ali čak i među potonjom kategorijom, izrazita većina se složila da su muslimani suočeni s diskriminacijom.

Na temelju podataka iz 2010. godine, izvještaj Gallupa iz ranije ove godine navodi da se šest od deset američkih muslimana slaže da općenito većina Amerikanaca ima predrasude prema Amerikancima muslimanima.