Vakcine su jako efikasne u preveniranju obolijevanja od COVID-19, ali i dalje mali procenat ljudi, čak i nakon što prime obje doza COVID-19 vakcina, može oboljeti.

Vakcine nisu ni 100% efikasne u sprječavanju da se osoba inficira i širi virus. No, nauka kaže da su prilično dobre u tome te da vakcinacija u znatnoj mjere presijeca transmisiju virusa. Drugim riječima, kod vakcinisanih je daleko manji rizik da prenesu virus na okolinu, piše Glas Amerike.

Ovo je jedno izuzetno bitno pitanje i, premda još nema konačnog odgovora na njega, stav naučne zajednice je da vakcinacija smanjuje i transmisiju. Širenje virusa s asimptomatskih osoba je znatno manje nego s osoba koje imaju izražene simptome, a i virusno opterećenje je manje, što navodi na zaključak i da je prenos virusa manji.

Međutim, u početku priče o COVID-19 vakcinama nije se znalo da li ove vakcine ujedino sprječavaju i samu infekciju – da li sprječavaju infekciju ili samo razvoj simptomatske bolesti. Ukoliko sprječavaju i infekciju, to bi značilo i da presijecaju put širenja virusa.

Preliminarni rezultati studije CDC-a o tome koliko mRNA (iRNK) vakcine proizvođača Moderna i Pfizer/Biontech štite od asimptomatskih slučajeva COVID-19 su prvi rezultati koji daju uvid u to koliko bi ove vakcine mogle sprječavati asimptomatsku bolest, pa i indirektno transmisiju virusa. Prema toj studiji, mRNA vakcine smanjuju rizik infekcije za 90% kod potpuno vakcinisanih, 14 dana nakon druge doze i za 80% 14 dana nakon prve doze.

Za sada, najsveobuhvatniji rezultati za adenovirusne vakcine postoje za AstraZeneca. I ova vakcina se pokazala izuzetno efikasnom u sprječavanju asimptomatskih slučajeva, ali najvažniji nalaz studije o efikasnost ove vakcine nakon jedne doze, objavljene u Lancetu u martu 2021., jeste to da jedna doza AstraZeneca smanjuje transmisiju virusa za 67%.

Ovo je ono što kaže nauka – nagomilavaju se dokazi kako ove nove vakcine štite i od prenosa virusa s vakcinisane na nevakcinisane osobe.

Ali, istovremeno se šire i neosnovane tvrdnje kako se sa vakcinisanih osoba virus ili dio virusa poput Spike proteina nekako može osipati (eng. „shedding“) te da to može izavati bolesti, poremećaje menstrualnog ciklusa, pa i pobačaje te rođenje djece s poteškoćama u razvoju ukoliko žena koja nije vakcinisana protiv COVID-19 bude u prisustvu osobe koja je vakcinisana.

U jednoj elitnoj privatnoj školi u Miamiju su čak donijeli odluku da zabrane netom vakcinisanim nastavnicima da dolaze na nastavu pod izlikom da „zaštite učenike“.

Bitno je naglasiti kako mRNA vakcine ne sadrže virus koji uzrokuje COVID-19, niti mogu uzrokovati neplodnost. Ovaj tip vakcina ni u jednom trenutku ne može stvoriti potpun virus SARS-CoV-2 nego stvaraju samo jedan njego djelić, onaj Spike protein („šiljak“) za koji je utvrđeno da će organizam vakcinisane osobe nabolje reagovati stvaranjem imunološkog odgovora.

Dr. Christopher Zahn iz Američkog koledža akušera i ginekologa za Reuters je u aprilu rekao kako su priče o osipanju iz mRNA vakcina teorije zavjera konstruisane da generiraju nepovjerenje u ove vakcine.

Kod J&J i AstraZeneca vakcine, adenovirus, koji je „dostavljač“ aktivne tvari u vakcini se ne može umnožavati te tako nije moguće ni da se ovi virusi osipaju. To bi kod adenovirusnih vakcina jedino moglo biti moguće donekle, pod uslovom da adenovirus može da se umnožava i za sada postoje jedino indicije brazilske regulatorne agenije za medicinska sredsva da bi to moglo biti slučaj s ruskom vakcinom Sputnjik V, zbog čeka nekoliko regulatornih agencija nije dalo odobrenje za ovu vakcinu.

Ni genetička poruka za neki dio virusa niti protein virusa ne mogu sami po sebi izazvati bolest, a naš organizam vrlo brzo inaktivira ove tvari. Prisustvo Spike proteina u zraku neće uzrokovati bolesti niti imati utjecaja na normalne fiziološke procese. mRNA molekule koje kodiraju antigen virusa, potreban za poticanje imunološkog odgovora se ne izlučuju putem kože, urina, pa čak ni u mlijeku dojilja, nego se vrlo brzo razgrade u samim ćelijama vakcinisanih osoba.

Ipak, ovo je dovelo do toga da nevakcinisne osobe u SAD ponegdje pozivaju na nošenje maski, kojima su se inače, u najtežim trenucima pandemije, protivili. Razlog je, kako navode, paradoksalan – da se zaštite od vakcinisanih, odnosno, od „čestica“ koje se, prema njihovom poimanju šire s vakcinisanih osoba.

No, bar postoji jedna korist od ovog antinaučnog uvjerenja – protivnici maski konačno nose maske i tako daju svoj doprinos smanjenju širenja virusa. Vakcinacija, treba ponoviti, znatno smanjuje širenje virusa, a vakcinisane osobe ne mogu osipati i širiti dijelove virusa i sastojke vakcina niti te komponente mogu imati zabrinjavajuće učinke na zdravlje nevakcinisanih.

Vakcine su jako efikasne u preveniranju obolijevanja od COVID-19, ali i dalje mali procenat ljudi, čak i nakon što prime obje doza COVID-19 vakcina, može oboljeti.

Vakcine nisu ni 100% efikasne u sprječavanju da se osoba inficira i širi virus. No, nauka kaže da su prilično dobre u tome te da vakcinacija u znatnoj mjere presijeca transmisiju virusa. Drugim riječima, kod vakcinisanih je daleko manji rizik da prenesu virus na okolinu, piše Glas Amerike.

Ovo je jedno izuzetno bitno pitanje i, premda još nema konačnog odgovora na njega, stav naučne zajednice je da vakcinacija smanjuje i transmisiju. Širenje virusa s asimptomatskih osoba je znatno manje nego s osoba koje imaju izražene simptome, a i virusno opterećenje je manje, što navodi na zaključak i da je prenos virusa manji.

Međutim, u početku priče o COVID-19 vakcinama nije se znalo da li ove vakcine ujedino sprječavaju i samu infekciju – da li sprječavaju infekciju ili samo razvoj simptomatske bolesti. Ukoliko sprječavaju i infekciju, to bi značilo i da presijecaju put širenja virusa.

Preliminarni rezultati studije CDC-a o tome koliko mRNA (iRNK) vakcine proizvođača Moderna i Pfizer/Biontech štite od asimptomatskih slučajeva COVID-19 su prvi rezultati koji daju uvid u to koliko bi ove vakcine mogle sprječavati asimptomatsku bolest, pa i indirektno transmisiju virusa. Prema toj studiji, mRNA vakcine smanjuju rizik infekcije za 90% kod potpuno vakcinisanih, 14 dana nakon druge doze i za 80% 14 dana nakon prve doze.

Za sada, najsveobuhvatniji rezultati za adenovirusne vakcine postoje za AstraZeneca. I ova vakcina se pokazala izuzetno efikasnom u sprječavanju asimptomatskih slučajeva, ali najvažniji nalaz studije o efikasnost ove vakcine nakon jedne doze, objavljene u Lancetu u martu 2021., jeste to da jedna doza AstraZeneca smanjuje transmisiju virusa za 67%.

Ovo je ono što kaže nauka – nagomilavaju se dokazi kako ove nove vakcine štite i od prenosa virusa s vakcinisane na nevakcinisane osobe.

Ali, istovremeno se šire i neosnovane tvrdnje kako se sa vakcinisanih osoba virus ili dio virusa poput Spike proteina nekako može osipati (eng. „shedding“) te da to može izavati bolesti, poremećaje menstrualnog ciklusa, pa i pobačaje te rođenje djece s poteškoćama u razvoju ukoliko žena koja nije vakcinisana protiv COVID-19 bude u prisustvu osobe koja je vakcinisana.

U jednoj elitnoj privatnoj školi u Miamiju su čak donijeli odluku da zabrane netom vakcinisanim nastavnicima da dolaze na nastavu pod izlikom da „zaštite učenike“.

Bitno je naglasiti kako mRNA vakcine ne sadrže virus koji uzrokuje COVID-19, niti mogu uzrokovati neplodnost. Ovaj tip vakcina ni u jednom trenutku ne može stvoriti potpun virus SARS-CoV-2 nego stvaraju samo jedan njego djelić, onaj Spike protein („šiljak“) za koji je utvrđeno da će organizam vakcinisane osobe nabolje reagovati stvaranjem imunološkog odgovora.

Dr. Christopher Zahn iz Američkog koledža akušera i ginekologa za Reuters je u aprilu rekao kako su priče o osipanju iz mRNA vakcina teorije zavjera konstruisane da generiraju nepovjerenje u ove vakcine.

Kod J&J i AstraZeneca vakcine, adenovirus, koji je „dostavljač“ aktivne tvari u vakcini se ne može umnožavati te tako nije moguće ni da se ovi virusi osipaju. To bi kod adenovirusnih vakcina jedino moglo biti moguće donekle, pod uslovom da adenovirus može da se umnožava i za sada postoje jedino indicije brazilske regulatorne agenije za medicinska sredsva da bi to moglo biti slučaj s ruskom vakcinom Sputnjik V, zbog čeka nekoliko regulatornih agencija nije dalo odobrenje za ovu vakcinu.

Ni genetička poruka za neki dio virusa niti protein virusa ne mogu sami po sebi izazvati bolest, a naš organizam vrlo brzo inaktivira ove tvari. Prisustvo Spike proteina u zraku neće uzrokovati bolesti niti imati utjecaja na normalne fiziološke procese. mRNA molekule koje kodiraju antigen virusa, potreban za poticanje imunološkog odgovora se ne izlučuju putem kože, urina, pa čak ni u mlijeku dojilja, nego se vrlo brzo razgrade u samim ćelijama vakcinisanih osoba.

Ipak, ovo je dovelo do toga da nevakcinisne osobe u SAD ponegdje pozivaju na nošenje maski, kojima su se inače, u najtežim trenucima pandemije, protivili. Razlog je, kako navode, paradoksalan – da se zaštite od vakcinisanih, odnosno, od „čestica“ koje se, prema njihovom poimanju šire s vakcinisanih osoba.

No, bar postoji jedna korist od ovog antinaučnog uvjerenja – protivnici maski konačno nose maske i tako daju svoj doprinos smanjenju širenja virusa. Vakcinacija, treba ponoviti, znatno smanjuje širenje virusa, a vakcinisane osobe ne mogu osipati i širiti dijelove virusa i sastojke vakcina niti te komponente mogu imati zabrinjavajuće učinke na zdravlje nevakcinisanih.