Razvojem tehnologije, svakim danom je sve više robota “zaposleno” u raznim granama industrije. Prema posljednjim podacima Međunarodne federacije robotike, na 10.000 radnika od krvi i mesa u proizvodnoj industriji u prosjeku je uposleno 74 robota. Zbog njihove sve veće upotrebe, široko je rasprostranjen strah da će mašine ljudima oduzeti radna mjesta, ali takav razvoj događaja više ovisi o odnosu države prema radnicima, nego samim vještačkim uposlenicima.

Razvoj robotike i informacionih tehnologija je omogućio da se danas proces proizvodnje u pojedinim granama odvija gotovo u potpunosti bez prisustva živog rada, kaže Darko Vesić, sociolog i član Centra za politike emancipacije, što samo po sebi ne mora biti loše.

Automatizacija i upotreba robota može dovesti do olakšavanja radnih zadataka, povećanja produktivnosti, kao i ukidanje loših poslova koji su često radno intenzivni, monotoni i ostavljaju posljedice po mentalno i fizičko zdravlje radnika, dodaje, što su neki od ključnih argumenata zagovornika intenzivnije primjene novih tehnologija u radnom procesu.

Maja Hadžiselimović, inžinjerka robotike trenutno zaposlena u dvije kompanije u Njemačkoj na razvoju robotskih aplikacija koje najčešće podrazumijevaju saradnju ljudi i robota, pretežno za automobilsku industriju ali i druge oblasti (montaže, avioindustrije..), te na razvoju prvog evropskog egzoskeleta pomoću kojeg radnici mogu lakše obavljati zadatke podizanja i premještanja predmeta, govori da u praksi to znači da roboti rade na zavarivanju, lijepljenju, spajanju teških komponenti, u uvjetima koji su štetni po čovjeka… a sve s ciljem kako bi se olakšao život radnika i sačuvalo njihovo zdravlje. Osim u teškoj industriji, roboti svoje mjesto nalaze i u obrazovanju, njezi osoba sa invaliditetom, starijih…

Pomoć ljudima

Kako kaže, stah da će roboti zamijeniti ljude je shvatljiv, ali i neopravdan.
“Roboti su tu da prije svega pomognu ljudima, da im sačuvaju zdravlje, da spriječe povrede. Da im pomognu u dizanju tereta, da ljudi ne budu izloženi štetnim gasovima i slično”, dodaje.

Dovoljno je pogledati egzoskelet, vrijedan 30.000 eura, na čijem razvoju je sudjelovala, koji bi radnicima omogućio podizanje tereta bez rizika po njihovo zdravlje, odnosno da izbjegnu povredu leđa, da se vidi da su roboti pomoć, a ne prijetnja.

Ona dodaje i da među ljudima vlada velika odbojnost prema robotima, pa je veliki problem što se, primjera radi, radnici namjerno spotiču o mehaničke pomagače, kako bi ih proglasili nesigurnim za rad u blizini čovjeka i kako bi ih izbacili iz upotrebe. Također, postoji bojazan da će ih roboti zamijeniti jer su oni “brži, precizniji, bolji” od ljudi. U stvarnosti, od robota se zahtijeva i očekuje da zadatke obavljaju poput ljudi, a ne bolje, govori inžinjerka koja živi i radi u Njemačkoj.

Iako kratkoročno roboti mogu ugroziti neka radna mjesta, uglavnom ona koja se smatraju jeftinim, dugoročno oni dovode do prekvalificiranja i povećavanje stručne spreme ljudi, te do otvaranja novih, bolje plaćenih radnih mjesta, dodaje. Dovoljno pogledati razvijene zemlje, koje uz velik stepen primjene robota u industriji imaju i niske stope nezaposlenosti. “Primjena razvijene tehnologije je uvijek dovodila do novih, boljih poslova”.

Kontekst primjene

Kakav će utjecaj primjena robota izvršiti na tržište rada i zaposlene uvijek zavisi od konteksta u kojem se navedeni proces odvija, kaže sociolog Vesić.

“Kroz cjelokupnu istoriju kapitalističke proizvodnje, primjena mašina je uvek imala kontradiktorni karakter – sa jedne strane nosila je potencijal da olakša rad, ali je u praksi generalno dovodila do povećanja njegovog intenziteta, kontrole menadžmenta nad radnim procesom i nezaposlenosti”, dodaje.

Zaštitu zaposlenih od loših posljedica procesa automatizacije i primjene robota stoga može da pruži samo veći nivo zaštite radnih i socijalnih prava, pojašnjava, a to se posebno odnosi na regiju.

“Nažalost, danas smo svedoci toga da na globalnom nivou dolazi do njihovog snižavanja, a to je posebno slučaj u ekonomski nerazvijenim zemljama i regionima, kojima danas pripada većina zemalja na Balkanu. U situaciji u kojoj strateška orijentacija domaćih vlasti na privlačenje stranih investicija dovodi do utrke zemalja u regionu, ali i na globalnom nivou, u pokušaju da se ‘povoljnija poslovna klima’ ostvari kroz snižavanje cijene rada i radnih prava, teško je očekivati veću zaštita kako za zaposlene, tako i za one koji usled procesa automatizacije ostanu bez svojih radnih mesta”, kaže stručnjak iz Srbije.

Šta više, prije se može očekivati da će se ionako loša ekonomska situacija na tržištima rada u regiji pogoršati uslijed donošenja regulativa koje favoriziraju fleksibilizaciju radnih odnosa, što efektivno znači olakšavanje procesa zapošljavanja i otpuštanja.

“Pravi primjer toga danas predstavlja ‘Bijela knjiga’ Savjeta stranih investitora koja sadrži preporuke za prilagođavanje srpskog zakonodavstva potrebama poslodavaca”.

Odlazak u Evropu

Dodatno, treba imati u vidi da većina radnih mjesta koja se otvaraju u regiji čine poslovi lošeg kvaliteta, što znači da podrazumijevaju nizak nivo kvalifikacija, radnih prava, loše uvjete rada i niske zarade za zaposlene, a automatizacija i upotreba robota neće nužno, barem ne na kratak rok, utjecati da se ovo promijeni, kaže Vesić.

Stanovnici zemalja bivše Jugoslavije su generacijama odlazili u bogate zemlje Evrope u potrazi za poslom. S porastom upotrebe robota u industrijama razvijenih susjeda, porastao je i strah da neće biti potrebe za radnicima iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske, Makedonije…

“Djeluje da dodatni problem za radnike i radnice u regionu predstavlja automatizacija u zemljama Zapadne Evrope. U prvom redu to se odnosi na sve one koji kroz migracije u ove zemlje nastoje da reše problem sopstvene nezaposlenosti ili podzaposlenosti. Smanjenje broja radnih mesta u zemljama kapitalističkog centra uvijek ima i povratni uticaj na ekonomije periferije koje se onda ne mogu putem emigracija rešiti viškova radne snage”, kaže Vesić.

On podsjeća da je vidljivo da vlasti u regiji, barem one na lokalnom nivou, tragaju za rješenjem visoke nezaposlenosti u iseljavanju jednog broja svojih sunarodnika.

Eksplicitan primjer ovoga predstavlja gradonačelnik Čačka Milun Todorović, koji je prilikom potpisivanja ugovora o donaciji za naučno-tehnološki park u ovom gradu izjavio da to predstavlja “veliki korak za odliv mozgova iz Čačka, za početak u Beograd, a naravno kasnije diljem Evrope i sveta”, navodi Vesić.

Iako je ovakva izjava naišla na osudu javnosti i drugih predstavnika vlasti, ona je jasna indikator toga da za vlasti u regiji iseljavanje stanovništva predstavlja legitiman metod u borbi protiv visoke nezaposlenosti, naročito kod mladih.

Smanjenje emigracije kao i potencijalni povratak onih koju uslijed automatizacije i robotizacije ostanu bez svojih radnih mjesta u zemljama Zapadne Evrope svakako će imati negativan utjecaj na nivo nezaposlenosti u zemljama u regiji, ali i na same zaposlene uslijed povećanja konkurencije na tržištima rada.

U konačnici, roboti kao roboti i nisu toliki krivci za ugroženost radnih mjesta ljudi, već odnos vlasti spram svojih građana. Razvijene zemlje su ulagale u svoje radnike, što je dugoročno dovelo do smanjenja nezaposlenosti uz porast kvaliteta rada i viših plata.

Ukoliko ne dođe do strateške preorijentacije domaćih vlasti ka povećanju socijalnih prava i zaštite zaposlenih, kao i većeg investiranja u obrazovanje i kreiranje radnih mjesta za visokokvalificirane radnike i radnice, proces automatizacije i primjene robota, bez obzira da li se odvijaja u zemljama na Zapadu ili u zemljama u regiji, u najboljem slučaju će dovesti do kreiranja novih radnih mjesta, ali izuzetno niskog kvaliteta, prije svega u uslužnom sektoru i dijelovima industrije gdje je još uvijek isplativije zaposliti jeftinu radnu snagu umjesto skupe tehnologije, a u najgorem slučaju može dovesti do naglog porasta ionako visoke nezaposlenosti, kaže Vesić.

Razvojem tehnologije, svakim danom je sve više robota “zaposleno” u raznim granama industrije. Prema posljednjim podacima Međunarodne federacije robotike, na 10.000 radnika od krvi i mesa u proizvodnoj industriji u prosjeku je uposleno 74 robota. Zbog njihove sve veće upotrebe, široko je rasprostranjen strah da će mašine ljudima oduzeti radna mjesta, ali takav razvoj događaja više ovisi o odnosu države prema radnicima, nego samim vještačkim uposlenicima.

Razvoj robotike i informacionih tehnologija je omogućio da se danas proces proizvodnje u pojedinim granama odvija gotovo u potpunosti bez prisustva živog rada, kaže Darko Vesić, sociolog i član Centra za politike emancipacije, što samo po sebi ne mora biti loše.

Automatizacija i upotreba robota može dovesti do olakšavanja radnih zadataka, povećanja produktivnosti, kao i ukidanje loših poslova koji su često radno intenzivni, monotoni i ostavljaju posljedice po mentalno i fizičko zdravlje radnika, dodaje, što su neki od ključnih argumenata zagovornika intenzivnije primjene novih tehnologija u radnom procesu.

Maja Hadžiselimović, inžinjerka robotike trenutno zaposlena u dvije kompanije u Njemačkoj na razvoju robotskih aplikacija koje najčešće podrazumijevaju saradnju ljudi i robota, pretežno za automobilsku industriju ali i druge oblasti (montaže, avioindustrije..), te na razvoju prvog evropskog egzoskeleta pomoću kojeg radnici mogu lakše obavljati zadatke podizanja i premještanja predmeta, govori da u praksi to znači da roboti rade na zavarivanju, lijepljenju, spajanju teških komponenti, u uvjetima koji su štetni po čovjeka… a sve s ciljem kako bi se olakšao život radnika i sačuvalo njihovo zdravlje. Osim u teškoj industriji, roboti svoje mjesto nalaze i u obrazovanju, njezi osoba sa invaliditetom, starijih…

Pomoć ljudima

Kako kaže, stah da će roboti zamijeniti ljude je shvatljiv, ali i neopravdan.
“Roboti su tu da prije svega pomognu ljudima, da im sačuvaju zdravlje, da spriječe povrede. Da im pomognu u dizanju tereta, da ljudi ne budu izloženi štetnim gasovima i slično”, dodaje.

Dovoljno je pogledati egzoskelet, vrijedan 30.000 eura, na čijem razvoju je sudjelovala, koji bi radnicima omogućio podizanje tereta bez rizika po njihovo zdravlje, odnosno da izbjegnu povredu leđa, da se vidi da su roboti pomoć, a ne prijetnja.

Ona dodaje i da među ljudima vlada velika odbojnost prema robotima, pa je veliki problem što se, primjera radi, radnici namjerno spotiču o mehaničke pomagače, kako bi ih proglasili nesigurnim za rad u blizini čovjeka i kako bi ih izbacili iz upotrebe. Također, postoji bojazan da će ih roboti zamijeniti jer su oni “brži, precizniji, bolji” od ljudi. U stvarnosti, od robota se zahtijeva i očekuje da zadatke obavljaju poput ljudi, a ne bolje, govori inžinjerka koja živi i radi u Njemačkoj.

Iako kratkoročno roboti mogu ugroziti neka radna mjesta, uglavnom ona koja se smatraju jeftinim, dugoročno oni dovode do prekvalificiranja i povećavanje stručne spreme ljudi, te do otvaranja novih, bolje plaćenih radnih mjesta, dodaje. Dovoljno pogledati razvijene zemlje, koje uz velik stepen primjene robota u industriji imaju i niske stope nezaposlenosti. “Primjena razvijene tehnologije je uvijek dovodila do novih, boljih poslova”.

Kontekst primjene

Kakav će utjecaj primjena robota izvršiti na tržište rada i zaposlene uvijek zavisi od konteksta u kojem se navedeni proces odvija, kaže sociolog Vesić.

“Kroz cjelokupnu istoriju kapitalističke proizvodnje, primjena mašina je uvek imala kontradiktorni karakter – sa jedne strane nosila je potencijal da olakša rad, ali je u praksi generalno dovodila do povećanja njegovog intenziteta, kontrole menadžmenta nad radnim procesom i nezaposlenosti”, dodaje.

Zaštitu zaposlenih od loših posljedica procesa automatizacije i primjene robota stoga može da pruži samo veći nivo zaštite radnih i socijalnih prava, pojašnjava, a to se posebno odnosi na regiju.

“Nažalost, danas smo svedoci toga da na globalnom nivou dolazi do njihovog snižavanja, a to je posebno slučaj u ekonomski nerazvijenim zemljama i regionima, kojima danas pripada većina zemalja na Balkanu. U situaciji u kojoj strateška orijentacija domaćih vlasti na privlačenje stranih investicija dovodi do utrke zemalja u regionu, ali i na globalnom nivou, u pokušaju da se ‘povoljnija poslovna klima’ ostvari kroz snižavanje cijene rada i radnih prava, teško je očekivati veću zaštita kako za zaposlene, tako i za one koji usled procesa automatizacije ostanu bez svojih radnih mesta”, kaže stručnjak iz Srbije.

Šta više, prije se može očekivati da će se ionako loša ekonomska situacija na tržištima rada u regiji pogoršati uslijed donošenja regulativa koje favoriziraju fleksibilizaciju radnih odnosa, što efektivno znači olakšavanje procesa zapošljavanja i otpuštanja.

“Pravi primjer toga danas predstavlja ‘Bijela knjiga’ Savjeta stranih investitora koja sadrži preporuke za prilagođavanje srpskog zakonodavstva potrebama poslodavaca”.

Odlazak u Evropu

Dodatno, treba imati u vidi da većina radnih mjesta koja se otvaraju u regiji čine poslovi lošeg kvaliteta, što znači da podrazumijevaju nizak nivo kvalifikacija, radnih prava, loše uvjete rada i niske zarade za zaposlene, a automatizacija i upotreba robota neće nužno, barem ne na kratak rok, utjecati da se ovo promijeni, kaže Vesić.

Stanovnici zemalja bivše Jugoslavije su generacijama odlazili u bogate zemlje Evrope u potrazi za poslom. S porastom upotrebe robota u industrijama razvijenih susjeda, porastao je i strah da neće biti potrebe za radnicima iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske, Makedonije…

“Djeluje da dodatni problem za radnike i radnice u regionu predstavlja automatizacija u zemljama Zapadne Evrope. U prvom redu to se odnosi na sve one koji kroz migracije u ove zemlje nastoje da reše problem sopstvene nezaposlenosti ili podzaposlenosti. Smanjenje broja radnih mesta u zemljama kapitalističkog centra uvijek ima i povratni uticaj na ekonomije periferije koje se onda ne mogu putem emigracija rešiti viškova radne snage”, kaže Vesić.

On podsjeća da je vidljivo da vlasti u regiji, barem one na lokalnom nivou, tragaju za rješenjem visoke nezaposlenosti u iseljavanju jednog broja svojih sunarodnika.

Eksplicitan primjer ovoga predstavlja gradonačelnik Čačka Milun Todorović, koji je prilikom potpisivanja ugovora o donaciji za naučno-tehnološki park u ovom gradu izjavio da to predstavlja “veliki korak za odliv mozgova iz Čačka, za početak u Beograd, a naravno kasnije diljem Evrope i sveta”, navodi Vesić.

Iako je ovakva izjava naišla na osudu javnosti i drugih predstavnika vlasti, ona je jasna indikator toga da za vlasti u regiji iseljavanje stanovništva predstavlja legitiman metod u borbi protiv visoke nezaposlenosti, naročito kod mladih.

Smanjenje emigracije kao i potencijalni povratak onih koju uslijed automatizacije i robotizacije ostanu bez svojih radnih mjesta u zemljama Zapadne Evrope svakako će imati negativan utjecaj na nivo nezaposlenosti u zemljama u regiji, ali i na same zaposlene uslijed povećanja konkurencije na tržištima rada.

U konačnici, roboti kao roboti i nisu toliki krivci za ugroženost radnih mjesta ljudi, već odnos vlasti spram svojih građana. Razvijene zemlje su ulagale u svoje radnike, što je dugoročno dovelo do smanjenja nezaposlenosti uz porast kvaliteta rada i viših plata.

Ukoliko ne dođe do strateške preorijentacije domaćih vlasti ka povećanju socijalnih prava i zaštite zaposlenih, kao i većeg investiranja u obrazovanje i kreiranje radnih mjesta za visokokvalificirane radnike i radnice, proces automatizacije i primjene robota, bez obzira da li se odvijaja u zemljama na Zapadu ili u zemljama u regiji, u najboljem slučaju će dovesti do kreiranja novih radnih mjesta, ali izuzetno niskog kvaliteta, prije svega u uslužnom sektoru i dijelovima industrije gdje je još uvijek isplativije zaposliti jeftinu radnu snagu umjesto skupe tehnologije, a u najgorem slučaju može dovesti do naglog porasta ionako visoke nezaposlenosti, kaže Vesić.