MKUltra je bio program CIA-e koji je uključivao istraživanje i razvoj hemijskih i bioloških agenasa. Prema službenim dokumentima, bio je zadužen za istraživanje i razvoj hemijskih, bioloških i radioloških materijala koji se mogu koristiti u tajnim operacijama za kontrolu ljudskog ponašanja.

Novinar Stephen Kinzer, koji je proveo nekoliko godina istražujući program, nazvao je operaciju “najupornijom potragom u historijii za tehnikama kontrole uma”.

Također je pronašao dokaze da je CIA regrutirala nacističke mučitelje i vivisekcioniste iz Drugog svjetskog rata da nastave eksperimentirati na “hiljadama” subjekata, a neki od njih podučavali su službenike CIA-e o smrtonosnoj upotrebi plina sarina, koji je razvijan kao oružje tokom rata.

Program je nastao kao odgovor na glasine o tehnikama kontrole uma koje su Sovjeti, Kinezi i Sjevernokorejanci koristili na američkim ratnim zarobljenicima. CIA je željela razviti vlastita oružja za “kontrolu uma” za upotrebu protiv sovjetskog bloka i drugih zarobljenika, a čak je planirala i sheme za drogiranje Fidela Castra, predsjednika Kube.

MKUltra je započela s prijedlogom pomoćnika zamjenika direktora za planove, Richarda Helmsa, koji je ocrtavao “poseban mehanizam finansiranja za vrlo osjetljive CIA-ine istraživačke i razvojne projekte koji su proučavali upotrebu bioloških i hemijskih materijala u mijenjanju ljudskog ponašanja.”

U projektu se kaže da razvoj “sveobuhvatne sposobnosti u ovom polju tajnog hemijskog i biološkog ratovanja CIA-i daje temeljno znanje o teoretskom potencijalu neprijatelja.”

Projekt je započeo po nalogu direktora CIA-e Allena Dullesa 13. aprila 1953., a na čelu je bio Sidney Gottlieb, koji je također predvodio CIA-ine pokušaje atentata 1950-ih i 1960-ih. Tokomsvog trajanja, program se bavio ilegalnim aktivnostima uključujući korištenje američkih i kanadskih državljana kao nesvjesnih subjekata testiranja, s eksperimentima koji su se provodili pod krinkom istraživanja u više od 80 institucija osim vojske, uključujući bolnice i zatvore.

Dokument MKUltra iz 1955. ocrtao je ciljeve programa kontrole uma, čiji je cilj bio proučavanje različitih tvari koje mijenjaju um. Te su tvari trebale poslužiti u niz svrha, uključujući promicanje nelogičnog razmišljanja i impulzivnosti, poboljšanje mentaliteta i percepcije, sprječavanje ili suzbijanje opojnih učinaka alkohola, stvaranje znakova reverzibilnih bolesti za zlonamjernost i povećanje korisnosti hipnoze.

Ostali ciljevi uključivali su razvoj tvari koje bi pojedincima omogućile da izdrže torturu i prisilu tokom ispitivanja, proizvele amneziju, šok i zbunjenost, fizički onesposobile pojedince, promijenile strukture ličnosti kako bi se povećala ovisnost i neprimjetno smanjile ambiciju i radnu učinkovitost. Dokument također spominje razvoj tvari za slabljenje ili iskrivljenje vida ili sluha, pilulu za potajno davanje i materijal koji bi tjelesnu aktivnost učinio nemogućom čak i u malim dozama.

Jedno od prvih istraživanja proveo je Nacionalni institut za mentalno zdravlje. Svrha je bila testiranje raznih droga, uključujući i halucinogene u Centru za istraživanje ovisnosti u Lexingtonu, Kentucky, koji je bio zatvor za ovisnike o drogama. Ispitanici su dobili halucinogene droge, a kao nagradu za sudjelovanje dobili su drogu svoje ovisnosti.

LSD je bio jedna od droga testiranih u programu MKUltra, a prema službenim dokumentima, završna faza testiranja LSD-a “uključivala je tajnu primjenu nesvjesnim nedobrovoljnim subjektima u normalnim životnim okruženjima od strane tajnih službenika Ureda za narkotike koji su djelovali za CIA-u”.

Jedan značajan slučaj je onaj Franka Olsona, biohemičara vojske Sjedinjenih Država i istraživača biološkog oružja. U novembru1953. dobio je LSD bez njegova znanja ili pristanka, a sedama dana kasnije umro je padajući s prozora na 13. katu. Njegova smrt opisana je kao samoubistvo koje se dogodilo tokom teške psihotične epizode. Gottlieb, koji je proveo eksperiment, nije uzeo u obzir Olsonove već dijagnosticirane suicidalne sklonosti koje su mogle biti pogoršane lijekom.

Droga je prvenstveno korištena kao pomoć pri ispitivanju, ali i u svrhu uznemiravanja, diskreditacije ili onesposobljavanja. Do 1957. godine razvili su seksualne droge za operativnu upotrebu, a korištene su u različitim operacijama na ukupno 33 subjekta. Do 1963. broj se znatno povećao.

S obzirom na to da je CIA uništila većinu zapisa nakon aktivnosti MKUltre, njezino nepoštivanje protokola informiranog pristanka, nekontrolirana priroda eksperimenata i nedostatak naknadnih podataka, puni učinak eksperimenata, uključujući smrt ili psihološku traumu onih koji su bili uključeni možda se nikada neće saznati.

CIA je također stvorila tajne pritvorske centre u koje bi stavljala ljude osumnjičene da su neprijateljski agenti i ljude koje je smatrala “potrošnim” kako bi poduzeli nekoliko vrste mučenja i pokusa na ljudima.

Godine 1973., usred skandala Watergate, neke su vladine agencije počele paničariti. To je bio slučaj CIA-e, čiji je direktor Richard Helms naredio uništenje svih MKUltra datoteka. Unatoč tome, oko 20 000 dokumenata je preživjelo i istraživano je godinama kasnije.

U prosincu 1974. The New York Times objavio je istragu u kojoj se navodi da je CIA provodila ilegalne domaće aktivnosti, uključujući eksperimente na građanima tijekom 1960-ih. To je potaknulo istrage Kongresa Sjedinjenih Američkih Država, s Crkvenim odborom i Rockefellerovom komisijom, koji su istraživali aktivnosti CIA-e, FBI-a i vojnih obavještajnih agencija.

Godine 1975. izvještaji su otkrila da su CIA i Ministarstvo odbrane proveli eksperimente na nesvjesnim i svjesnim ljudskim subjektima kao dio programa da otkriju kako utjecati na ljudsko ponašanje i kontrolirati ga putem psihoaktivnih droga i drugih hemijskih, bioloških i psiholoških sredstava.

Kao rezultat toga, predsjednik Gerald Ford izdao je prvu Izvršnu naredbu o obavještajnim aktivnostima 1976., zabranjujući “eksperimentiranje s drogama na ljudima, osim uz informisani pismeni pristanak i uz prisustvo nezainteresirane strane, svakog takvog ljudskog subjekta.

Unatoč agresivnim naporima vlade da izbjegne zakonsku odgovornost, neke su žrtve uspjele dobiti odštetu putem sudskih naloga, izvansudskih nagodbi ili akata Kongresa, često s različitim stepenima uspjeha. Porodica Frank Olson posebnim aktom Kongresa dobila je 750.000 dolara.

MKUltra se ne spominje eksplicitno u Stranger Things, popularnoj Netflixovoj seriji, ali čini se da je serija inspirirana kontroverznim CIA-inim programom. U emisiji vladin laboratorij provodi ilegalne eksperimente na mladoj djevojci i drugim osobama, mučeći ih i iskorištavajući njihove posebne sposobnosti za vlastite svrhe. To je slično ciljevima CIA-inog projekta eksperimenta na ljudima koji je započeo prije 70 godina, piše El Pais.

MKUltra je bio program CIA-e koji je uključivao istraživanje i razvoj hemijskih i bioloških agenasa. Prema službenim dokumentima, bio je zadužen za istraživanje i razvoj hemijskih, bioloških i radioloških materijala koji se mogu koristiti u tajnim operacijama za kontrolu ljudskog ponašanja.

Novinar Stephen Kinzer, koji je proveo nekoliko godina istražujući program, nazvao je operaciju “najupornijom potragom u historijii za tehnikama kontrole uma”.

Također je pronašao dokaze da je CIA regrutirala nacističke mučitelje i vivisekcioniste iz Drugog svjetskog rata da nastave eksperimentirati na “hiljadama” subjekata, a neki od njih podučavali su službenike CIA-e o smrtonosnoj upotrebi plina sarina, koji je razvijan kao oružje tokom rata.

Program je nastao kao odgovor na glasine o tehnikama kontrole uma koje su Sovjeti, Kinezi i Sjevernokorejanci koristili na američkim ratnim zarobljenicima. CIA je željela razviti vlastita oružja za “kontrolu uma” za upotrebu protiv sovjetskog bloka i drugih zarobljenika, a čak je planirala i sheme za drogiranje Fidela Castra, predsjednika Kube.

MKUltra je započela s prijedlogom pomoćnika zamjenika direktora za planove, Richarda Helmsa, koji je ocrtavao “poseban mehanizam finansiranja za vrlo osjetljive CIA-ine istraživačke i razvojne projekte koji su proučavali upotrebu bioloških i hemijskih materijala u mijenjanju ljudskog ponašanja.”

U projektu se kaže da razvoj “sveobuhvatne sposobnosti u ovom polju tajnog hemijskog i biološkog ratovanja CIA-i daje temeljno znanje o teoretskom potencijalu neprijatelja.”

Projekt je započeo po nalogu direktora CIA-e Allena Dullesa 13. aprila 1953., a na čelu je bio Sidney Gottlieb, koji je također predvodio CIA-ine pokušaje atentata 1950-ih i 1960-ih. Tokomsvog trajanja, program se bavio ilegalnim aktivnostima uključujući korištenje američkih i kanadskih državljana kao nesvjesnih subjekata testiranja, s eksperimentima koji su se provodili pod krinkom istraživanja u više od 80 institucija osim vojske, uključujući bolnice i zatvore.

Dokument MKUltra iz 1955. ocrtao je ciljeve programa kontrole uma, čiji je cilj bio proučavanje različitih tvari koje mijenjaju um. Te su tvari trebale poslužiti u niz svrha, uključujući promicanje nelogičnog razmišljanja i impulzivnosti, poboljšanje mentaliteta i percepcije, sprječavanje ili suzbijanje opojnih učinaka alkohola, stvaranje znakova reverzibilnih bolesti za zlonamjernost i povećanje korisnosti hipnoze.

Ostali ciljevi uključivali su razvoj tvari koje bi pojedincima omogućile da izdrže torturu i prisilu tokom ispitivanja, proizvele amneziju, šok i zbunjenost, fizički onesposobile pojedince, promijenile strukture ličnosti kako bi se povećala ovisnost i neprimjetno smanjile ambiciju i radnu učinkovitost. Dokument također spominje razvoj tvari za slabljenje ili iskrivljenje vida ili sluha, pilulu za potajno davanje i materijal koji bi tjelesnu aktivnost učinio nemogućom čak i u malim dozama.

Jedno od prvih istraživanja proveo je Nacionalni institut za mentalno zdravlje. Svrha je bila testiranje raznih droga, uključujući i halucinogene u Centru za istraživanje ovisnosti u Lexingtonu, Kentucky, koji je bio zatvor za ovisnike o drogama. Ispitanici su dobili halucinogene droge, a kao nagradu za sudjelovanje dobili su drogu svoje ovisnosti.

LSD je bio jedna od droga testiranih u programu MKUltra, a prema službenim dokumentima, završna faza testiranja LSD-a “uključivala je tajnu primjenu nesvjesnim nedobrovoljnim subjektima u normalnim životnim okruženjima od strane tajnih službenika Ureda za narkotike koji su djelovali za CIA-u”.

Jedan značajan slučaj je onaj Franka Olsona, biohemičara vojske Sjedinjenih Država i istraživača biološkog oružja. U novembru1953. dobio je LSD bez njegova znanja ili pristanka, a sedama dana kasnije umro je padajući s prozora na 13. katu. Njegova smrt opisana je kao samoubistvo koje se dogodilo tokom teške psihotične epizode. Gottlieb, koji je proveo eksperiment, nije uzeo u obzir Olsonove već dijagnosticirane suicidalne sklonosti koje su mogle biti pogoršane lijekom.

Droga je prvenstveno korištena kao pomoć pri ispitivanju, ali i u svrhu uznemiravanja, diskreditacije ili onesposobljavanja. Do 1957. godine razvili su seksualne droge za operativnu upotrebu, a korištene su u različitim operacijama na ukupno 33 subjekta. Do 1963. broj se znatno povećao.

S obzirom na to da je CIA uništila većinu zapisa nakon aktivnosti MKUltre, njezino nepoštivanje protokola informiranog pristanka, nekontrolirana priroda eksperimenata i nedostatak naknadnih podataka, puni učinak eksperimenata, uključujući smrt ili psihološku traumu onih koji su bili uključeni možda se nikada neće saznati.

CIA je također stvorila tajne pritvorske centre u koje bi stavljala ljude osumnjičene da su neprijateljski agenti i ljude koje je smatrala “potrošnim” kako bi poduzeli nekoliko vrste mučenja i pokusa na ljudima.

Godine 1973., usred skandala Watergate, neke su vladine agencije počele paničariti. To je bio slučaj CIA-e, čiji je direktor Richard Helms naredio uništenje svih MKUltra datoteka. Unatoč tome, oko 20 000 dokumenata je preživjelo i istraživano je godinama kasnije.

U prosincu 1974. The New York Times objavio je istragu u kojoj se navodi da je CIA provodila ilegalne domaće aktivnosti, uključujući eksperimente na građanima tijekom 1960-ih. To je potaknulo istrage Kongresa Sjedinjenih Američkih Država, s Crkvenim odborom i Rockefellerovom komisijom, koji su istraživali aktivnosti CIA-e, FBI-a i vojnih obavještajnih agencija.

Godine 1975. izvještaji su otkrila da su CIA i Ministarstvo odbrane proveli eksperimente na nesvjesnim i svjesnim ljudskim subjektima kao dio programa da otkriju kako utjecati na ljudsko ponašanje i kontrolirati ga putem psihoaktivnih droga i drugih hemijskih, bioloških i psiholoških sredstava.

Kao rezultat toga, predsjednik Gerald Ford izdao je prvu Izvršnu naredbu o obavještajnim aktivnostima 1976., zabranjujući “eksperimentiranje s drogama na ljudima, osim uz informisani pismeni pristanak i uz prisustvo nezainteresirane strane, svakog takvog ljudskog subjekta.

Unatoč agresivnim naporima vlade da izbjegne zakonsku odgovornost, neke su žrtve uspjele dobiti odštetu putem sudskih naloga, izvansudskih nagodbi ili akata Kongresa, često s različitim stepenima uspjeha. Porodica Frank Olson posebnim aktom Kongresa dobila je 750.000 dolara.

MKUltra se ne spominje eksplicitno u Stranger Things, popularnoj Netflixovoj seriji, ali čini se da je serija inspirirana kontroverznim CIA-inim programom. U emisiji vladin laboratorij provodi ilegalne eksperimente na mladoj djevojci i drugim osobama, mučeći ih i iskorištavajući njihove posebne sposobnosti za vlastite svrhe. To je slično ciljevima CIA-inog projekta eksperimenta na ljudima koji je započeo prije 70 godina, piše El Pais.