Ministar prostornog uređenja Kantona Sarajevo Bojan Bošnjak uhapšen je nakon godinu dana mandata pod sumnjom da je zloupotrijebio položaj ili ovlaštenja potpisujući suglasnost za strategijsku procjenu utjecaja na okoliš izmjena Regulacionog plana za Bjelašnicu.

Njegovo hapšenje, koje je uslijedilo sedam mjeseci nakon potpisivanja spornog dokumenta, izazvalo je poređenje s dugotrajnim nereagiranjima pravosudnih institucija u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine.

Arhitekta iz Zenice, Boris Britvar, osvrnuo se na ovaj slučaj putem društvenih mreža, ukazujući na nejednakost u postupanju pravosuđa.

Naglasio je da je pravosudni sistem Kantona Sarajevo procesuiranje spornog dokumenta okončao u, kako je naveo, razumnom roku od sedam mjeseci, dok slični predmeti iz Zenice čekaju na reakciju već tri godine.

Britvar je podsjetio na nezakonite odluke gradske uprave Zenice u posljednjih osam godina. U tom periodu, prema njegovim riječima, doneseni su brojni prostorni i regulacioni planovi – uključujući planove za Trg rudara, Kamberovića ravan i druge lokacije – bez zakonom propisanih suglasnosti. Na osnovu tih planova izdata su odobrenja za gradnju koja krše federalne zakone o zaštiti okoliša i uredbe o procjeni utjecaja na okoliš.

“I dok pravosuđe u Sarajevu hapsi ministra zbog jednog potpisa kojim je ignorisan Zakon o zaštiti okoliša, u Zenici nema reakcije na višegodišnje nezakonitosti, i to uprkos podnesenim krivičnim prijavama,” ističe Britvar.

Prema njegovim navodima, Vlada i Ministarstvo prostornog uređenja Zeničko-dobojskog kantona svjesni su problema, ali ne poduzimaju nikakve mjere. On također kritikuje kantonalne i gradske institucije, uključujući urbanistički zavod i pravobranioce, zbog neaktivnosti.

“Ovo nas vodi ka pitanju kome zapravo služe tužilaštva, vlade i drugi nadležni organi, ako ne štite javni prostor kao vitalni resurs grada? Urbanizam bi trebao biti posljednji čuvar zdravog razuma,” zaključuje Britvar.

Ovaj slučaj otvara mnoga pitanja o selektivnosti u radu pravosudnih i administrativnih institucija. Zašto neka kršenja zakona ostaju neprocesuirana godinama? Da li su neki dijelovi Bosne i Hercegovine manje prioritetni za pravosudni sistem?

Dok se odgovor na ta pitanja čeka, posljedice nečinjenja nastavljaju se vidjeti u devastaciji javnih prostora i narušavanju okoliša.

Ministar prostornog uređenja Kantona Sarajevo Bojan Bošnjak uhapšen je nakon godinu dana mandata pod sumnjom da je zloupotrijebio položaj ili ovlaštenja potpisujući suglasnost za strategijsku procjenu utjecaja na okoliš izmjena Regulacionog plana za Bjelašnicu.

Njegovo hapšenje, koje je uslijedilo sedam mjeseci nakon potpisivanja spornog dokumenta, izazvalo je poređenje s dugotrajnim nereagiranjima pravosudnih institucija u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine.

Arhitekta iz Zenice, Boris Britvar, osvrnuo se na ovaj slučaj putem društvenih mreža, ukazujući na nejednakost u postupanju pravosuđa.

Naglasio je da je pravosudni sistem Kantona Sarajevo procesuiranje spornog dokumenta okončao u, kako je naveo, razumnom roku od sedam mjeseci, dok slični predmeti iz Zenice čekaju na reakciju već tri godine.

Britvar je podsjetio na nezakonite odluke gradske uprave Zenice u posljednjih osam godina. U tom periodu, prema njegovim riječima, doneseni su brojni prostorni i regulacioni planovi – uključujući planove za Trg rudara, Kamberovića ravan i druge lokacije – bez zakonom propisanih suglasnosti. Na osnovu tih planova izdata su odobrenja za gradnju koja krše federalne zakone o zaštiti okoliša i uredbe o procjeni utjecaja na okoliš.

“I dok pravosuđe u Sarajevu hapsi ministra zbog jednog potpisa kojim je ignorisan Zakon o zaštiti okoliša, u Zenici nema reakcije na višegodišnje nezakonitosti, i to uprkos podnesenim krivičnim prijavama,” ističe Britvar.

Prema njegovim navodima, Vlada i Ministarstvo prostornog uređenja Zeničko-dobojskog kantona svjesni su problema, ali ne poduzimaju nikakve mjere. On također kritikuje kantonalne i gradske institucije, uključujući urbanistički zavod i pravobranioce, zbog neaktivnosti.

“Ovo nas vodi ka pitanju kome zapravo služe tužilaštva, vlade i drugi nadležni organi, ako ne štite javni prostor kao vitalni resurs grada? Urbanizam bi trebao biti posljednji čuvar zdravog razuma,” zaključuje Britvar.

Ovaj slučaj otvara mnoga pitanja o selektivnosti u radu pravosudnih i administrativnih institucija. Zašto neka kršenja zakona ostaju neprocesuirana godinama? Da li su neki dijelovi Bosne i Hercegovine manje prioritetni za pravosudni sistem?

Dok se odgovor na ta pitanja čeka, posljedice nečinjenja nastavljaju se vidjeti u devastaciji javnih prostora i narušavanju okoliša.