U Bosni i Hercegovini zakonska regulativa u oblasti životne sredine obuhvata, između ostalog, propise o zaštiti pojedinih cjelina prirode te norme koje proističu iz evropskih i međunarodnih konvencija koje se država obavezala poštovati. Primjena važećih zakona, uz više napora da se ova oblast na odgovarajući način uredi, doprinijela bi promociji zaštićenih područja, koja imaju veliki potencijal po pitanju održivog turizma i ekonomije, kao i zaštiti brojnih kulturno-istorijskih i prirodnih lokaliteta kojima se stanovnici Bosne i Hercegovine s pravom ponose.

Međutim, zbog lošeg upravljanja zaštićenim područjima prirode – koja ukupno zauzimaju svega tri posto teritorije Bosne i Hercegovine – te manjka propisa i prevladavanja ekonomskih interesa, malobrojna zaštićena područja ujedno su i najranjivija.

U vremenu kada posljedice klimatskih promjena postaju sve očiglednije, antropogeni faktori koji ugrožavaju prirodu – uključujući pustošenja, krađe te prodaju dobara u bescjenje – trebalo bi da se posmatraju u kontekstu organizovanog kriminala i kršenja prava na čistu, zdravu i održivu životnu sredinu kao jednog od osnovnih ljudskih prava.

Koliko je u Bosni i Hercegovini zakonski okvir haotičan i neadekvatan pokazuje i činjenica da Federacija Bosne i Hercegovine nema zakon o šumama od 2009. godine, kada je dotadašnji zakon stavljen van snage.

“Mi ne znamo sa koliko šume Bosna i Hercegovina raspolaže, nemamo nikakav sistem monitoringa. Pojedinci se privode i kažnjavaju za male šumske krađe, dok oni koji sijeku desetine hektara šume ne samo da ne bivaju kažnjeni, nego bivaju nagrađeni određenim političkim pozicijama”, ističe Emina Veljović, pravnica i direktorica Aarhus centra BiH.

Zahvaljujući ovoj nevladinoj organizaciji, novi zakon o šumama Federacije BiH nedavno je konačno upućen u parlamentarnu proceduru.

“Novi prijedlog zakona – objašnjava pravnica – sadrži odredbe koje se bave održivim gospodarenjem šumama, učešćem javnosti u odlukama o životnoj sredini, kao i zabranama prenamjene zemljišta u visokovrijednim šumama. Usvajanjem ovih odredbi spriječile bi se brojne negativne prakse i osujetili pokušaji njihovog legaliziranja.”

U kontekstu obilježenom neadekvatnom zakonskom regulativom i isključivanjem javnosti iz procesa donošenja odluka, svjedoci smo slučajeva poput onog javnog preduzeća Autoceste Federacije BiH, koje je posjeklo 18 hektara državnog šumskog zemljišta. Zahvaljujući dozvolama dobivenim od federalnog Ministarstva šumarstva – kojima su prekršeni državni zakoni – preduzeće je otpad iz tunela na Crnom vrhu u blizini Tešnja deponovalo na zemljište prethodno prekriveno šumom na Kraljevom Brdu.

Prostornim planom područja posebnih obilježja od značaja za Federaciju BiH iz 2017. godine Kraljevo Brdo označeno je kao “posebno zaštićen prostor”.

Građani Bosne i Hercegovine, obeshrabreni sličnim slučajevima, sve manje vjeruju u sposobnost institicija da zaštiti nacionalna prirodna bogatstva.

Namjerni požari u Sjevernoj Makedoniji

Osnovno javno tužilaštvo u Skoplju podiglo je optužnicu protiv trojice muškaraca (otac i dva sina), koji su uhapšeni početkom avgusta pod sumnjom da su namjerno izazvali požar na šumskom zemljištu, u vlasništvu države, u ataru sela Patiška Reka u opštini Sopište u Sjevernoj Makedoniji. Trojici osumnjičenih prijeti kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina, u skladu sa stavom 1. člana 288. Krivičnog zakonika.

Prema svjedočenjima, požar je izazvan polivanjem šume niskog rastinja uljem i benzinom.

“Trojica izvršilaca 9. avgusta izazvala su požar na šumskom zemljištu u državnom vlasništvu, na lokaciji Dupka u ataru sela Patiška Reka, u opštini Sopište. Posuli su zapaljivu tečnost – motorno ulje i benzin – i zapalili nisku šumu i suvu travu, izazvavši opštu opasnost po život i zdravlje ljudi i imovine velikih razmjera. Osumnjičene je uočio i prijavio očevidac”, navodi se u saopštenju Državnog tužilaštva Republike Sjeverne Makedonije.

Ovo je samo jedna u nizu vijesti o optužnicama koje se u posljednje vrijeme podižu u Sjevernoj Makedoniji, koja se proteklog ljeta suočavala s požarima nazapamćenih razmjera, u kojima su uništene šume čak i u nacionalnim parkovima.

Vatrogasci su radili bez predaha. Samo u avgustu širom zemlje ugašeno je 370 požara na otvorenom prostoru. Nezvanične procjene govore da je do sada izgorjelo više od 1.200 kvadratnih kilometara šume.

Ko pali, a ko sječe? Građani otvoreno postavljaju ovo pitanje, plašeći se da se požari podmeću namjerno kako bi se oštećeno drvo prodavalo ili sitnilo u pelet.

Dok premijer Hristijan Mickoski obećava da se izgorjele šume neće koristiti za pelet i građu, ništa se ne radi po pitanju usvajanja uredbi i zakona koji bi spriječili profitiranje od požara.

Građani traže od Vlade da donese uredbu ili izmjeni postojeće zakone kako bi se zabranila sječa drveća zahvaćenog šumskim požarima i njegovo korištenje u komercijalne svrhe.

Španija je prva država u kojoj je prije petnaest godina zabranjena komercijalna upotreba drveta oštećenog u šumskim požarima. U međuvremenu, broj požara u zemlji smanjen je za preko 80 posto.

U Sjevernoj Makedoniji državna šumska preduzeća nemaju kapacitet da raščiste opožarena područja, te se ovaj posao često povjerava privatnim kompanijama. Umjesto naknade, privatnici uglavnom prodaju posječeno drvo, koje se potom koristi kao ogrevno ili se prerađuje u pelet.

S obzirom na rasprostranjenost požara, postoji bojazan da se šume uništavaju namjerno i neselektivno.

Gola sječa i organizovani kriminal u BiH

Prema zakonima BiH, gola sječa podrazumijeva sječu svih ili gotovo svih stabala na određenoj površini, čime se ugrožava opstanak lokalnih ekosistema. Posljednjih godina u Bosni i Hercegovini podneseno je nekoliko krivičnih prijava protiv osumnjičenih za golu sječu šume. Međutim, ovi slučajevi samo su kap u moru nezakonitosti koje karakterišu ovu oblast, a koje rijetko dovode do pokretanja sudskih procesa.

Šumsko-privredna preduzeća, koja su zvanično zadužena za upravljanje šumskim resursima u BiH, nerijetko su umiješana u kriminalne radnje, koje ozbiljno narušavaju šumsko bogatstvo po kojem je Bosna i Hercegovina nadaleko poznata.

Uzmimo za primjer Ribnik, malu opštinu u sjeverozapadnom dijelu Republike Srpske, koja se odlikuje izuzetnim prirodnim bogatstvima, uključujući šume, koje pokrivaju 64% opštinske teritorije. Na području Ribnika, u periodu od svega četiri mjeseca tokom 2023. posječeno je više od deset hektara bukove šume, pri čemu – kako je utvrdila inspekcija – nisu poštovani propisi. Svi panjevi bili su uredno označeni, što ukazuje na to da je krivično djelo počinjeno svjesno od strane Šumskog gazdinstva “Ribnik“, radne jedinice Javnog preduzeća Šume Republike Srpske. Slučaj je došao pod lupu javnosti nakon što je nelegalnu sječu prijavio inženjer šumarstva.

Uprkos ozbiljnosti krivičnih djela i arogantnosti počinilaca, pravosudni organi BiH ne posvećuju dovoljno pažnje ekološkom kriminalu. O ovome svjedoči i činjenica da krivične prijave za sitne šumske krađe, počinjene od strane privatnih lica, čine oko 70 posto svih prijava podnesenih u ovoj oblasti.

Situacija je slična sa sistemskom korupcijom u građevinskom sektoru, koja je često povezana s ugrožavanjem prirode. Poljoprivredna zemljišta olako se pretvaraju u građevinska, dopuštaju se profitabilni projekti koji uništavaju prirodna bogatstva, a državno zemljište se prodaje u bescjenje.

Stoga ne čudi što je u javnosti snažno odjeknulo nedavno hapšenje nekoliko državnih službenika, među kojima Ibro Berilo, načelnik opštine Trnovo, osumnjičenih za zloupotrebu položaja i sistemsku korupciju. Grupa se tereti da je od javnog preduzeća “Sarajevo-šume” godinama kupovala i po višestrukim cijenama preprodavala državno zemljište, uprkos zabrani raspolaganja državnom imovinom, koju je 2005. uveo Visoki predstavnik u BiH.

Berilo je osumnjičen, između ostalog, za omogućavanje bespravnog krčenja šume na površini od 3,5 hektara te nekazonito izdavanje dozvola i urbanističkih saglasnosti za izgradnju stambenih i drugih objekata na planini Bjelašnici. Veći dio raskrčenog zemljišta bio je pokriven stablima jele i bukve.

Tužilaštvo Kantona Sarajevo utvrdilo je da je ovim radnjama – koje je tužilac definisao kao “urbicid i ekocid“ – državi nanesena šteta u iznosu oko 3,2 miliona KM (oko 1,6 miliona eura) i izazvana pravna nesigurnost za hiljade građana koji su kupili apartmane na Bjelašnici.

Prijedlog iz 2003. godine da se Bjelašnica proglasi zaštićenim područjem, u sklopu većeg parka prirode, još uvijek je mrtvo slovo na papiru.

Zašto su nam važni nacionalni parkovi

Nacionalni parkovi su područja pod zaštitom države uspostavljena radi očuvanja autohtonih – često endemskih – biljnih i životinjskih vrsta i njihovih staništa. Pored prirodnih bogatstava, nacionalni parkovi mogu obuhvaćati mjesta od velikog značaja za lokalne zajednice te svjedočastva o načinu života u prošlosti.

Međunarodna unija za očuvanje prirode (IUCN) definiše nacionalne parkove kao velika prirodna područja, ustanovljena s ciljem zaštite cjelokupnih ekosistema, uz istovremeno omogućavanje ekološki i kulturno prihvatljivih aktivnosti.

Međutim, u Sjevernoj Makedoniji realnost je nešto drugačija. Izvještaj o korupciji u oblasti životne sredine – koji su podržali OSCE i Državna komisija za prevenciju korupcije (SCPC) Sjeverne Makedonije – potvrdio je da, uprkos naporima države da uskladi domaće zakonodavstvo sa evropskim, i dalje postoje brojne manjkavosti koje otvaraju prostor za koruptivne aktivnosti.

Izveštaj jasno detektuje slabe tačke po pitanju izdavanja upotrebnih dozvola, inspekcijskog nadzora i uključivanja javnosti kada je riječ o zagađenju vazduha, korištenju vodnih resursa te upravljanju šumama i zaštićenim područjima.

U dokumentu se konstatuje da je u Sjevernoj Makedoniji šumsko bogatstvo ugroženo. Šume se uništavaju, nastavlja se krađa drveta, ne postoji dovoljna institucionalna kontrola sječe koju poduzimaju koncesionari angažovani od strane javnog preduzeća “Nacionalne šume”.

Istovremeno, s obzirom na pad životnog standarda, raste potražnja za ogrevnim drvetom kao najjeftinijim sredstvom za grijanje, čime se otvara crno tržište i stvaraju mogućnosti za korupciju.

“Od 2001. godine do danas država je izgubila oko pet posto šuma zbog bespravne sječe. Negativni trend se nastavlja zbog nedovoljnih napora nadležnih institucija da riješe ovaj problem, uprkos postojanju naznaka o mogućoj korupciji”, navodi se u izvještaju.

Rizik od korupcije najprisutniji je u kontekstu ilegalne gradnje u Ohridskoj regiji, urbanizacije zaštićenih područja, izdavanja koncesija u strogo zaštićenim područjima te usvajanja zakona za proglašenje nacionalnih parkova.

Velike prirodne katastrofe, propuštena lekcija

Planina Skopska Crna Gora jedno je od najiskrčenijih područja u Sjevernoj Makedoniji, s ogromnim prostranstvima erozivnog i ogoljelog zemljišta. Posljedice neplanskog krčenja šuma naročito se osjećaju tokom obilnih kiša. Goleti ne uspijevaju upiti vodu, a dodatni problem stvaraju neuređena korita lokalnih vodotoka, koja nemaju kapacitet da prihvate izlivenu vodu.

Prije nekoliko godina Sjeverna Makedonija platila je ceh zbog decenijskog degradiranja i uništavanja Skopske Crne Gore. Snažna oluja 6. avgusta 2016. pogodila je Skoplje i zapadne dijelove zemlje, odnijevši najmanje 22 života, uz desetine povrijeđenih i nestalih.

Nakon ove katastrofe, koja je pogodila i sela u podnožju Skopske Crne Gore, nadležne institucije izradile su nekoliko studija i pokrenule projekte fokusirane na problem erozije, preporučivši mjere za smanjenje rizika i sanaciju posljedica. Takođe je predloženo uređenje vodotoka i izgradnja kanala do sela Taor, kojim bi se višak vode sproveo u rijeku Vardar.

Situacija se međutim nije poboljšala, a spomenute studije – kao i u brojnim drugim slučajevima – ostale su mrtvo slovo na papiru.

Uslijed masovnog krčenja šuma, vodeni tokovi na Skopskoj Crnoj Gori tokom obilnih padavina pretvaraju se u bujice. U ovim slučajevima često dolazi do snažne erozije, voda se miješa sa erodiranim sedimentom, noseći sa sobom veće komade i blokove stijena. Erozije na Skopskoj Crnoj Gori vrlo su snažne i dovode do ogoljavanja terena te formiranja brazda, jaruga i klizišta.

Zaštita biodiverziteta

Zahvaljujući velikom broju endemskih i rijetkih vrsta, Sjeverna Makedonija smatra se jednim od ključnih područja za očuvanje biodiverziteta u Evropi. Međutim, istraživanja i zaštita biodiverziteta zavise od stranih donacija, nevladinih organizacija i pojedinca.

Država mora ulagati više sredstava u ovu oblast te ojačati kapacitete nadležnih institucija, uključujući novoosnovani Zavod za zaštitu prirode. Ovo je jedan od zahtjeva u sklopu pregovora o pristupanju Evropskoj uniji. Trenutno Odjeljenje za prirodu pri Upravi za životnu sredinu, zaduženo za veći dio aktivnosti vezanih za zaštitu životne sredine, ima svega dvanaest zaposlenih.

Pobjeda na Konjuh planini

Revizorski izvještaju o radu šumsko-privrednih preduzeća u BiH svjedoče o brojnim nepravilnostima u ovim javnim institucijama koje upravljaju državnim šumama u Bosni i Hercegovini. Uprkos ogromnoj vrijednosti šumskih resursa, živoj drvoprerađivačkoj djelatnosti te ukidanju zabrane izvoza trupaca u inostranstvo, šumsko-privredna preduzeća uglavnom bilježe gubitke.

S obzirom na neadekvatne zakone i umiješanost velikih igrača u šumsko-privredni kriminal, odgovorni za sistemsku korupciju u ovoj oblasti često ostaju nekažnjeni, a na terenu se decenijama održava status quo.

Ovo potvrđuje primjer Zaštićenog pejzaža Konjuh, u blizini Tuzle. Jedan od najžešćih protivnika uvođenja reda u upravljanje ovim šumskim bogastvom jeste Javno preduzeće Šume Tuzlanskog kantona. Po zakonu iz 2009. godine, skeča je dozvoljena na više od 70 posto teritorija Zaštićenog pejzaža Konjuh.

“Od donošenja zakona do 2020. godine, kada je postavljena rampa na dijelu Zaštićenog pejzaža prema Banovićima, kamioni su non stop izvlačili šumsko bogatstvo sa Konjuha. U proteklim godinama, kamioni su zaustavljani i kontrolisani na strani Banovića, dok su s druge strane Konjuha neometano prolazili, jer ih nadzornici iz javne ustanove koja upravlja ovim zaštićenim područjem nisu smjeli zaustavljati”, objašnjava Adi Selman, član neformalne grupe “Karton revolucija” iz Tuzle.

Zahvaljujući upornosti i društvenim mrežama, ova grupa mladih entuzijasta uspjela je postići nešto što se u BiH smatralo nemogućim. Nakon dvije godine borbe – uprkos komplikovanim procedurama, opstukciji i ignorisanju problema od strane nadležnih institucija – aktivisti su, kako ističu, pobijedili šumarsku mafiju.

“Dvije godine od upućivanja inicijative Skupštini Tuzlanskog kantona za izmjenu elaborata zaštite prirode Zaštićenog pejzaža Konjuh i nakon 14 godina pustošenja šuma i neviđenog ekocida, u toku je postavljanje rampe i video-nadzora nad kretanjem kamiona koji iznose šumsku građu s područja Konjuha. Zona zabrane sječe biće proširena na sliv rijeke Oskove i druge osjetljive dijelove Zaštićenog pejzaža Konjuh”, ističe Adi Selman.

“Ovo je dokaz da se borba isplati”, riječi su ohrabrenja upućene svim građanima Bosne i Hercegovine koji, iako već decenijama trpe posljedice neodgovornog odnosa prema prirodnom okruženju, često ne smiju podići glas niti se pobuniti.

—-

Ovaj materijal nastao je u sklopu projekta Collaborative and Investigative Journalism Initiative (CIJI ) koji sufinancira Europska komisija. Sadržaji su isključiva odgovornost OBC Transeuropa i ni na koji način ne odražavaju mišljenja Europske unije.

U Bosni i Hercegovini zakonska regulativa u oblasti životne sredine obuhvata, između ostalog, propise o zaštiti pojedinih cjelina prirode te norme koje proističu iz evropskih i međunarodnih konvencija koje se država obavezala poštovati. Primjena važećih zakona, uz više napora da se ova oblast na odgovarajući način uredi, doprinijela bi promociji zaštićenih područja, koja imaju veliki potencijal po pitanju održivog turizma i ekonomije, kao i zaštiti brojnih kulturno-istorijskih i prirodnih lokaliteta kojima se stanovnici Bosne i Hercegovine s pravom ponose.

Međutim, zbog lošeg upravljanja zaštićenim područjima prirode – koja ukupno zauzimaju svega tri posto teritorije Bosne i Hercegovine – te manjka propisa i prevladavanja ekonomskih interesa, malobrojna zaštićena područja ujedno su i najranjivija.

U vremenu kada posljedice klimatskih promjena postaju sve očiglednije, antropogeni faktori koji ugrožavaju prirodu – uključujući pustošenja, krađe te prodaju dobara u bescjenje – trebalo bi da se posmatraju u kontekstu organizovanog kriminala i kršenja prava na čistu, zdravu i održivu životnu sredinu kao jednog od osnovnih ljudskih prava.

Koliko je u Bosni i Hercegovini zakonski okvir haotičan i neadekvatan pokazuje i činjenica da Federacija Bosne i Hercegovine nema zakon o šumama od 2009. godine, kada je dotadašnji zakon stavljen van snage.

“Mi ne znamo sa koliko šume Bosna i Hercegovina raspolaže, nemamo nikakav sistem monitoringa. Pojedinci se privode i kažnjavaju za male šumske krađe, dok oni koji sijeku desetine hektara šume ne samo da ne bivaju kažnjeni, nego bivaju nagrađeni određenim političkim pozicijama”, ističe Emina Veljović, pravnica i direktorica Aarhus centra BiH.

Zahvaljujući ovoj nevladinoj organizaciji, novi zakon o šumama Federacije BiH nedavno je konačno upućen u parlamentarnu proceduru.

“Novi prijedlog zakona – objašnjava pravnica – sadrži odredbe koje se bave održivim gospodarenjem šumama, učešćem javnosti u odlukama o životnoj sredini, kao i zabranama prenamjene zemljišta u visokovrijednim šumama. Usvajanjem ovih odredbi spriječile bi se brojne negativne prakse i osujetili pokušaji njihovog legaliziranja.”

U kontekstu obilježenom neadekvatnom zakonskom regulativom i isključivanjem javnosti iz procesa donošenja odluka, svjedoci smo slučajeva poput onog javnog preduzeća Autoceste Federacije BiH, koje je posjeklo 18 hektara državnog šumskog zemljišta. Zahvaljujući dozvolama dobivenim od federalnog Ministarstva šumarstva – kojima su prekršeni državni zakoni – preduzeće je otpad iz tunela na Crnom vrhu u blizini Tešnja deponovalo na zemljište prethodno prekriveno šumom na Kraljevom Brdu.

Prostornim planom područja posebnih obilježja od značaja za Federaciju BiH iz 2017. godine Kraljevo Brdo označeno je kao “posebno zaštićen prostor”.

Građani Bosne i Hercegovine, obeshrabreni sličnim slučajevima, sve manje vjeruju u sposobnost institicija da zaštiti nacionalna prirodna bogatstva.

Namjerni požari u Sjevernoj Makedoniji

Osnovno javno tužilaštvo u Skoplju podiglo je optužnicu protiv trojice muškaraca (otac i dva sina), koji su uhapšeni početkom avgusta pod sumnjom da su namjerno izazvali požar na šumskom zemljištu, u vlasništvu države, u ataru sela Patiška Reka u opštini Sopište u Sjevernoj Makedoniji. Trojici osumnjičenih prijeti kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina, u skladu sa stavom 1. člana 288. Krivičnog zakonika.

Prema svjedočenjima, požar je izazvan polivanjem šume niskog rastinja uljem i benzinom.

“Trojica izvršilaca 9. avgusta izazvala su požar na šumskom zemljištu u državnom vlasništvu, na lokaciji Dupka u ataru sela Patiška Reka, u opštini Sopište. Posuli su zapaljivu tečnost – motorno ulje i benzin – i zapalili nisku šumu i suvu travu, izazvavši opštu opasnost po život i zdravlje ljudi i imovine velikih razmjera. Osumnjičene je uočio i prijavio očevidac”, navodi se u saopštenju Državnog tužilaštva Republike Sjeverne Makedonije.

Ovo je samo jedna u nizu vijesti o optužnicama koje se u posljednje vrijeme podižu u Sjevernoj Makedoniji, koja se proteklog ljeta suočavala s požarima nazapamćenih razmjera, u kojima su uništene šume čak i u nacionalnim parkovima.

Vatrogasci su radili bez predaha. Samo u avgustu širom zemlje ugašeno je 370 požara na otvorenom prostoru. Nezvanične procjene govore da je do sada izgorjelo više od 1.200 kvadratnih kilometara šume.

Ko pali, a ko sječe? Građani otvoreno postavljaju ovo pitanje, plašeći se da se požari podmeću namjerno kako bi se oštećeno drvo prodavalo ili sitnilo u pelet.

Dok premijer Hristijan Mickoski obećava da se izgorjele šume neće koristiti za pelet i građu, ništa se ne radi po pitanju usvajanja uredbi i zakona koji bi spriječili profitiranje od požara.

Građani traže od Vlade da donese uredbu ili izmjeni postojeće zakone kako bi se zabranila sječa drveća zahvaćenog šumskim požarima i njegovo korištenje u komercijalne svrhe.

Španija je prva država u kojoj je prije petnaest godina zabranjena komercijalna upotreba drveta oštećenog u šumskim požarima. U međuvremenu, broj požara u zemlji smanjen je za preko 80 posto.

U Sjevernoj Makedoniji državna šumska preduzeća nemaju kapacitet da raščiste opožarena područja, te se ovaj posao često povjerava privatnim kompanijama. Umjesto naknade, privatnici uglavnom prodaju posječeno drvo, koje se potom koristi kao ogrevno ili se prerađuje u pelet.

S obzirom na rasprostranjenost požara, postoji bojazan da se šume uništavaju namjerno i neselektivno.

Gola sječa i organizovani kriminal u BiH

Prema zakonima BiH, gola sječa podrazumijeva sječu svih ili gotovo svih stabala na određenoj površini, čime se ugrožava opstanak lokalnih ekosistema. Posljednjih godina u Bosni i Hercegovini podneseno je nekoliko krivičnih prijava protiv osumnjičenih za golu sječu šume. Međutim, ovi slučajevi samo su kap u moru nezakonitosti koje karakterišu ovu oblast, a koje rijetko dovode do pokretanja sudskih procesa.

Šumsko-privredna preduzeća, koja su zvanično zadužena za upravljanje šumskim resursima u BiH, nerijetko su umiješana u kriminalne radnje, koje ozbiljno narušavaju šumsko bogatstvo po kojem je Bosna i Hercegovina nadaleko poznata.

Uzmimo za primjer Ribnik, malu opštinu u sjeverozapadnom dijelu Republike Srpske, koja se odlikuje izuzetnim prirodnim bogatstvima, uključujući šume, koje pokrivaju 64% opštinske teritorije. Na području Ribnika, u periodu od svega četiri mjeseca tokom 2023. posječeno je više od deset hektara bukove šume, pri čemu – kako je utvrdila inspekcija – nisu poštovani propisi. Svi panjevi bili su uredno označeni, što ukazuje na to da je krivično djelo počinjeno svjesno od strane Šumskog gazdinstva “Ribnik“, radne jedinice Javnog preduzeća Šume Republike Srpske. Slučaj je došao pod lupu javnosti nakon što je nelegalnu sječu prijavio inženjer šumarstva.

Uprkos ozbiljnosti krivičnih djela i arogantnosti počinilaca, pravosudni organi BiH ne posvećuju dovoljno pažnje ekološkom kriminalu. O ovome svjedoči i činjenica da krivične prijave za sitne šumske krađe, počinjene od strane privatnih lica, čine oko 70 posto svih prijava podnesenih u ovoj oblasti.

Situacija je slična sa sistemskom korupcijom u građevinskom sektoru, koja je često povezana s ugrožavanjem prirode. Poljoprivredna zemljišta olako se pretvaraju u građevinska, dopuštaju se profitabilni projekti koji uništavaju prirodna bogatstva, a državno zemljište se prodaje u bescjenje.

Stoga ne čudi što je u javnosti snažno odjeknulo nedavno hapšenje nekoliko državnih službenika, među kojima Ibro Berilo, načelnik opštine Trnovo, osumnjičenih za zloupotrebu položaja i sistemsku korupciju. Grupa se tereti da je od javnog preduzeća “Sarajevo-šume” godinama kupovala i po višestrukim cijenama preprodavala državno zemljište, uprkos zabrani raspolaganja državnom imovinom, koju je 2005. uveo Visoki predstavnik u BiH.

Berilo je osumnjičen, između ostalog, za omogućavanje bespravnog krčenja šume na površini od 3,5 hektara te nekazonito izdavanje dozvola i urbanističkih saglasnosti za izgradnju stambenih i drugih objekata na planini Bjelašnici. Veći dio raskrčenog zemljišta bio je pokriven stablima jele i bukve.

Tužilaštvo Kantona Sarajevo utvrdilo je da je ovim radnjama – koje je tužilac definisao kao “urbicid i ekocid“ – državi nanesena šteta u iznosu oko 3,2 miliona KM (oko 1,6 miliona eura) i izazvana pravna nesigurnost za hiljade građana koji su kupili apartmane na Bjelašnici.

Prijedlog iz 2003. godine da se Bjelašnica proglasi zaštićenim područjem, u sklopu većeg parka prirode, još uvijek je mrtvo slovo na papiru.

Zašto su nam važni nacionalni parkovi

Nacionalni parkovi su područja pod zaštitom države uspostavljena radi očuvanja autohtonih – često endemskih – biljnih i životinjskih vrsta i njihovih staništa. Pored prirodnih bogatstava, nacionalni parkovi mogu obuhvaćati mjesta od velikog značaja za lokalne zajednice te svjedočastva o načinu života u prošlosti.

Međunarodna unija za očuvanje prirode (IUCN) definiše nacionalne parkove kao velika prirodna područja, ustanovljena s ciljem zaštite cjelokupnih ekosistema, uz istovremeno omogućavanje ekološki i kulturno prihvatljivih aktivnosti.

Međutim, u Sjevernoj Makedoniji realnost je nešto drugačija. Izvještaj o korupciji u oblasti životne sredine – koji su podržali OSCE i Državna komisija za prevenciju korupcije (SCPC) Sjeverne Makedonije – potvrdio je da, uprkos naporima države da uskladi domaće zakonodavstvo sa evropskim, i dalje postoje brojne manjkavosti koje otvaraju prostor za koruptivne aktivnosti.

Izveštaj jasno detektuje slabe tačke po pitanju izdavanja upotrebnih dozvola, inspekcijskog nadzora i uključivanja javnosti kada je riječ o zagađenju vazduha, korištenju vodnih resursa te upravljanju šumama i zaštićenim područjima.

U dokumentu se konstatuje da je u Sjevernoj Makedoniji šumsko bogatstvo ugroženo. Šume se uništavaju, nastavlja se krađa drveta, ne postoji dovoljna institucionalna kontrola sječe koju poduzimaju koncesionari angažovani od strane javnog preduzeća “Nacionalne šume”.

Istovremeno, s obzirom na pad životnog standarda, raste potražnja za ogrevnim drvetom kao najjeftinijim sredstvom za grijanje, čime se otvara crno tržište i stvaraju mogućnosti za korupciju.

“Od 2001. godine do danas država je izgubila oko pet posto šuma zbog bespravne sječe. Negativni trend se nastavlja zbog nedovoljnih napora nadležnih institucija da riješe ovaj problem, uprkos postojanju naznaka o mogućoj korupciji”, navodi se u izvještaju.

Rizik od korupcije najprisutniji je u kontekstu ilegalne gradnje u Ohridskoj regiji, urbanizacije zaštićenih područja, izdavanja koncesija u strogo zaštićenim područjima te usvajanja zakona za proglašenje nacionalnih parkova.

Velike prirodne katastrofe, propuštena lekcija

Planina Skopska Crna Gora jedno je od najiskrčenijih područja u Sjevernoj Makedoniji, s ogromnim prostranstvima erozivnog i ogoljelog zemljišta. Posljedice neplanskog krčenja šuma naročito se osjećaju tokom obilnih kiša. Goleti ne uspijevaju upiti vodu, a dodatni problem stvaraju neuređena korita lokalnih vodotoka, koja nemaju kapacitet da prihvate izlivenu vodu.

Prije nekoliko godina Sjeverna Makedonija platila je ceh zbog decenijskog degradiranja i uništavanja Skopske Crne Gore. Snažna oluja 6. avgusta 2016. pogodila je Skoplje i zapadne dijelove zemlje, odnijevši najmanje 22 života, uz desetine povrijeđenih i nestalih.

Nakon ove katastrofe, koja je pogodila i sela u podnožju Skopske Crne Gore, nadležne institucije izradile su nekoliko studija i pokrenule projekte fokusirane na problem erozije, preporučivši mjere za smanjenje rizika i sanaciju posljedica. Takođe je predloženo uređenje vodotoka i izgradnja kanala do sela Taor, kojim bi se višak vode sproveo u rijeku Vardar.

Situacija se međutim nije poboljšala, a spomenute studije – kao i u brojnim drugim slučajevima – ostale su mrtvo slovo na papiru.

Uslijed masovnog krčenja šuma, vodeni tokovi na Skopskoj Crnoj Gori tokom obilnih padavina pretvaraju se u bujice. U ovim slučajevima često dolazi do snažne erozije, voda se miješa sa erodiranim sedimentom, noseći sa sobom veće komade i blokove stijena. Erozije na Skopskoj Crnoj Gori vrlo su snažne i dovode do ogoljavanja terena te formiranja brazda, jaruga i klizišta.

Zaštita biodiverziteta

Zahvaljujući velikom broju endemskih i rijetkih vrsta, Sjeverna Makedonija smatra se jednim od ključnih područja za očuvanje biodiverziteta u Evropi. Međutim, istraživanja i zaštita biodiverziteta zavise od stranih donacija, nevladinih organizacija i pojedinca.

Država mora ulagati više sredstava u ovu oblast te ojačati kapacitete nadležnih institucija, uključujući novoosnovani Zavod za zaštitu prirode. Ovo je jedan od zahtjeva u sklopu pregovora o pristupanju Evropskoj uniji. Trenutno Odjeljenje za prirodu pri Upravi za životnu sredinu, zaduženo za veći dio aktivnosti vezanih za zaštitu životne sredine, ima svega dvanaest zaposlenih.

Pobjeda na Konjuh planini

Revizorski izvještaju o radu šumsko-privrednih preduzeća u BiH svjedoče o brojnim nepravilnostima u ovim javnim institucijama koje upravljaju državnim šumama u Bosni i Hercegovini. Uprkos ogromnoj vrijednosti šumskih resursa, živoj drvoprerađivačkoj djelatnosti te ukidanju zabrane izvoza trupaca u inostranstvo, šumsko-privredna preduzeća uglavnom bilježe gubitke.

S obzirom na neadekvatne zakone i umiješanost velikih igrača u šumsko-privredni kriminal, odgovorni za sistemsku korupciju u ovoj oblasti često ostaju nekažnjeni, a na terenu se decenijama održava status quo.

Ovo potvrđuje primjer Zaštićenog pejzaža Konjuh, u blizini Tuzle. Jedan od najžešćih protivnika uvođenja reda u upravljanje ovim šumskim bogastvom jeste Javno preduzeće Šume Tuzlanskog kantona. Po zakonu iz 2009. godine, skeča je dozvoljena na više od 70 posto teritorija Zaštićenog pejzaža Konjuh.

“Od donošenja zakona do 2020. godine, kada je postavljena rampa na dijelu Zaštićenog pejzaža prema Banovićima, kamioni su non stop izvlačili šumsko bogatstvo sa Konjuha. U proteklim godinama, kamioni su zaustavljani i kontrolisani na strani Banovića, dok su s druge strane Konjuha neometano prolazili, jer ih nadzornici iz javne ustanove koja upravlja ovim zaštićenim područjem nisu smjeli zaustavljati”, objašnjava Adi Selman, član neformalne grupe “Karton revolucija” iz Tuzle.

Zahvaljujući upornosti i društvenim mrežama, ova grupa mladih entuzijasta uspjela je postići nešto što se u BiH smatralo nemogućim. Nakon dvije godine borbe – uprkos komplikovanim procedurama, opstukciji i ignorisanju problema od strane nadležnih institucija – aktivisti su, kako ističu, pobijedili šumarsku mafiju.

“Dvije godine od upućivanja inicijative Skupštini Tuzlanskog kantona za izmjenu elaborata zaštite prirode Zaštićenog pejzaža Konjuh i nakon 14 godina pustošenja šuma i neviđenog ekocida, u toku je postavljanje rampe i video-nadzora nad kretanjem kamiona koji iznose šumsku građu s područja Konjuha. Zona zabrane sječe biće proširena na sliv rijeke Oskove i druge osjetljive dijelove Zaštićenog pejzaža Konjuh”, ističe Adi Selman.

“Ovo je dokaz da se borba isplati”, riječi su ohrabrenja upućene svim građanima Bosne i Hercegovine koji, iako već decenijama trpe posljedice neodgovornog odnosa prema prirodnom okruženju, često ne smiju podići glas niti se pobuniti.

—-

Ovaj materijal nastao je u sklopu projekta Collaborative and Investigative Journalism Initiative (CIJI ) koji sufinancira Europska komisija. Sadržaji su isključiva odgovornost OBC Transeuropa i ni na koji način ne odražavaju mišljenja Europske unije.