Izvoz struje u Federaciji BiH pao je za oko 60 posto, i to samo za dva mjeseca. Sve je izvjesnija i promjena tarife. Je li energetska kriza na pomolu? Bez povećanja proizvodnje uglja, nema ni struje. Šta nam je alternativa? Kako smo od regionalnog lidera u proizvodnji struje došli do uvoza?

Na ova pitanja u Dnevniku 2 Federalne TV odgovara Edhem Bičakčić, predsjednik Međunarodnog vijeća za velike električne sisteme, bivši direktor Elektroprivrede BiH i bivši premijer Federacije.

Činjenicu da je Elektroprivreda BiH prošlu godinu završila s gubitkom od 140 miliona maraka Bičakčić objašnjava time da ovo preduzeće prošle godine nije ostvarilo nikakav iznos i da je sve što je proizvelo išlo za domaću potrošnju. Elektroprivreda BiH je izgubila svoju izvoznu orijentaciju koju je imala dugi niz godina, mada se, prema njegovim riječima, na nivou Bosne i Hercegovine još uvijek izvozi značajna količina električne energije – oko četiri teravatsata od ukupno 16,4 teravatsata, koliko se ukupno godišnje proizvede.

“Elektroprivreda Bosne i Hercegovine je došla u ovu poziciju najviše zbog drastičnog smanjenja proizvodnje uglja. Stječe se dojam da su svi digli ruke od proizvodnje uglja i da su prepustili neminovnosti to da se rudnici zatvaraju. Međutim, dug je taj period u kojem se mi još uvijek i te kako moramo oslanjati na rudnike. Daleko je ta 2050. godina kada smo se obavezali prema Energetskoj zajednici za dekarbonizaciju i nultu emisiju CO2. Treba živjeti u tom periodu, održavati postrojenja, izvlačiti iz njih maksimum, pogotovo sada kada još uvijek nismo penalizirani za emisiju CO2 – ne plaćamo te karbon kredite”, ističe Bičakčić.

Dodaje kako je ovakvim negativnim rezultatima poslovanja Elektroprivrede Bosne i Hercegovine dijelom doprinio i krah projekta hidroelektrane Vranduk, te gubitak spora s kompanijom Strabag, što je koštalo oko 25 miliona KM. Također, za loše rezultate kriv je i prekid ugovora s kineskim partnerom za Blok 7 TE Tuzla, što je rezultiralo i plaćanjem troškova koji su neminovni po prekidu ugovora.

“U tim okolnostima ovaj gubitak nije neočekivan i mogao se desiti i u prošloj godini, ali je naruku išla činjenica da je bilo izvoza i da su cijene bile visoke. Sada su cijene električne energije na tržištu normalne. Iako se u prva dva mjeseca bilježi povećanje proizvodnje, efekti su manji jer su cijene niže”, objašnjava Bičakčić.

Na pitanje ko će nadoknaditi taj gubitak, Bičakčić kaže da će ga vratiti Elektroprivreda Bosne i Hercegovine, navodeći kako je i Elektroprivreda HZHB-a viškom iz 2023. vratila gubitak nastao u 2022. usljed loših hidroloških prilika.

“Vlada Federacije BiH se nalazi pred teškom dilemom: mora uvesti tržišne odnose prema rudnicima. Cijena uglja prema rudnicima mora biti tržišna jer se sada može izvoziti i ugalj, pošto Srbija kupuje, praktički, sve viškove po Bosni i Hercegovini, čak i onaj ugalj koji se kopa u divljim rudnicima. U energetskoj krizi uzima se roba koja može dati efekata”, naglašava Bičakčić.

Kad su u pitanju “blok tarife” obračuna, čije uvođenje razmatra Elektoprivreda Bosne i Hercegovine, Bičakčić ocjenjuje da je promjena tarifa neminovnost.

“Neki od osnovnih postulata prijedloga su da zaštićene kategorije moraju imati nepromijenjenu tarifu, ili čak nižu cijenu struje. To su oni koji troše manje količine električne energije. Oni koji električnu energiju koriste za grijanje, što je već luksuz, plaćat će ekonomsku cijenu. To će značiti dvije ili tri različite kategorije. To će biti pravednije, odnosno, pomalo će se smanjiti socijala koja opterećuje Elektroprivredu i svest će se na one kojima je to zaista neophodno. A svi ostali će plaćati ekonomsku cijenu. Trenutno je tržišna cijena niska, tako da to ne iziskuje nikakva egzamplarna poskupljenja, nije to prošla godina, ali ne znači da opet neće doći i takva situacija”, ističe Bičakčić.

Na pitanje kako je došlo do toga da smo od najvećeg izvoznika struje u regiji na korak do uvoza struje, Bičakčić odgovara da uzrok leži u činjenici da je drastično smanjena proizvodnja uglja – prije nekoliko godina Elektroprivreda Bosne i Hercegovine je proizvodila šest miliona tona uglja godišnje, sada proizvodi tri miliona.

“Kada tu proizvodnju digne na nivo koji je imala, bit će ponovo lider u proizvodnji, ali da li će se i koliko isplatiti proizvoditi ugalj, posebno nakon taksiranja sa CO2 – to će diktirati tržište”, dodaje Bičakčić.

Alternativa je da se ubrzano grade obnovljivi izvori energije – poručuje. Privatni sektor prednjači, grade veliki broj objekata za proizvodnju obnovljive energije, dok Elektroprivreda Bosne i Hercegovine nije započela niti jedan projekt – ni vjetra ni sunca.

“Imaju neke pripremljene. Vidjeli smo i lijepe marketinške prikaze, ali nismo vidjeli izvođača radova ni na jednom projektu. To je ono što zabrinjava i potrebno je pokrenuti taj investicijski ciklus. To se ne smije više čekati, dosta je priče, treba raditi”, poručuje Bičakčić.

Međutim, prema njegovim riječima, više desetina gotovih objekata čeka priključke i od Elektroprenosa i od Elektroprivrede jer nije na vrijeme izgrađena priključna mreža.

“Potrebno je i da Ministarstvo vanjske trgovine osigura certifikaciju i dadne potvrde, naše firme su spremne da provedu to certificiranje i vertifikaciju takvih projekata. To će biti snažan poticaj, trebamo napraviti berzu električne energije u Bosni i Hercegovini, a do tada se okrenuti ka evropskim berzama”, navodi Bičakčić.

Na kraju se osvrnuo i na upozorenja Međunarodnog monetarnog fonda da entitetske vlade mnogo troše. Kaže kako je to standardno upozorenje MMF-a koje je stizalo dok je i sam obavljao dužnost premijera Federacije BiH.

“U svakom slučaju, mjere štednje Vlade su neophodne. Uredu su zaduživanja za investicije, za produktivno povećanje proizvodnje, razvoj infrastrukture, to apsolutno podržavam. Ali ne za budžetske troškove, ne za silne komisije koje troše pare, a ne stvaraju rezultate”, zaključio je Edhem Bičakčić, gostujući u Dnevniku 2 Federalne televizije.

Izvoz struje u Federaciji BiH pao je za oko 60 posto, i to samo za dva mjeseca. Sve je izvjesnija i promjena tarife. Je li energetska kriza na pomolu? Bez povećanja proizvodnje uglja, nema ni struje. Šta nam je alternativa? Kako smo od regionalnog lidera u proizvodnji struje došli do uvoza?

Na ova pitanja u Dnevniku 2 Federalne TV odgovara Edhem Bičakčić, predsjednik Međunarodnog vijeća za velike električne sisteme, bivši direktor Elektroprivrede BiH i bivši premijer Federacije.

Činjenicu da je Elektroprivreda BiH prošlu godinu završila s gubitkom od 140 miliona maraka Bičakčić objašnjava time da ovo preduzeće prošle godine nije ostvarilo nikakav iznos i da je sve što je proizvelo išlo za domaću potrošnju. Elektroprivreda BiH je izgubila svoju izvoznu orijentaciju koju je imala dugi niz godina, mada se, prema njegovim riječima, na nivou Bosne i Hercegovine još uvijek izvozi značajna količina električne energije – oko četiri teravatsata od ukupno 16,4 teravatsata, koliko se ukupno godišnje proizvede.

“Elektroprivreda Bosne i Hercegovine je došla u ovu poziciju najviše zbog drastičnog smanjenja proizvodnje uglja. Stječe se dojam da su svi digli ruke od proizvodnje uglja i da su prepustili neminovnosti to da se rudnici zatvaraju. Međutim, dug je taj period u kojem se mi još uvijek i te kako moramo oslanjati na rudnike. Daleko je ta 2050. godina kada smo se obavezali prema Energetskoj zajednici za dekarbonizaciju i nultu emisiju CO2. Treba živjeti u tom periodu, održavati postrojenja, izvlačiti iz njih maksimum, pogotovo sada kada još uvijek nismo penalizirani za emisiju CO2 – ne plaćamo te karbon kredite”, ističe Bičakčić.

Dodaje kako je ovakvim negativnim rezultatima poslovanja Elektroprivrede Bosne i Hercegovine dijelom doprinio i krah projekta hidroelektrane Vranduk, te gubitak spora s kompanijom Strabag, što je koštalo oko 25 miliona KM. Također, za loše rezultate kriv je i prekid ugovora s kineskim partnerom za Blok 7 TE Tuzla, što je rezultiralo i plaćanjem troškova koji su neminovni po prekidu ugovora.

“U tim okolnostima ovaj gubitak nije neočekivan i mogao se desiti i u prošloj godini, ali je naruku išla činjenica da je bilo izvoza i da su cijene bile visoke. Sada su cijene električne energije na tržištu normalne. Iako se u prva dva mjeseca bilježi povećanje proizvodnje, efekti su manji jer su cijene niže”, objašnjava Bičakčić.

Na pitanje ko će nadoknaditi taj gubitak, Bičakčić kaže da će ga vratiti Elektroprivreda Bosne i Hercegovine, navodeći kako je i Elektroprivreda HZHB-a viškom iz 2023. vratila gubitak nastao u 2022. usljed loših hidroloških prilika.

“Vlada Federacije BiH se nalazi pred teškom dilemom: mora uvesti tržišne odnose prema rudnicima. Cijena uglja prema rudnicima mora biti tržišna jer se sada može izvoziti i ugalj, pošto Srbija kupuje, praktički, sve viškove po Bosni i Hercegovini, čak i onaj ugalj koji se kopa u divljim rudnicima. U energetskoj krizi uzima se roba koja može dati efekata”, naglašava Bičakčić.

Kad su u pitanju “blok tarife” obračuna, čije uvođenje razmatra Elektoprivreda Bosne i Hercegovine, Bičakčić ocjenjuje da je promjena tarifa neminovnost.

“Neki od osnovnih postulata prijedloga su da zaštićene kategorije moraju imati nepromijenjenu tarifu, ili čak nižu cijenu struje. To su oni koji troše manje količine električne energije. Oni koji električnu energiju koriste za grijanje, što je već luksuz, plaćat će ekonomsku cijenu. To će značiti dvije ili tri različite kategorije. To će biti pravednije, odnosno, pomalo će se smanjiti socijala koja opterećuje Elektroprivredu i svest će se na one kojima je to zaista neophodno. A svi ostali će plaćati ekonomsku cijenu. Trenutno je tržišna cijena niska, tako da to ne iziskuje nikakva egzamplarna poskupljenja, nije to prošla godina, ali ne znači da opet neće doći i takva situacija”, ističe Bičakčić.

Na pitanje kako je došlo do toga da smo od najvećeg izvoznika struje u regiji na korak do uvoza struje, Bičakčić odgovara da uzrok leži u činjenici da je drastično smanjena proizvodnja uglja – prije nekoliko godina Elektroprivreda Bosne i Hercegovine je proizvodila šest miliona tona uglja godišnje, sada proizvodi tri miliona.

“Kada tu proizvodnju digne na nivo koji je imala, bit će ponovo lider u proizvodnji, ali da li će se i koliko isplatiti proizvoditi ugalj, posebno nakon taksiranja sa CO2 – to će diktirati tržište”, dodaje Bičakčić.

Alternativa je da se ubrzano grade obnovljivi izvori energije – poručuje. Privatni sektor prednjači, grade veliki broj objekata za proizvodnju obnovljive energije, dok Elektroprivreda Bosne i Hercegovine nije započela niti jedan projekt – ni vjetra ni sunca.

“Imaju neke pripremljene. Vidjeli smo i lijepe marketinške prikaze, ali nismo vidjeli izvođača radova ni na jednom projektu. To je ono što zabrinjava i potrebno je pokrenuti taj investicijski ciklus. To se ne smije više čekati, dosta je priče, treba raditi”, poručuje Bičakčić.

Međutim, prema njegovim riječima, više desetina gotovih objekata čeka priključke i od Elektroprenosa i od Elektroprivrede jer nije na vrijeme izgrađena priključna mreža.

“Potrebno je i da Ministarstvo vanjske trgovine osigura certifikaciju i dadne potvrde, naše firme su spremne da provedu to certificiranje i vertifikaciju takvih projekata. To će biti snažan poticaj, trebamo napraviti berzu električne energije u Bosni i Hercegovini, a do tada se okrenuti ka evropskim berzama”, navodi Bičakčić.

Na kraju se osvrnuo i na upozorenja Međunarodnog monetarnog fonda da entitetske vlade mnogo troše. Kaže kako je to standardno upozorenje MMF-a koje je stizalo dok je i sam obavljao dužnost premijera Federacije BiH.

“U svakom slučaju, mjere štednje Vlade su neophodne. Uredu su zaduživanja za investicije, za produktivno povećanje proizvodnje, razvoj infrastrukture, to apsolutno podržavam. Ali ne za budžetske troškove, ne za silne komisije koje troše pare, a ne stvaraju rezultate”, zaključio je Edhem Bičakčić, gostujući u Dnevniku 2 Federalne televizije.