Zemljotres koji u utorak pogodio centralnu Hrvatsku, magnitude 6,2 stepeni po Richteru, s epicentrom u Petrinji, spada među najjače i najrazornije u ovom dijelu svijeta. Područje Balkana kao i širi prostor kroz historiju nisu bili imuni na velike zemljotrese, javlja Anadolu Agency (AA).

Malo starije generacije dobro pamte zemljotrese početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća u Skoplju, krajem šezdesetih godina u Banjoj Luci, kao i u Crnoj Gori krajem sedamdesetih godina.

Zemljotres je prirodna katastrofa koju, kako navode seizmolozi, možemo očekivati u bilo koje vrijeme i u bilo kojem dijelu planete Zemlje.

Istovremeno, seizmolozi se ne vole baviti onim što se u narodu kaže “predviđanje zemljotresa”. Izvjesno je jedino kad se dogodi prvi jači, uslijedit će niz podrhtavanja tla. Upravo tako se desilo i na području Petrinje, nakon razornog potresa. Još istog dana zabilježeno je mnoštvo njih slabijeg intenziteta, između tri i pet stepeni po Richteru.

Mediteransko-transazijski seizmički pojas u svijetu je poznat kao jedno od područja u kojem se nešto češće dešavaju zemljotresi nego u većem dijelu svijeta. Počinje u Sredozemnom moru, preko planina južne Evrope, zahvata sjevernu Afriku i Malu Aziju do Himalaja. Drugi veliki je Pacifički pojas, a smatra se da se glavnina zemljotresa u svijetu događa upravo u ova dva pojasa.

Balkanska regija nalazi se u području Mediteransko-transazijskog seizmičkog pojasa i u 20. stoljeću u tom području zabilježeno je nekoliko razornih zemljotresa.

Jaki zemljotresi tresli su Grčku, ali i Tursku više puta u prošlosti, koje su također dio Mediteransko-transazijskog seizmičkog pojasa.

U području koje je pripadalo nekadašnjoj Jugoslaviji, najjači zemljotres pogodio je crnogorsko primorje 1979. godine i iznosio je sedam stepeni po Richteru.

Skoplje, danas glavni grad Sjeverne Makedonije, 1963. godine pogodio je zemljotres jačine 6,1 po Richteru. Više od hiljadu ljudi je poginulo, a više od tri hiljade je povrijeđeno.

Bosanskohercegovački grad Banju Luku je 1969. godine pogodio zemljotres magnitude 6,4 po Richteru. Poginulo je 15 osoba, a više od 1.100 je povrijeđeno.

Makarsku na hrvatskom primorju je 1962. godine, a i Imotski 20 godina prije, tresao potres od 6,2 po Richteru.

Zemljotresi magnitude pet stepeni po Richteru i nešto iznad toga pogađali su tokom 20. stoljeća i Srebrenicu, Gacko, Jajce, Počitelj, Bihać u BiH…

U svijetu, najjači zemljotres zabilježen je u Čileu 1960. godine i bio je 9,5 stepeni po Richteru.

Zemljotres koji je 2011. godine pogodio Japan bio je magnitude 8,9 stepena po Richteru. Nije ovo najjači koji se dogodio u svijetu, ali su njegove posljedice možda bile među najpogubnijim za cijelu planetu s obzirom da je nakon zemljotresa pokrenut cunami u kojem su na desetine hiljada ljudi poginule, a oštećena je i nuklearna elektrana iz koje je iscurio radioaktivni materijal što je uzrokovalo i ogromnu ekološku katastrofu.

Zemljotres koji u utorak pogodio centralnu Hrvatsku, magnitude 6,2 stepeni po Richteru, s epicentrom u Petrinji, spada među najjače i najrazornije u ovom dijelu svijeta. Područje Balkana kao i širi prostor kroz historiju nisu bili imuni na velike zemljotrese, javlja Anadolu Agency (AA).

Malo starije generacije dobro pamte zemljotrese početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća u Skoplju, krajem šezdesetih godina u Banjoj Luci, kao i u Crnoj Gori krajem sedamdesetih godina.

Zemljotres je prirodna katastrofa koju, kako navode seizmolozi, možemo očekivati u bilo koje vrijeme i u bilo kojem dijelu planete Zemlje.

Istovremeno, seizmolozi se ne vole baviti onim što se u narodu kaže “predviđanje zemljotresa”. Izvjesno je jedino kad se dogodi prvi jači, uslijedit će niz podrhtavanja tla. Upravo tako se desilo i na području Petrinje, nakon razornog potresa. Još istog dana zabilježeno je mnoštvo njih slabijeg intenziteta, između tri i pet stepeni po Richteru.

Mediteransko-transazijski seizmički pojas u svijetu je poznat kao jedno od područja u kojem se nešto češće dešavaju zemljotresi nego u većem dijelu svijeta. Počinje u Sredozemnom moru, preko planina južne Evrope, zahvata sjevernu Afriku i Malu Aziju do Himalaja. Drugi veliki je Pacifički pojas, a smatra se da se glavnina zemljotresa u svijetu događa upravo u ova dva pojasa.

Balkanska regija nalazi se u području Mediteransko-transazijskog seizmičkog pojasa i u 20. stoljeću u tom području zabilježeno je nekoliko razornih zemljotresa.

Jaki zemljotresi tresli su Grčku, ali i Tursku više puta u prošlosti, koje su također dio Mediteransko-transazijskog seizmičkog pojasa.

U području koje je pripadalo nekadašnjoj Jugoslaviji, najjači zemljotres pogodio je crnogorsko primorje 1979. godine i iznosio je sedam stepeni po Richteru.

Skoplje, danas glavni grad Sjeverne Makedonije, 1963. godine pogodio je zemljotres jačine 6,1 po Richteru. Više od hiljadu ljudi je poginulo, a više od tri hiljade je povrijeđeno.

Bosanskohercegovački grad Banju Luku je 1969. godine pogodio zemljotres magnitude 6,4 po Richteru. Poginulo je 15 osoba, a više od 1.100 je povrijeđeno.

Makarsku na hrvatskom primorju je 1962. godine, a i Imotski 20 godina prije, tresao potres od 6,2 po Richteru.

Zemljotresi magnitude pet stepeni po Richteru i nešto iznad toga pogađali su tokom 20. stoljeća i Srebrenicu, Gacko, Jajce, Počitelj, Bihać u BiH…

U svijetu, najjači zemljotres zabilježen je u Čileu 1960. godine i bio je 9,5 stepeni po Richteru.

Zemljotres koji je 2011. godine pogodio Japan bio je magnitude 8,9 stepena po Richteru. Nije ovo najjači koji se dogodio u svijetu, ali su njegove posljedice možda bile među najpogubnijim za cijelu planetu s obzirom da je nakon zemljotresa pokrenut cunami u kojem su na desetine hiljada ljudi poginule, a oštećena je i nuklearna elektrana iz koje je iscurio radioaktivni materijal što je uzrokovalo i ogromnu ekološku katastrofu.