Stotine maloljetnika ubijene su u genocidu počinjenom nad muškarcima i dječacima u Srebrenici u julu 1995. godine.

Većina je ubijena dok je pokušavala preko šume doći do slobodne teritorije. Bili su na početku života. Tek su išli ili završavali srednje škole. Imali prve simpatije i planove šta će biti u budućnosti.

Prerano su prekinuti njihovi životi. Porodice i danas, 26 godina poslije, traže njihove dječačke posmrtne ostatke po šumama u okolini Srebrenice.

Azmir Osmanović je jedan od njih. On je najmlađa žrtva čiji posmrtni ostaci će biti ukopani 11. jula ove godine na kolektivnoj dženazi u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari.

Imao je samo 16 godina kada je ubijen.

– Rođen je 1979. godine u našem rodnom selu Ljeskovik. Tu smo živjeli do 1993. godine i onda smo protjerani ka Srebrenici – rekao je u razgovoru za Anadolu Agency (AA) Azmirov brat Azir.

Prisjetio se da su nakon pada Srebrenice 11. jula 1995. godine, brat i otac Aziz otišli preko šuma u nadi da će stići do slobodne teritorije.

– Sestra, mlađi brat, mama i ja smo krenuli prema Potočarima. Brat Azmir se kod prve zasjede na Kameničkom brdu izgubio od oca, lutao je po šumama s grupom dječaka koji su s njim išli u srednju školu. Mislili su da idu prema Tuzli, a ustvari su se vratili nazad, upali u minsko polje i moj brat je tu poginuo, blizu sela Šušnjari odakle je krenula kolona ljudi – navodi Azir.

Kako je kazao, njegovi posmrtni ostaci su pronađeni na lokaciji Poljanci, gdje su i upali u minsko polje.

– U augustu 2018. godine pronađena je samo lobanja i ona je nekompletna. Odlučio sam da ukopam tu lobanju jer znam da ću teško naći i ostatak pa da barem ima mjesto i mezar i gdje mogu otići i proučiti Fatihu – istakao je Azir.

Prisjetio se i rastanka s bratom kod benzinske pumpe u Srebrenici.

– Sa rođakom je podijelio neki keks koji su pronašli, koji je dolazio u humanitarnoj pomoći. To su stavili u ruksake. Govorio je babi da idu. Tada smo se posljednji put vidjeli. Onaj dan kada su me nazvali iz Podrinje identifikacionog centra i obavijestili da je lobanja, koja je pronađena na toj lokaciji, ustvari lobanja mog brata, vjerujte da mi je bilo teško isto kao da se to desilo tog dana, kao da je tog dana moj brat ubijen – naglašava Azir.

Istakao je da je u životu preživio mnogo toga, bilo je patnje ali to mu je bio jedan od najtežih trenutaka.

– To mi je bio jedan od većih stresova – rekao je Azir.

Unatoč svim nedaćama Azir i porodica su se vratili u Srebrenicu.

– Godine 2003. bili smo na tragu informacija gdje je brat ubijen. Povratak u Srebrenicu se desio davno. Iz Srebrenice sam studirao, a nakon završetka sam ostao ovdje. Kao kustos u Memorijalnom centru radim 12,5 godina. Svaki dan pričam o genocidu i pokušavam da dam nekakav svoj doprinos u širenju istine o onome šta nam se desilo u julu 1995. godine – poručio je Azir.

U mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari 11. jula ove godine bit će ukopani posmrtni ostaci devetnaest žrtava genocida počinjenog 1995. godine u Srebrenici.

Konačan smiraj ove godine će pronaći još jedan maloljetnik Fikret Kiverić koji je imao 17 godina u momentu smrti. Ove godine konačan smiraj naći će i jedna žena Zilha Delić. U momentu stradanja imala je svega 24 godine.

U Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari bit će ukopani ove godine i otac i sin Hajro i Jusuf Aljić.

Najstarija žrtva koja će naći svoj konačni smiraj u Memorijalnom centru Potočari jeste Husein Kurbašić, koji je imao 63 godine u momentu smrti.

U Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari, do sada su ukopane 6.652 žrtve genocida počinjenog u julu 1995. godine, dok je na drugim lokacijama, a prema željama porodica žrtava, ukopano još 237 žrtava genocida. Još uvijek se traga za oko 1.000 žrtava genocida.

Stotine maloljetnika ubijene su u genocidu počinjenom nad muškarcima i dječacima u Srebrenici u julu 1995. godine.

Većina je ubijena dok je pokušavala preko šume doći do slobodne teritorije. Bili su na početku života. Tek su išli ili završavali srednje škole. Imali prve simpatije i planove šta će biti u budućnosti.

Prerano su prekinuti njihovi životi. Porodice i danas, 26 godina poslije, traže njihove dječačke posmrtne ostatke po šumama u okolini Srebrenice.

Azmir Osmanović je jedan od njih. On je najmlađa žrtva čiji posmrtni ostaci će biti ukopani 11. jula ove godine na kolektivnoj dženazi u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari.

Imao je samo 16 godina kada je ubijen.

– Rođen je 1979. godine u našem rodnom selu Ljeskovik. Tu smo živjeli do 1993. godine i onda smo protjerani ka Srebrenici – rekao je u razgovoru za Anadolu Agency (AA) Azmirov brat Azir.

Prisjetio se da su nakon pada Srebrenice 11. jula 1995. godine, brat i otac Aziz otišli preko šuma u nadi da će stići do slobodne teritorije.

– Sestra, mlađi brat, mama i ja smo krenuli prema Potočarima. Brat Azmir se kod prve zasjede na Kameničkom brdu izgubio od oca, lutao je po šumama s grupom dječaka koji su s njim išli u srednju školu. Mislili su da idu prema Tuzli, a ustvari su se vratili nazad, upali u minsko polje i moj brat je tu poginuo, blizu sela Šušnjari odakle je krenula kolona ljudi – navodi Azir.

Kako je kazao, njegovi posmrtni ostaci su pronađeni na lokaciji Poljanci, gdje su i upali u minsko polje.

– U augustu 2018. godine pronađena je samo lobanja i ona je nekompletna. Odlučio sam da ukopam tu lobanju jer znam da ću teško naći i ostatak pa da barem ima mjesto i mezar i gdje mogu otići i proučiti Fatihu – istakao je Azir.

Prisjetio se i rastanka s bratom kod benzinske pumpe u Srebrenici.

– Sa rođakom je podijelio neki keks koji su pronašli, koji je dolazio u humanitarnoj pomoći. To su stavili u ruksake. Govorio je babi da idu. Tada smo se posljednji put vidjeli. Onaj dan kada su me nazvali iz Podrinje identifikacionog centra i obavijestili da je lobanja, koja je pronađena na toj lokaciji, ustvari lobanja mog brata, vjerujte da mi je bilo teško isto kao da se to desilo tog dana, kao da je tog dana moj brat ubijen – naglašava Azir.

Istakao je da je u životu preživio mnogo toga, bilo je patnje ali to mu je bio jedan od najtežih trenutaka.

– To mi je bio jedan od većih stresova – rekao je Azir.

Unatoč svim nedaćama Azir i porodica su se vratili u Srebrenicu.

– Godine 2003. bili smo na tragu informacija gdje je brat ubijen. Povratak u Srebrenicu se desio davno. Iz Srebrenice sam studirao, a nakon završetka sam ostao ovdje. Kao kustos u Memorijalnom centru radim 12,5 godina. Svaki dan pričam o genocidu i pokušavam da dam nekakav svoj doprinos u širenju istine o onome šta nam se desilo u julu 1995. godine – poručio je Azir.

U mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari 11. jula ove godine bit će ukopani posmrtni ostaci devetnaest žrtava genocida počinjenog 1995. godine u Srebrenici.

Konačan smiraj ove godine će pronaći još jedan maloljetnik Fikret Kiverić koji je imao 17 godina u momentu smrti. Ove godine konačan smiraj naći će i jedna žena Zilha Delić. U momentu stradanja imala je svega 24 godine.

U Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari bit će ukopani ove godine i otac i sin Hajro i Jusuf Aljić.

Najstarija žrtva koja će naći svoj konačni smiraj u Memorijalnom centru Potočari jeste Husein Kurbašić, koji je imao 63 godine u momentu smrti.

U Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari, do sada su ukopane 6.652 žrtve genocida počinjenog u julu 1995. godine, dok je na drugim lokacijama, a prema željama porodica žrtava, ukopano još 237 žrtava genocida. Još uvijek se traga za oko 1.000 žrtava genocida.