Prim. dr. spec. mr. sci Aiša Smailbegović – Hadžihalilović dobila je MIROVNU NAGRADU 2017 jučer u Parlamentarnoj skupstini Bosne i Hercegovine.

Mreža za izgradnju mira je ove godine po peti put dodijelila Mirovnu nagradu za osobu koja je u proteklom periodu dala najveći doprinos u izgradnji mira i promociji ljudskih prava.

Iako danas penzionerka, i dalje je aktivno angažirana u pomoći ljudima u potrebi. Gimnaziju i medicinski fakultet je završila u Sarajevu, gdje je specijalizirala dječije bolesti. Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu završila je interdisciplinarni studij “Humani odnosi među polovima i odgovorno roditeljstvo” i stekla naslov Magistar pedagoških nauka. U toku radnog vijeka najviše je vremena provela sa djecom školskog uzrasta, te posebno sa djecom sa intelektualnim i tjelesnim invaliditetom, njegujući humanistički pristup djeci i njihovim roditeljima.

Svoje ljekarsko umijeće usmjerila je u humanitarne aktivnosti još početkom rata 1992-1995. godine kada je započela svoju misiju pomoći i podrške marginalizovanim grupama, djeci civilnim žrtvama rata, osobama sa intelektualnim i tjelesnim invaliditetom, gradeći jedinstvo i toleranciju u vrijeme kada su to bile već odavno samo misaone imenice.

Kroz Udruženje “Lotos – Zaštita mentalnog zdravlja” promovirala je toleranciju među ljudima, sa saradnicima/ama i prijateljima/icama sa visokom motivacijom i profesionalnim ponašanjem koje ona iskreno podržava. Kako bi moderno rekli radimo sa “osobama svih spolova, svih društvenih slojeva i svih svjetonazora”.

Često se pojam doktorica i doktor vežu za visoki status, položaj, nerijetko i nepristupačnost. Doktorica Aiša je sve suprotno od toga, ona je osoba koja neumorno pokušava u birokratiju unijeti emociju i srce, koja konstantno radi na povezivanju različitosti koje se odnose na vjeru, invaliditet, naciju… Najjednostavnije rečeno “narodna žena” koja svojim neposrednim, nekonvencionalnim i prije svega ljudskim pristupom ruši sve barijere, statusne, nacionalne, rasne, vjerske…, a svojim primjerom motiviše i druge oko sebe tako da se lanac izgradnje mira, dostojanstva, jednakosti i tolerancije širi dalje. Gotovo da ne možete sresti osobu ili ući u bilo koju prodavnicu, pekaru, taksi, itd., a da ne naiđete na barem jednu osobu kojoj je doktorica Aiša pomogla da direktno ili indirektno ostvari neko od svojih osnovnih ljudskih prava za koje je osoba bila uskraćena, koju je motivisala da i sama započne misiju promocije ljudskih prava i tolerancije, da li tiho u svojoj okolini ili javno.

Tri godine je živjela u zapadnoj Africi, u Gvineji, gdje je osobito pomatrala odnos osoba urednog razvoja prema osobama sa težim intelektualnim i tjelesnim invaliditetom.

Zaista je teško nabrojati brojna postiguća koje je doktorica Aiša ostvarila. Neka od postignuća koje možemo nabrojati su to da je kao studentica vodila dvogodišnju akciju Podveležja. U toku svog radnog zivota, objavila je oko 100 stručnih radova, a dobila je i oko 20 društvenih priznanja među kojima je dva puta dobila nagradu UNESCO za Jugoslaviju, nagradu Hiygia za Jugoslaviju i niz drugih priznanja. U Zenici je, kao priznanje za svoj rad dobila plaketu Grada Zenice.

Tokom svog rada nailazila je, a i danas nailazi, na brojne prepreke i poteškoće. Jedna od čestih poteškoća koje se pojavljuju u njenom radu je ljudski faktor u birokratskim postupcima koji uveliko otežavaju već komplikovan proces ostvarivanja osnovnih ljudskih prava, naročito osoba koje pripadaju marginalizovanim grupama. Tokom radnog vijeka često se susretala sa osuđivanjem i nerazumijevanjem odnosno mišljenjem da je svoju ljekarsku karijeru “protraćila radeći sa ljudima kojima pomoći nema i kojima pomoć ne treba”. Međutim, doktorica je svaki problem i poteškoću posmatrala kao izazov, i nastavila širiti svoju mirovnu misiju, bez velikih riječi, dokazujući da je ljudsko dostojanstvo, tolerancija, jednakost i mir osnovno pravo svake osobe.

Prim. dr. spec. mr. sci Aiša Smailbegović – Hadžihalilović dobila je MIROVNU NAGRADU 2017 jučer u Parlamentarnoj skupstini Bosne i Hercegovine.

Mreža za izgradnju mira je ove godine po peti put dodijelila Mirovnu nagradu za osobu koja je u proteklom periodu dala najveći doprinos u izgradnji mira i promociji ljudskih prava.

Iako danas penzionerka, i dalje je aktivno angažirana u pomoći ljudima u potrebi. Gimnaziju i medicinski fakultet je završila u Sarajevu, gdje je specijalizirala dječije bolesti. Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu završila je interdisciplinarni studij “Humani odnosi među polovima i odgovorno roditeljstvo” i stekla naslov Magistar pedagoških nauka. U toku radnog vijeka najviše je vremena provela sa djecom školskog uzrasta, te posebno sa djecom sa intelektualnim i tjelesnim invaliditetom, njegujući humanistički pristup djeci i njihovim roditeljima.

Svoje ljekarsko umijeće usmjerila je u humanitarne aktivnosti još početkom rata 1992-1995. godine kada je započela svoju misiju pomoći i podrške marginalizovanim grupama, djeci civilnim žrtvama rata, osobama sa intelektualnim i tjelesnim invaliditetom, gradeći jedinstvo i toleranciju u vrijeme kada su to bile već odavno samo misaone imenice.

Kroz Udruženje “Lotos – Zaštita mentalnog zdravlja” promovirala je toleranciju među ljudima, sa saradnicima/ama i prijateljima/icama sa visokom motivacijom i profesionalnim ponašanjem koje ona iskreno podržava. Kako bi moderno rekli radimo sa “osobama svih spolova, svih društvenih slojeva i svih svjetonazora”.

Često se pojam doktorica i doktor vežu za visoki status, položaj, nerijetko i nepristupačnost. Doktorica Aiša je sve suprotno od toga, ona je osoba koja neumorno pokušava u birokratiju unijeti emociju i srce, koja konstantno radi na povezivanju različitosti koje se odnose na vjeru, invaliditet, naciju… Najjednostavnije rečeno “narodna žena” koja svojim neposrednim, nekonvencionalnim i prije svega ljudskim pristupom ruši sve barijere, statusne, nacionalne, rasne, vjerske…, a svojim primjerom motiviše i druge oko sebe tako da se lanac izgradnje mira, dostojanstva, jednakosti i tolerancije širi dalje. Gotovo da ne možete sresti osobu ili ući u bilo koju prodavnicu, pekaru, taksi, itd., a da ne naiđete na barem jednu osobu kojoj je doktorica Aiša pomogla da direktno ili indirektno ostvari neko od svojih osnovnih ljudskih prava za koje je osoba bila uskraćena, koju je motivisala da i sama započne misiju promocije ljudskih prava i tolerancije, da li tiho u svojoj okolini ili javno.

Tri godine je živjela u zapadnoj Africi, u Gvineji, gdje je osobito pomatrala odnos osoba urednog razvoja prema osobama sa težim intelektualnim i tjelesnim invaliditetom.

Zaista je teško nabrojati brojna postiguća koje je doktorica Aiša ostvarila. Neka od postignuća koje možemo nabrojati su to da je kao studentica vodila dvogodišnju akciju Podveležja. U toku svog radnog zivota, objavila je oko 100 stručnih radova, a dobila je i oko 20 društvenih priznanja među kojima je dva puta dobila nagradu UNESCO za Jugoslaviju, nagradu Hiygia za Jugoslaviju i niz drugih priznanja. U Zenici je, kao priznanje za svoj rad dobila plaketu Grada Zenice.

Tokom svog rada nailazila je, a i danas nailazi, na brojne prepreke i poteškoće. Jedna od čestih poteškoća koje se pojavljuju u njenom radu je ljudski faktor u birokratskim postupcima koji uveliko otežavaju već komplikovan proces ostvarivanja osnovnih ljudskih prava, naročito osoba koje pripadaju marginalizovanim grupama. Tokom radnog vijeka često se susretala sa osuđivanjem i nerazumijevanjem odnosno mišljenjem da je svoju ljekarsku karijeru “protraćila radeći sa ljudima kojima pomoći nema i kojima pomoć ne treba”. Međutim, doktorica je svaki problem i poteškoću posmatrala kao izazov, i nastavila širiti svoju mirovnu misiju, bez velikih riječi, dokazujući da je ljudsko dostojanstvo, tolerancija, jednakost i mir osnovno pravo svake osobe.