Svi su barem jednom u životu slijedili pravilo pet sekundi kada se radi o hrani koja padne na pod, ali zapravo pravilo pet sekundi je samo još jedan mit u koji su nas uvjerili dok smo još bili djeca.
Donald Šhafner sa Univerziteta “Rutgers” u Nju Brunsviku u Kanadi naučno je dokazao da ne postoji pet sekundni prozor unutar kojeg možete podići, na primjer, slatkiš koji vam je pao na pod i pojesti ga, a da budete sigurni da slatkiš nije kontaminiran mikrobima.
Naučnik, koji je inače stručnjak i za hranu, dokazao je studijom da na brzinu prenosa bakterija, konkretno enterokoka, sa površine na koju je hrana pala utiču trajanje kontakta između hrane i površine, ali i vrsta površine te nivo vlažnosti okoline u kojoj se incident događa.
U nekim slučajevima, kaže on, prenos bakterija moguć je već za manje od jedne sekunde.
“Pravilo pet sekundi htjeli smo detaljno proučiti jer je veoma rasprostranjeno. Tema se možda čini ‘laganom’, ali mi smo je htjeli naučno obraditi”, objavio je Šhafner.
Testiranje
U laboratoriji Škole za nauku okoline i biologije pomagala mu je studentkinja Robin Miranda. Od površina na koje hrana pada testirali su nerđajući čelik, keramiku, drvo i tepih.
Od hrane su testirali lubenicu, hljeb, hljeb s maslacem i gumene bombone. Vremenski kontakt su testirali na jednu, pet, 30 i 300 sekundi. Pokrili su, dakle, glavne vrste nezgoda koje se učestalo mogu događati, na primjer, prosječnom petogodišnjaku tokom doručka. Svaki od 128 mogućih scenarija ponovili su po 20 puta, ukupno 2.560 mjerenja, kako bi došli do konačnog zaključka da je kontaminacija hrane na podu brža što je veća vlažnost, da je kontaminacija najsporija sa tepiha u odnosu na redom čelik, keramiku i drvo, te – naravno – da je kontaminacija veća što je hrana duže na podu.
Pratite nas i na Twitteru, Facebooku i Instagramu.
