Iako već dobrano zagazio u desetu deceniju života, Gane Ćomić (95) iz sela Gornji Budelj, nadomak Ključa, i dalje je veoma vitalan, kreće se bez tuđe pomoći i neumorno piše brojne projekte.

Ćomić kaže kako ih je u proteklim godinama slao na adrese brojnih domaćih institucija, da je pisao članovima Predsjedništva BiH, premijerima i ministrima i da nikada ni od koga nije dobio odgovor. Dodaje kako bi se realizacijom njegovih zamisli i planova značajno poboljšao kvalitet života svih građana u Bosni i Hercegovini, te na pravi način iskoristili brojni prirodni resursi koje posjedujemo.

Iako nikada nije letio avionom, ovaj simpatični starac je uvjeren kako ta vrsta saobraćaja ima brojne prednosti, ali da se mora učiniti mnogo bezbjednijim. Kaže kako je smislio nekoliko jednostavnih patenata koje je spreman besplatno ustupiti zainteresiranim avio-kompanijama.

“Za početak, svi koji putuju avionom moraju savladati kurs padobranstva. Pri ulasku u avion putnicima treba podijeliti padobrane i šlaufe, ukoliko eventualno upadnu u more da se ne udave”, kaže Ćomić i dodaje kako putnicima, također, treba dati i specijalne cipele s golemim oprugama koje će im omogućiti da se pri padu na čvrsto tlo jednostavno odbiju od njega i tako izbjegnu smrt ili povrede.

Jednu takvu golemu oprugu, ozbiljno kaže Ćomić, treba staviti i na kljun aviona, kako bi se omogućilo da se čelična ptica odbije ukoliko udari u nekakvu golemu planinu ili brdo, dok je ispod trupa neophodna ugradnja golemog dušeka koji će omogućiti da avion pluta ukoliko upadne u more.

On se zalaže za izgradnju aerodroma gdje god je to moguće, pa je tako lokalnim vlastima u Sanskom Mostu ponudio projekat buduće piste na lokalitetu Čapljanske bare, nedaleko od tog grada.

Svojim originalnim idejama i izumima, Ćomić decenijama uveseljava sve oko sebe, a u nekoliko navrata gostovao je i u televizijskim emisijama. Odlučno odbacuje primjedbe da se njegovi projekti kose sa zakonima fizike i finansijskim mogućnostima i ostaje čvrsto pri svojim stavovima.

Inače, Ćomić je proveo duže od četiri decenije životnog vijeka radeći na željeznici. Iako je već dugo u penziji, sa sjetom se prisjeća uskotračne pruge koja je povezivala Prijedor sa Sanskim Mostom i dalje preko Sanice i Bravska sa Drvarom i Ličkom Kaldrmom. Kaže kako je još kao mali zavolio željeznicu i sve u vezi s njom. U početku je radio kao pružni radnik, a nakon završetka Drugog svjetskog rata i doškolovavanja obavljao je poslove kočničara, skretničara i otpravnika vozova.

Posljednjih nekoliko godina živi u staračkom domu u Ključu, a kućepazitelji u ovoj ustanovi kažu kako je njegova soba pretrpana papirima i raznim nacrtima. Dodaju kako im ovaj simpatični starac često stvara i neprilike jer svaku slobodnu priliku koristi da napusti ustanovu i autobusom se uputi nekamo gdje može predstaviti svoje ideje i projekte.

Iako već dobrano zagazio u desetu deceniju života, Gane Ćomić (95) iz sela Gornji Budelj, nadomak Ključa, i dalje je veoma vitalan, kreće se bez tuđe pomoći i neumorno piše brojne projekte.

Ćomić kaže kako ih je u proteklim godinama slao na adrese brojnih domaćih institucija, da je pisao članovima Predsjedništva BiH, premijerima i ministrima i da nikada ni od koga nije dobio odgovor. Dodaje kako bi se realizacijom njegovih zamisli i planova značajno poboljšao kvalitet života svih građana u Bosni i Hercegovini, te na pravi način iskoristili brojni prirodni resursi koje posjedujemo.

Iako nikada nije letio avionom, ovaj simpatični starac je uvjeren kako ta vrsta saobraćaja ima brojne prednosti, ali da se mora učiniti mnogo bezbjednijim. Kaže kako je smislio nekoliko jednostavnih patenata koje je spreman besplatno ustupiti zainteresiranim avio-kompanijama.

“Za početak, svi koji putuju avionom moraju savladati kurs padobranstva. Pri ulasku u avion putnicima treba podijeliti padobrane i šlaufe, ukoliko eventualno upadnu u more da se ne udave”, kaže Ćomić i dodaje kako putnicima, također, treba dati i specijalne cipele s golemim oprugama koje će im omogućiti da se pri padu na čvrsto tlo jednostavno odbiju od njega i tako izbjegnu smrt ili povrede.

Jednu takvu golemu oprugu, ozbiljno kaže Ćomić, treba staviti i na kljun aviona, kako bi se omogućilo da se čelična ptica odbije ukoliko udari u nekakvu golemu planinu ili brdo, dok je ispod trupa neophodna ugradnja golemog dušeka koji će omogućiti da avion pluta ukoliko upadne u more.

On se zalaže za izgradnju aerodroma gdje god je to moguće, pa je tako lokalnim vlastima u Sanskom Mostu ponudio projekat buduće piste na lokalitetu Čapljanske bare, nedaleko od tog grada.

Svojim originalnim idejama i izumima, Ćomić decenijama uveseljava sve oko sebe, a u nekoliko navrata gostovao je i u televizijskim emisijama. Odlučno odbacuje primjedbe da se njegovi projekti kose sa zakonima fizike i finansijskim mogućnostima i ostaje čvrsto pri svojim stavovima.

Inače, Ćomić je proveo duže od četiri decenije životnog vijeka radeći na željeznici. Iako je već dugo u penziji, sa sjetom se prisjeća uskotračne pruge koja je povezivala Prijedor sa Sanskim Mostom i dalje preko Sanice i Bravska sa Drvarom i Ličkom Kaldrmom. Kaže kako je još kao mali zavolio željeznicu i sve u vezi s njom. U početku je radio kao pružni radnik, a nakon završetka Drugog svjetskog rata i doškolovavanja obavljao je poslove kočničara, skretničara i otpravnika vozova.

Posljednjih nekoliko godina živi u staračkom domu u Ključu, a kućepazitelji u ovoj ustanovi kažu kako je njegova soba pretrpana papirima i raznim nacrtima. Dodaju kako im ovaj simpatični starac često stvara i neprilike jer svaku slobodnu priliku koristi da napusti ustanovu i autobusom se uputi nekamo gdje može predstaviti svoje ideje i projekte.