Priče o kućnim radinostima za ovaj mjesec završavamo sa Amelom Begagić i Zinetom Mešinović iz Zenice koje su u razgovoru za Radio Zenit ispričale čime se bave, te otkrile recept uspjeha i ličnog ostvarenja u onome što vole.

[poll id=”5″]

Amela je rođena u Zenici gdje ja završila osnovnu i srednju školu, a fakultet Komparativne književnosti – bibliotekarstvo završila je u Sarajevu 2009. godine. Po povratku u Zenicu upisuje studij BHS-a i književnosti koje završava 2012. godine od kada radi kao profesorica ili bibliotekarka. Nakon što je na internetu vidjela ‘Tihu knjigu’ koju su pravili ljudi u Srbiji, odlučila je da svoje slobodno vrijeme ispuni sličnim aktivnostima pravivši svoju ‘Tihu knjigu’.

“Ispočetka smo mislili da nećemo moći doseći nivo ljudi u Srbiji, ali nakon nekoliko knjiga uhodali smo se. Stranica po stranica, pokazali smo našim prijateljima kako to izgleda i od tada je sve krenulo. Od dana kada smo počeli s izradom knjiga, prije dvije godine, do danas, nismo imali slobodnog vremena, uvijek ima nekoliko narudžbi”, kazala je Amela.

S obzirom da radi u profesiji, na pitanje kako uspijeva sve povezati, kazala je kako je to nezgodno, ali da uspijeva ispoštovati sve rokove kupaca s obzirom da po narudžbi odmah kažu i kada će knjiga biti završena.

Prema njenim riječima ‘Tiha knjiga’ predstavlja knjigu od filca u kojoj svaka stranica ima određeni značaj, pomoći kojih se razvijaju motoričke, intelektualne logičke sposobnosti. Dijete sve to nesvjesno vježba kroz igru. Knjiga se pravi od filca debljine 3 milimetra i svih drugih materijala koji su prihvatljivi djeci.

“Za dvije godine izradili smo oko 150 knjiga. Tematika se uglavnom određuje po uzrastu djeteta i poteškoćama. Za djecu koja imaju poteškoće s govornim vještinama, pravimo lutkice za prste koje mogu biti šumske životinje, domaće, iz nekog crtića likovi jer je cilj da mu proradi mašta i da komunicira s roditeljima, prijateljima. Za razvijanje motoričkih vještina čičak je najbolji, a imamo i tetris za pamćenje i slično. Svi elementi su uvijek sadržani u knjizi”, dodala je Amela.

Sve ‘Tihe knjige’ nastaju poslije 15 sati kada dođe s posla, napravi ručak i obavi sve obaveze koje žena, prema njenim riječima, mora obaviti, a kada je krenula s čitavom pričom, njeni prijatelji nisu bili iznenađeni idejom jer su na to navikli od nje.

“Prednost je što mogu sebi odrediti radno vrijeme, kupce, primiti ili odbiti narudžbe. Ja sam lično cijeli život uključena u kreativni rad jer je to išlo kroz moj studij i sve ovo nije bilo iznenađenje za moje prijatelje. Većina je bila skeptična da li će biti pozitivnih odgovora, ali to je bio veliki bum. Naši kupci su širom BiH, Srbija nam je jako aktuelna, ali najbolja stvar je da su zaista pomogle djecu koje imaju određene poteškoće”, pojasnila je Amela.

Ideje uglavnom rade proizvoljno, ali i po željama kupaca čime bogate i svoju ponudu s novim pričama, a kupac dobije ono što je tražio. Najveći problem su rokovi s obzirom da ljudi često nazovu samo dan-dva prije događaja i traže određenu knjigu.

“Nekada se znalo desiti da u 4 ujutro završavamo knjigu, a u 7 sati idemo na posao. Ljudi naručuju dan pred rođendan, pred Novu godinu, prije Božića, ali uspijevamo. Ima kupaca koji razumiju kada im kažete da ne možete stići tako da nalazimo na razumijevanje”, izjavila je naša sagovornica koja ima cilj proširiti svoj biznis s novim mašinama.

Najveća podrška su joj bili prijatelji, porodica i suprug koji joj i danas pomažu oko izrade knjiga. Cijena knjige je od 50 KM pa do iznosa kojeg odredi naručilac, s obzirom da se naplaćuje po cijeni stranica. Svako sebi formira cijenu, ali prema riječima naše sagovornice, ukoliko se može izdvojiti nekoliko stotina KM za mobitel, trebalo bi i za knjigu koja će pomoći djeci u razvoju vještina.

Prema njenom mišljenju, žena se danas nalazi u boljoj poziciji nego je to nekada prije bilo, a da je priča o lošem stanju žena u društvu nekada previše napuhana.

“Nisam stava da postoje tipizirane rodne uloge, da poslovi moraju biti podijeljeni. Imaju poslovi koje žene ne mogu obavljati, ali i poslova koje muškarci ne mogu obaviti. Žena pored toga što mora biti majka, domaćica u kući, ima i profesionalne obaveze i odličan je organizator, ali to i jest teret žene. Diskriminacija postoji, i kod nas i vani, ali nekada zna biti hiperbolizirano”, dodala je Amela.

Ženama na marginama, prema njenim riječima, potrebna je veća društvena uključenost, odvojenost od prostora u kojem žive i šansa da pokažu šta sve mogu.

“One nisu svjesne da su na marginama i da mogu više, jer nisu birale da budu tu, ali moraju izaći iz tog prostora i pokazati šta mogu. Žene bi trebale pronaći vrstu obaveze i da, osim finansijske dobiti koja je nebitna, ima lični osjećaj zadovoljstva. Žene danas mogu mnogo što mogu i muškarci. Zaista mogu sve”, kazala je Amela Begagić, te za kraj poslala jasnu poruku ženama:

“Izgradite svoj stav, izađite iz zatvorenog prostora i istražujte u čemu možete biti dobre da bi usrećile sebe i okruženje u kojem žive.”

Naša druga sagovornica Zineta Mešinović rođena je u Željeznom Polju, nakon čega se preselila u selo Smajići. Nakon deset godina seli u Bihać, a 2010. godine se vratila u Zenicu.

Svoj život do 18. godine u Željeznom Polju opisala je predivnim s obzirom da su joj jedina briga bila mladost i školstvo. Nakon toga uslijedio je rat.

Položaj žene prema njenim riječima bio je slab prije rata, ali poslije rata u njenom mjestu danas su i doktorice, profesorice, ali i muškarci koji ljepše postupaju sa svojim ženama.

“U tom ratnom periodu krajem 1992. godine bila je borba da li ćemo ostati živi, pa ne znam ni šta reći i kako to opisati. Živjeli smo osam godina u Smajićima, borili smo se za život i tada sam počela raditi s nekim nakitom. Teško je kao domaćica izboriti za neke stvari jer dosta ljudi govori da moramo biti samo domaćice. Ne moramo, i doktorica je domaćica i sve se može izgraditi kroz rad i trud. Domaćica može uspjeti u svemu”, kazala je Mešinović.

Dodala je da je položaj žene u lokalnim zajednicama teži nego kod muškaraca. Bez obzira koju funkciju žena obavlja, nema dovoljnu podršku općine, kantona, države kao muškarac. Dosta toga se promijenilo, pa i odnos prema ženama, koji je prema njenim riječima danas bolji, ali uvijek ima prostora za napredovanje.

Ideju o izradi dekoracija i nakita dobila je dok je sjedila kući i čuvala djecu. Počela je prvo s izradom ogrlica, narukvica i drugog nakita. Prve radove je poklonila, a to što ona radi veoma brzo se proširilo i dobila je prve kupce.

“Sve je to samo dodatna motivacija i vjetar u leđa da idem dalje. Sama sam počela eksperimentisati s motivima nakita, a kako čovjek radi i napreduje, onda ideje tražimo i po internetima i izmišljam nove načine. Aktivno se izradom nakita bavim četiri godine, a dvije godine već pravim dekor sadržaj”, dodala je Mešinović.

Svaki njen dan je isplaniran i počinje praćenjem muškaraca u školu i na poslove, nakon čega počinje s kućnim poslovima. Shodno obavezama i narudžbama nekada radi i po deset sati dnevno bez prestanka kako bi ispunila želje kupaca i rokove.

“Nije naporno jer želim da doprinesem svojim radom i trudom. Prva moja pojava s dektorima je bila u Zeničanki pred Novu godinu tokom bazara, pa nakon toga OPEN-s, pa novi bazar u Tržnici, ali sve uglavnom ide preko Facebooka. Prijateljica prijateljici, komšinica komšinici kaže i drago mi je da se cijeni naš bosanski trud, posebno žene”, dodala je naša sagovornica koja motive pronalazi u ružama i prirodi.

Neizostavna je podrška muža, porodice, djece, iako svi idu za svojim obavezama, moralna podrška ne nedostaje.

“I oni učestvuju u mojim radovima, pa i komšinice koje su uvijek tu. Moja ideja se širi i drago mi je da i druge žene pokušaju to raditi. Ne može niko ničiju nafaku uzeti”, dodala je Mešinović.

Za kraj, njena poruka ženama je da nakon prvog pada ne odustaju već da ustanu i krenu ponovo naprijed istim putem.

“Dosta žena griješi, jer odmah na početku odustanu. Ja nisam taj tip, kada padnem moram ustati. Žene trebaju biti aktivnije u tome i izgraditi se kao ličnosti u svemu i svakom pogledu. Žene bi u bh. društvu morale biti više uključene i aktivnije. Sve se može kada se hoće. Mogu biti i dobre političarke i domaćice, doktorice i domaćice, majke i domaćice. Svakodnevni takvi primjeri su u ženama u našem okruženju kao naprimjer Amna Sofić, Adisa iz Zavidovića, Bahrija iz Kaknja. Ima dosta žena koje su kreativne, a žena koja je ostavila najveći uticaj na mene je svakako moja majka”, zaključila je Mešinović.

Priče o kućnim radinostima za ovaj mjesec završavamo sa Amelom Begagić i Zinetom Mešinović iz Zenice koje su u razgovoru za Radio Zenit ispričale čime se bave, te otkrile recept uspjeha i ličnog ostvarenja u onome što vole.

[poll id=”5″]

Amela je rođena u Zenici gdje ja završila osnovnu i srednju školu, a fakultet Komparativne književnosti – bibliotekarstvo završila je u Sarajevu 2009. godine. Po povratku u Zenicu upisuje studij BHS-a i književnosti koje završava 2012. godine od kada radi kao profesorica ili bibliotekarka. Nakon što je na internetu vidjela ‘Tihu knjigu’ koju su pravili ljudi u Srbiji, odlučila je da svoje slobodno vrijeme ispuni sličnim aktivnostima pravivši svoju ‘Tihu knjigu’.

“Ispočetka smo mislili da nećemo moći doseći nivo ljudi u Srbiji, ali nakon nekoliko knjiga uhodali smo se. Stranica po stranica, pokazali smo našim prijateljima kako to izgleda i od tada je sve krenulo. Od dana kada smo počeli s izradom knjiga, prije dvije godine, do danas, nismo imali slobodnog vremena, uvijek ima nekoliko narudžbi”, kazala je Amela.

S obzirom da radi u profesiji, na pitanje kako uspijeva sve povezati, kazala je kako je to nezgodno, ali da uspijeva ispoštovati sve rokove kupaca s obzirom da po narudžbi odmah kažu i kada će knjiga biti završena.

Prema njenim riječima ‘Tiha knjiga’ predstavlja knjigu od filca u kojoj svaka stranica ima određeni značaj, pomoći kojih se razvijaju motoričke, intelektualne logičke sposobnosti. Dijete sve to nesvjesno vježba kroz igru. Knjiga se pravi od filca debljine 3 milimetra i svih drugih materijala koji su prihvatljivi djeci.

“Za dvije godine izradili smo oko 150 knjiga. Tematika se uglavnom određuje po uzrastu djeteta i poteškoćama. Za djecu koja imaju poteškoće s govornim vještinama, pravimo lutkice za prste koje mogu biti šumske životinje, domaće, iz nekog crtića likovi jer je cilj da mu proradi mašta i da komunicira s roditeljima, prijateljima. Za razvijanje motoričkih vještina čičak je najbolji, a imamo i tetris za pamćenje i slično. Svi elementi su uvijek sadržani u knjizi”, dodala je Amela.

Sve ‘Tihe knjige’ nastaju poslije 15 sati kada dođe s posla, napravi ručak i obavi sve obaveze koje žena, prema njenim riječima, mora obaviti, a kada je krenula s čitavom pričom, njeni prijatelji nisu bili iznenađeni idejom jer su na to navikli od nje.

“Prednost je što mogu sebi odrediti radno vrijeme, kupce, primiti ili odbiti narudžbe. Ja sam lično cijeli život uključena u kreativni rad jer je to išlo kroz moj studij i sve ovo nije bilo iznenađenje za moje prijatelje. Većina je bila skeptična da li će biti pozitivnih odgovora, ali to je bio veliki bum. Naši kupci su širom BiH, Srbija nam je jako aktuelna, ali najbolja stvar je da su zaista pomogle djecu koje imaju određene poteškoće”, pojasnila je Amela.

Ideje uglavnom rade proizvoljno, ali i po željama kupaca čime bogate i svoju ponudu s novim pričama, a kupac dobije ono što je tražio. Najveći problem su rokovi s obzirom da ljudi često nazovu samo dan-dva prije događaja i traže određenu knjigu.

“Nekada se znalo desiti da u 4 ujutro završavamo knjigu, a u 7 sati idemo na posao. Ljudi naručuju dan pred rođendan, pred Novu godinu, prije Božića, ali uspijevamo. Ima kupaca koji razumiju kada im kažete da ne možete stići tako da nalazimo na razumijevanje”, izjavila je naša sagovornica koja ima cilj proširiti svoj biznis s novim mašinama.

Najveća podrška su joj bili prijatelji, porodica i suprug koji joj i danas pomažu oko izrade knjiga. Cijena knjige je od 50 KM pa do iznosa kojeg odredi naručilac, s obzirom da se naplaćuje po cijeni stranica. Svako sebi formira cijenu, ali prema riječima naše sagovornice, ukoliko se može izdvojiti nekoliko stotina KM za mobitel, trebalo bi i za knjigu koja će pomoći djeci u razvoju vještina.

Prema njenom mišljenju, žena se danas nalazi u boljoj poziciji nego je to nekada prije bilo, a da je priča o lošem stanju žena u društvu nekada previše napuhana.

“Nisam stava da postoje tipizirane rodne uloge, da poslovi moraju biti podijeljeni. Imaju poslovi koje žene ne mogu obavljati, ali i poslova koje muškarci ne mogu obaviti. Žena pored toga što mora biti majka, domaćica u kući, ima i profesionalne obaveze i odličan je organizator, ali to i jest teret žene. Diskriminacija postoji, i kod nas i vani, ali nekada zna biti hiperbolizirano”, dodala je Amela.

Ženama na marginama, prema njenim riječima, potrebna je veća društvena uključenost, odvojenost od prostora u kojem žive i šansa da pokažu šta sve mogu.

“One nisu svjesne da su na marginama i da mogu više, jer nisu birale da budu tu, ali moraju izaći iz tog prostora i pokazati šta mogu. Žene bi trebale pronaći vrstu obaveze i da, osim finansijske dobiti koja je nebitna, ima lični osjećaj zadovoljstva. Žene danas mogu mnogo što mogu i muškarci. Zaista mogu sve”, kazala je Amela Begagić, te za kraj poslala jasnu poruku ženama:

“Izgradite svoj stav, izađite iz zatvorenog prostora i istražujte u čemu možete biti dobre da bi usrećile sebe i okruženje u kojem žive.”

Naša druga sagovornica Zineta Mešinović rođena je u Željeznom Polju, nakon čega se preselila u selo Smajići. Nakon deset godina seli u Bihać, a 2010. godine se vratila u Zenicu.

Svoj život do 18. godine u Željeznom Polju opisala je predivnim s obzirom da su joj jedina briga bila mladost i školstvo. Nakon toga uslijedio je rat.

Položaj žene prema njenim riječima bio je slab prije rata, ali poslije rata u njenom mjestu danas su i doktorice, profesorice, ali i muškarci koji ljepše postupaju sa svojim ženama.

“U tom ratnom periodu krajem 1992. godine bila je borba da li ćemo ostati živi, pa ne znam ni šta reći i kako to opisati. Živjeli smo osam godina u Smajićima, borili smo se za život i tada sam počela raditi s nekim nakitom. Teško je kao domaćica izboriti za neke stvari jer dosta ljudi govori da moramo biti samo domaćice. Ne moramo, i doktorica je domaćica i sve se može izgraditi kroz rad i trud. Domaćica može uspjeti u svemu”, kazala je Mešinović.

Dodala je da je položaj žene u lokalnim zajednicama teži nego kod muškaraca. Bez obzira koju funkciju žena obavlja, nema dovoljnu podršku općine, kantona, države kao muškarac. Dosta toga se promijenilo, pa i odnos prema ženama, koji je prema njenim riječima danas bolji, ali uvijek ima prostora za napredovanje.

Ideju o izradi dekoracija i nakita dobila je dok je sjedila kući i čuvala djecu. Počela je prvo s izradom ogrlica, narukvica i drugog nakita. Prve radove je poklonila, a to što ona radi veoma brzo se proširilo i dobila je prve kupce.

“Sve je to samo dodatna motivacija i vjetar u leđa da idem dalje. Sama sam počela eksperimentisati s motivima nakita, a kako čovjek radi i napreduje, onda ideje tražimo i po internetima i izmišljam nove načine. Aktivno se izradom nakita bavim četiri godine, a dvije godine već pravim dekor sadržaj”, dodala je Mešinović.

Svaki njen dan je isplaniran i počinje praćenjem muškaraca u školu i na poslove, nakon čega počinje s kućnim poslovima. Shodno obavezama i narudžbama nekada radi i po deset sati dnevno bez prestanka kako bi ispunila želje kupaca i rokove.

“Nije naporno jer želim da doprinesem svojim radom i trudom. Prva moja pojava s dektorima je bila u Zeničanki pred Novu godinu tokom bazara, pa nakon toga OPEN-s, pa novi bazar u Tržnici, ali sve uglavnom ide preko Facebooka. Prijateljica prijateljici, komšinica komšinici kaže i drago mi je da se cijeni naš bosanski trud, posebno žene”, dodala je naša sagovornica koja motive pronalazi u ružama i prirodi.

Neizostavna je podrška muža, porodice, djece, iako svi idu za svojim obavezama, moralna podrška ne nedostaje.

“I oni učestvuju u mojim radovima, pa i komšinice koje su uvijek tu. Moja ideja se širi i drago mi je da i druge žene pokušaju to raditi. Ne može niko ničiju nafaku uzeti”, dodala je Mešinović.

Za kraj, njena poruka ženama je da nakon prvog pada ne odustaju već da ustanu i krenu ponovo naprijed istim putem.

“Dosta žena griješi, jer odmah na početku odustanu. Ja nisam taj tip, kada padnem moram ustati. Žene trebaju biti aktivnije u tome i izgraditi se kao ličnosti u svemu i svakom pogledu. Žene bi u bh. društvu morale biti više uključene i aktivnije. Sve se može kada se hoće. Mogu biti i dobre političarke i domaćice, doktorice i domaćice, majke i domaćice. Svakodnevni takvi primjeri su u ženama u našem okruženju kao naprimjer Amna Sofić, Adisa iz Zavidovića, Bahrija iz Kaknja. Ima dosta žena koje su kreativne, a žena koja je ostavila najveći uticaj na mene je svakako moja majka”, zaključila je Mešinović.