Armel Mujaković je trener Omladinskog košarkaškog kluba Čelik i najbolji trener A1 lige. Zeničanin kojeg predstavljamo u nastavku našeg serijala uspješnih sugrađana.

Mujaković je rođen 1979. godine u Zenici, a odrastao u Travničkoj ulici i Novoj Zenici. Čitav život posvetio je košarci, od igranja, gledanja, pa na kraju i kao čovjek koji odlučuje o formacijama na terenu.

Sve je počelo sa njegovih 11 godina kada je igrao u školskoj sekciji, gdje nije imao podrške i vjetra u leđa od svojih učitelja i nastavnika.

“Moja najveća podrška kroz treniranje su bili roditelji, a isto je bilo i kada sam počeo da se bavim trenerskim poslom. Svu podršku sam dobivao od roditelja i porodice, supruge i predivne dvije kćerke. Čelik je velika ljubav koja se ne može opisati, nego se čovjek s tim rodi i nosi u sebi kroz cijeli život”, izjavio je Mujaković.

Oduvijek mu je bio san da radi kao trener u OKK Čelik, a zahvaljujući Enveru Jahiću želja mu se ispunila. Prvo je radio deset godina s Jahićem, zatim u svom klubu KK Nets, da bi sa istim žarom i željom nastavio u Čeliku s kojim je u A1 ligi BiH proglašen najboljim trenerom.

“Neostvareni san mi je da se poboljša stanje u gradu glede košarke i da Čelik ponovo bude prepoznatljiv kao što je bio prije, da mladi igrači iz drugih klubova ne odlaze u Sarajevo, Tuzlu i druge bh. gradove, nego da im svima odskočna daska bude Čelik. Želio bih da imamo jaku košarku i da napunimo Arenu kao što je to bilo u drugoj utakmici finala protiv Gradine Srebrenik. Moje ambcije su i dalje vezane za Čelik, da pokušamo osvojiti A1 ligu i da se plasiramo u Premijer ligu”, poručio je naš sagovornik.

Na kraju razgovora je kazao da je veoma teško uspjeti u ovom društvu u kojem ljudi opraštaju sve osim uspjeha.

“Ovdje će vam ljudi oprostiti sve osim uspjeha i zbog toga je veoma teško raditi i napredovati. Potrebno je da malo više novca da se izdvoji za razvoj mladih selekcija, da nam mlade nade ne odlaze iz Zenice već da ostaju ovdje, u Čeliku, bez obzira ko bio trener. Ne želimo slučajeve kao što su nam bili braća Rizvić, Biberović, Preldžić… Mladi moraju vjerovati u sebe i da se sve može postići radom. Međutim, najprije trebaju voljeti ono što rade, ali kroz sport čovjek nauči da gubi i pobjeđuje što nas sve čeka u životu”, zaključio je Mujaković za Zenit.ba.

Armel Mujaković je trener Omladinskog košarkaškog kluba Čelik i najbolji trener A1 lige. Zeničanin kojeg predstavljamo u nastavku našeg serijala uspješnih sugrađana.

Mujaković je rođen 1979. godine u Zenici, a odrastao u Travničkoj ulici i Novoj Zenici. Čitav život posvetio je košarci, od igranja, gledanja, pa na kraju i kao čovjek koji odlučuje o formacijama na terenu.

Sve je počelo sa njegovih 11 godina kada je igrao u školskoj sekciji, gdje nije imao podrške i vjetra u leđa od svojih učitelja i nastavnika.

“Moja najveća podrška kroz treniranje su bili roditelji, a isto je bilo i kada sam počeo da se bavim trenerskim poslom. Svu podršku sam dobivao od roditelja i porodice, supruge i predivne dvije kćerke. Čelik je velika ljubav koja se ne može opisati, nego se čovjek s tim rodi i nosi u sebi kroz cijeli život”, izjavio je Mujaković.

Oduvijek mu je bio san da radi kao trener u OKK Čelik, a zahvaljujući Enveru Jahiću želja mu se ispunila. Prvo je radio deset godina s Jahićem, zatim u svom klubu KK Nets, da bi sa istim žarom i željom nastavio u Čeliku s kojim je u A1 ligi BiH proglašen najboljim trenerom.

“Neostvareni san mi je da se poboljša stanje u gradu glede košarke i da Čelik ponovo bude prepoznatljiv kao što je bio prije, da mladi igrači iz drugih klubova ne odlaze u Sarajevo, Tuzlu i druge bh. gradove, nego da im svima odskočna daska bude Čelik. Želio bih da imamo jaku košarku i da napunimo Arenu kao što je to bilo u drugoj utakmici finala protiv Gradine Srebrenik. Moje ambcije su i dalje vezane za Čelik, da pokušamo osvojiti A1 ligu i da se plasiramo u Premijer ligu”, poručio je naš sagovornik.

Na kraju razgovora je kazao da je veoma teško uspjeti u ovom društvu u kojem ljudi opraštaju sve osim uspjeha.

“Ovdje će vam ljudi oprostiti sve osim uspjeha i zbog toga je veoma teško raditi i napredovati. Potrebno je da malo više novca da se izdvoji za razvoj mladih selekcija, da nam mlade nade ne odlaze iz Zenice već da ostaju ovdje, u Čeliku, bez obzira ko bio trener. Ne želimo slučajeve kao što su nam bili braća Rizvić, Biberović, Preldžić… Mladi moraju vjerovati u sebe i da se sve može postići radom. Međutim, najprije trebaju voljeti ono što rade, ali kroz sport čovjek nauči da gubi i pobjeđuje što nas sve čeka u životu”, zaključio je Mujaković za Zenit.ba.