Za mnoge od nas svijet je veliko mjesto ispunjeno i dobrim i lošim iskustvima. Za Davida Vettera, poznatog kao “Bubble Boy”, svijet je bio dosta manji, ali ništa manje komplikovan.

David je rođen prije 44 godine, koji je zbog bolesti SCID (teška kombinirana imunodeficijencija) bio onemogućen da vodi normalan život.

Teška kombinirana imunodeficijencija (engl. severe combined immunodeficiency = SCID) je posljedica mutacije barem 10 različitih gena, koji stvaraju 4 fenotipa.

Dijagnoza se postavlja dokazujući limfopeniju, nepostojanje ili vrlo mali broj T–stanica i oštećeni proliferacijski odgovor limfocita na mitogene. Bolesnici se moraju držati u zaštićenom okruženju, a konačno rješenje za ovu bolest je transplantacija matičnih stanica koštane srži.

Kao rezultat takvog života, dječak je živio samo 12 godina u napuhanoj plastičnoj komori. David je postao objekat diskusije u medijima svojevremeno i zbog misteriozne bolesti je privlačio pažnju tadašnjih ljekara širom Amerike.

Davidovi roditelji su imali i sina prije njega, koji je također patio od bolesti SCID-a i živio je samo 7 mjeseci. Nakon rođenja Davida, doktori su tada zaključili da Davidovi roditelji nose nasljedni gen, koji stvara bolest samo kod muške djece, s obzirom da je Davidova starija sestra Katherine vodila sasvim normalan život. Doktori su odlučili da Davida transportuju u napuhanu plastičnu komoru, a po otkriću bolesti su shvatili da njegova sestra ne zadovoljava uslove potrebne za tretman transplatacije matičnih stanica koštane srži.

David je odrastao u zaštićenom okruženju, gdje je provodio svoje vrijeme gledajući TV ili čitajući knjige, ali svaki objekat kojem je David imao direktni pristup je morao satima prije biti steriliziran, kako ne bi naškodio Davidu. Davida nije bilo moguće direktno dodirnuti, već su postojale gumene rukavice u okviru plastične komore pomoću kojih je David imao kontakt sa svojim roditeljima i prijateljima.

Kako je odrastao, napredovala je i tehnologija, pa je NASA Davidu napravila posebno odijelo. Odijelo je omogućavalo Davidu da se normalno kreće, međutim zbog straha i preznojavanja u njemu, David je rijetko nosio to odijelo.

Razvojem tehnologije Davidovi roditelji su odlućili da rizikuju i prakticiraju transplataciju matičnih stanica koštane srži od Davidove sestre, i Davidov organizam je pozitivno djelovao na te stanice.

Nažalost, naknadno su u srži Davidove sestre otkriveni neprimjećeni tragovi Epstein-Barr virusa zbog kojeg se David ubrzo razbolio, i preminuo od raka limfnog tkiva.

Iako je David živio samo 12 godina, njegov život i liječenje su pomogli u istraživanju ove bolesti. Sada, često kao izravna posljedica Davidova liječenja, 9 od 10 djece rođene s SCID-om dožive potpuni oporavak.

Za mnoge od nas svijet je veliko mjesto ispunjeno i dobrim i lošim iskustvima. Za Davida Vettera, poznatog kao “Bubble Boy”, svijet je bio dosta manji, ali ništa manje komplikovan.

David je rođen prije 44 godine, koji je zbog bolesti SCID (teška kombinirana imunodeficijencija) bio onemogućen da vodi normalan život.

Teška kombinirana imunodeficijencija (engl. severe combined immunodeficiency = SCID) je posljedica mutacije barem 10 različitih gena, koji stvaraju 4 fenotipa.

Dijagnoza se postavlja dokazujući limfopeniju, nepostojanje ili vrlo mali broj T–stanica i oštećeni proliferacijski odgovor limfocita na mitogene. Bolesnici se moraju držati u zaštićenom okruženju, a konačno rješenje za ovu bolest je transplantacija matičnih stanica koštane srži.

Kao rezultat takvog života, dječak je živio samo 12 godina u napuhanoj plastičnoj komori. David je postao objekat diskusije u medijima svojevremeno i zbog misteriozne bolesti je privlačio pažnju tadašnjih ljekara širom Amerike.

Davidovi roditelji su imali i sina prije njega, koji je također patio od bolesti SCID-a i živio je samo 7 mjeseci. Nakon rođenja Davida, doktori su tada zaključili da Davidovi roditelji nose nasljedni gen, koji stvara bolest samo kod muške djece, s obzirom da je Davidova starija sestra Katherine vodila sasvim normalan život. Doktori su odlučili da Davida transportuju u napuhanu plastičnu komoru, a po otkriću bolesti su shvatili da njegova sestra ne zadovoljava uslove potrebne za tretman transplatacije matičnih stanica koštane srži.

David je odrastao u zaštićenom okruženju, gdje je provodio svoje vrijeme gledajući TV ili čitajući knjige, ali svaki objekat kojem je David imao direktni pristup je morao satima prije biti steriliziran, kako ne bi naškodio Davidu. Davida nije bilo moguće direktno dodirnuti, već su postojale gumene rukavice u okviru plastične komore pomoću kojih je David imao kontakt sa svojim roditeljima i prijateljima.

Kako je odrastao, napredovala je i tehnologija, pa je NASA Davidu napravila posebno odijelo. Odijelo je omogućavalo Davidu da se normalno kreće, međutim zbog straha i preznojavanja u njemu, David je rijetko nosio to odijelo.

Razvojem tehnologije Davidovi roditelji su odlućili da rizikuju i prakticiraju transplataciju matičnih stanica koštane srži od Davidove sestre, i Davidov organizam je pozitivno djelovao na te stanice.

Nažalost, naknadno su u srži Davidove sestre otkriveni neprimjećeni tragovi Epstein-Barr virusa zbog kojeg se David ubrzo razbolio, i preminuo od raka limfnog tkiva.

Iako je David živio samo 12 godina, njegov život i liječenje su pomogli u istraživanju ove bolesti. Sada, često kao izravna posljedica Davidova liječenja, 9 od 10 djece rođene s SCID-om dožive potpuni oporavak.