Svaka 8. ili 9. žena oboli od karcinoma dojke. Najveća stopa smrtnosti kod žena je upravo zbog tog tumora. Prema posljednjim statistikama, u Evropi svake dvije minute jedna žena oboli od raka dojke, a svakih šest minuta jedna žena umre.

U algoritmu liječenja raka dojke najznačajnija karika je operativni zahvat, pri čemu opsežnost zahvata ovisi o veličini i proširenosti tumora, infiltraciji kože, pokretljivosti tumora prema prsnim mišićima, kao i odnosu između veličine tumora i veličine dojke. Iako je više od 90 posto pacijentica u trenutku postavljanja dijagnoze u operabilnom stadiju, tek u vrlo ranim stadijima je operativni zahvat kurativnog (sigurno izlječivog) karaktera. Bolest je u visokom postotku izlječiva, a najbolji lijek protiv nje je uklanjanje rizičnih faktora, pravovremeno otkrivanje te rano i multidisciplinarno liječenje, ističe specijalista opće, rekonstruktivne, plastične i estetske hirurgije, prof. dr. Reuf Karabeg.

Limfni čvorovi

– U izboru operativne tehnike polazna tačka je činjenica da je rak dojke u kliničkom stadiju već generalizirano (diseminirano-prošireno) oboljenje, a stepen zahvaćenosti regionalnih limfnih čvorova je i pokazatelj diseminiranosti.

Lokalni karcinomatozni rast u dubinu tkiva dojke i zahvaćenost velikog prsnog mišića, kao i bradavice dojke se u poređenju sa zahvaćanjem limfnih čvorova dešava daleko sporije, odnosno kasnije. Otuda trend ograničenja radikalnosti operativnog zahvata kod raka dojke i uvođenje tehnika poštednih operacija. Na ovaj način, smanjenjem radikalnosti zahvata i individualizacijom terapije, istim terapeutskim učinkom se postižu izuzetno dobri terapijski, ali i estetski rezultati i smanjuju psihički šok vezan uz dijagnozu raka dojke – kaže prof. Karabeg.

Svaki rak dojke ne zahtijeva obaveznu amputaciju. Mastektomija ili amputacija dojke predstavlja hirurško otklanjanje kompletnog tkiva dojke zajedno s bradavicom i areolom i dijelom kože. Kod uznapredovalih stadija raka dojke, nepovoljne lokalizacije ili nesrazmjera između veličine tumora i veličine dojke, pristupa se radikalnoj operaciji – radikalna mastektomija.

– Modificirana radikalna mastektomija danas se najšire primjenjuje. Ona podrazumijeva otklanjanje dojke s dijelom kože, bradavicom i areolom, kao i svih limfnih čvorova pazuha, ali bez uklanjanja grudnih mišića. Poštednom operacijom uklanja se tumor, ali ne i dojka. Poštedne operacije raka dojke obuhvataju zahvate koji se označavaju s tumorektomija koja predstavlja uklanjanje samo tumora, segmentektomija, kvadrantektomija i subkutana mastektomija.

Odsustvo metastaza

Sastavni dio operativnog zahvata je tehnika odstranjenja “sentinel node” – prvog limfnog čvora koji prima kontrastno sredstvo ubrizgano u ležište tumora. Obično se taj prvi drenažni limfni čvor nalazi u pazuhu iste strane gdje je i tumor. Moguća je i druga lokalizacija, ali izuzetno rijetko. U slučaju negativnog nalaza, odnosno odsustva metastaza u “sentinel node”, operativni zahvat se ovim završava i obrnuto, kod metastatske zahvaćenosti “sentinel node” otklanjanju se i ostali limfni čvorovi aksile.

– Poštedni operativni zahvati (kao što je subkutana mastektomija) su metoda izbora u liječenju prekanceroza ili karcinoma u ranoj fazi i daleko od mišića i kože (smještenim centralnije). Ukoliko postoperativni histološki nalaz pokazuje invazivnu formu raka dojke, liječenje se nastavlja zračenjem. Ukoliko su limfni čvorovi pozitivni, neophodno je ozračiti i regionalne limfne puteve, kaže prof. Karabeg.

Lokalna i sistemska terapija

– S liječenjem se obično započinje nekoliko sedmica nakon dijagnoze. Svoja mišljenja o terapiji iznosi konzilijarni tim u kome su glandularni hirurg, onkolog, plastični kirurg, radiolog i psiholog. Terapija može biti lokalna ili sistemska. Hirurški zahvat i radioterapija su lokalne, dok su hemoterapija, hormonska terapija i biološka terapija sistemske. Tumor se može ponovo pojaviti uprkos liječenju ako zaostanu zloćudne ćelije negdje u tijelu. Većina ih se pojavljuje 2-3 godine nakon liječenja, ali može se pojaviti i nakon više godina – upozorava prof. Karabeg.

Subkutana mastektomija

Poštedni operativni zahvati su metoda izbora prvenstveno u liječenju prekanceroza (oboljenja koja mogu prijeći u rak). Jedna od najpopularnijih je tzv. subkutana mastektomija. Koža dojke i bradavica s areolom su očuvane, za razliku od operacije radikalne mastektomije.

Rezultirajuća rekonstruirana dojka nakon subkutane mastektomije je estetski mnogo prihvatljivija nego nakon odstranjenja dojke i posljedične rekonstrukcije. Najvažnije psihološki za pacijenticu jeste da se budi nakon operacije s rekonstruiranom dojkom, vlastitom kožom i bradavicom.

Fibroadenomi

Žene koje između 20. i 30. godine napipaju tvrdinu u dojci koja se ne pokreće najvjerovatnije imaju fibroadenom. Rijetko se javlja kod žena starijih od 30 godina. Kad se jednom jave, fibroadenomi mogu trajati cijeli život.

Nekad se ove izrasline izgube u menopauzi, što govori u prilog tvrdnji da su normalna pojava. Postojanje fibroadenoma vrlo često pobuđuje sumnju na malignitet. Što je žena mlađa, ljekari više sumnjaju u eventualnu mogućnost da promjene budu zloćudne. Biopsija je jedini siguran način kojim se može odrediti prava priroda bolesti, iglom ili hirurškim putem.

Samopregled

Samopregled dojki je tehnika kojom žena sama ispituje svoje grudi da bi zapazile promjene. Mnogi ljekari preporučuju ovu metodu za rano otkrivanje raka dojke.

Kod samopregleda je najvažnije stjecanje navike da se pregledi vrše redovno. Najbolje oko 10 dana od početka menstruacije. U Americi većinu tumora dojke žene same otkriju, što je važno jer se na ovaj način većina tumora otkrije u ranom stadiju.

Dijagnostika

Mamografskim pregledom mogu se detektirati tumori koji se prezentiraju kao sitne bijele tačke, a nazivamo ih mikrokalcifikatima. Na osnovu rasporeda i izgleda mikrokalcifikacija u odsustvu tumorske sjenke, procjenjuje se da li postoji veća ili manja vjerovatnoća da se radi o zloćudnoj ili dobroćudnoj promjeni.

Dopunski ultrazvučni pregled dojki može razlikovati ciste (šupljine ispunjene tečnim sadržajem) i solidne (čvrste) tumore. UZ pregled se naročito preporučuje ženama čije dojke imaju gusto žljezdano tkivo, u kojem slučaju je mamografija manje osjetljiva metoda za otkrivanje tumora. UZ pregledom se dodatno otkrivaju patološki uvećani limfni čvorovi u pazušnoj ili natključnoj jami i na vratu. Magnetna rezonanca se ponekad i rijetko radi kada postoje takve promjene u dojkama za koje standardni dijagnostički pregledi nisu dostatni za postavljanje dijagnoze.

Citološke analize (FNAB) i core biopsija (preoperativno slanje tkiva na PH analizu) su najčešći standardni dijagnostički procesi u algoritmu postavljanja preoperativne dijagnoze.

Svaka 8. ili 9. žena oboli od karcinoma dojke. Najveća stopa smrtnosti kod žena je upravo zbog tog tumora. Prema posljednjim statistikama, u Evropi svake dvije minute jedna žena oboli od raka dojke, a svakih šest minuta jedna žena umre.

U algoritmu liječenja raka dojke najznačajnija karika je operativni zahvat, pri čemu opsežnost zahvata ovisi o veličini i proširenosti tumora, infiltraciji kože, pokretljivosti tumora prema prsnim mišićima, kao i odnosu između veličine tumora i veličine dojke. Iako je više od 90 posto pacijentica u trenutku postavljanja dijagnoze u operabilnom stadiju, tek u vrlo ranim stadijima je operativni zahvat kurativnog (sigurno izlječivog) karaktera. Bolest je u visokom postotku izlječiva, a najbolji lijek protiv nje je uklanjanje rizičnih faktora, pravovremeno otkrivanje te rano i multidisciplinarno liječenje, ističe specijalista opće, rekonstruktivne, plastične i estetske hirurgije, prof. dr. Reuf Karabeg.

Limfni čvorovi

– U izboru operativne tehnike polazna tačka je činjenica da je rak dojke u kliničkom stadiju već generalizirano (diseminirano-prošireno) oboljenje, a stepen zahvaćenosti regionalnih limfnih čvorova je i pokazatelj diseminiranosti.

Lokalni karcinomatozni rast u dubinu tkiva dojke i zahvaćenost velikog prsnog mišića, kao i bradavice dojke se u poređenju sa zahvaćanjem limfnih čvorova dešava daleko sporije, odnosno kasnije. Otuda trend ograničenja radikalnosti operativnog zahvata kod raka dojke i uvođenje tehnika poštednih operacija. Na ovaj način, smanjenjem radikalnosti zahvata i individualizacijom terapije, istim terapeutskim učinkom se postižu izuzetno dobri terapijski, ali i estetski rezultati i smanjuju psihički šok vezan uz dijagnozu raka dojke – kaže prof. Karabeg.

Svaki rak dojke ne zahtijeva obaveznu amputaciju. Mastektomija ili amputacija dojke predstavlja hirurško otklanjanje kompletnog tkiva dojke zajedno s bradavicom i areolom i dijelom kože. Kod uznapredovalih stadija raka dojke, nepovoljne lokalizacije ili nesrazmjera između veličine tumora i veličine dojke, pristupa se radikalnoj operaciji – radikalna mastektomija.

– Modificirana radikalna mastektomija danas se najšire primjenjuje. Ona podrazumijeva otklanjanje dojke s dijelom kože, bradavicom i areolom, kao i svih limfnih čvorova pazuha, ali bez uklanjanja grudnih mišića. Poštednom operacijom uklanja se tumor, ali ne i dojka. Poštedne operacije raka dojke obuhvataju zahvate koji se označavaju s tumorektomija koja predstavlja uklanjanje samo tumora, segmentektomija, kvadrantektomija i subkutana mastektomija.

Odsustvo metastaza

Sastavni dio operativnog zahvata je tehnika odstranjenja “sentinel node” – prvog limfnog čvora koji prima kontrastno sredstvo ubrizgano u ležište tumora. Obično se taj prvi drenažni limfni čvor nalazi u pazuhu iste strane gdje je i tumor. Moguća je i druga lokalizacija, ali izuzetno rijetko. U slučaju negativnog nalaza, odnosno odsustva metastaza u “sentinel node”, operativni zahvat se ovim završava i obrnuto, kod metastatske zahvaćenosti “sentinel node” otklanjanju se i ostali limfni čvorovi aksile.

– Poštedni operativni zahvati (kao što je subkutana mastektomija) su metoda izbora u liječenju prekanceroza ili karcinoma u ranoj fazi i daleko od mišića i kože (smještenim centralnije). Ukoliko postoperativni histološki nalaz pokazuje invazivnu formu raka dojke, liječenje se nastavlja zračenjem. Ukoliko su limfni čvorovi pozitivni, neophodno je ozračiti i regionalne limfne puteve, kaže prof. Karabeg.

Lokalna i sistemska terapija

– S liječenjem se obično započinje nekoliko sedmica nakon dijagnoze. Svoja mišljenja o terapiji iznosi konzilijarni tim u kome su glandularni hirurg, onkolog, plastični kirurg, radiolog i psiholog. Terapija može biti lokalna ili sistemska. Hirurški zahvat i radioterapija su lokalne, dok su hemoterapija, hormonska terapija i biološka terapija sistemske. Tumor se može ponovo pojaviti uprkos liječenju ako zaostanu zloćudne ćelije negdje u tijelu. Većina ih se pojavljuje 2-3 godine nakon liječenja, ali može se pojaviti i nakon više godina – upozorava prof. Karabeg.

Subkutana mastektomija

Poštedni operativni zahvati su metoda izbora prvenstveno u liječenju prekanceroza (oboljenja koja mogu prijeći u rak). Jedna od najpopularnijih je tzv. subkutana mastektomija. Koža dojke i bradavica s areolom su očuvane, za razliku od operacije radikalne mastektomije.

Rezultirajuća rekonstruirana dojka nakon subkutane mastektomije je estetski mnogo prihvatljivija nego nakon odstranjenja dojke i posljedične rekonstrukcije. Najvažnije psihološki za pacijenticu jeste da se budi nakon operacije s rekonstruiranom dojkom, vlastitom kožom i bradavicom.

Fibroadenomi

Žene koje između 20. i 30. godine napipaju tvrdinu u dojci koja se ne pokreće najvjerovatnije imaju fibroadenom. Rijetko se javlja kod žena starijih od 30 godina. Kad se jednom jave, fibroadenomi mogu trajati cijeli život.

Nekad se ove izrasline izgube u menopauzi, što govori u prilog tvrdnji da su normalna pojava. Postojanje fibroadenoma vrlo često pobuđuje sumnju na malignitet. Što je žena mlađa, ljekari više sumnjaju u eventualnu mogućnost da promjene budu zloćudne. Biopsija je jedini siguran način kojim se može odrediti prava priroda bolesti, iglom ili hirurškim putem.

Samopregled

Samopregled dojki je tehnika kojom žena sama ispituje svoje grudi da bi zapazile promjene. Mnogi ljekari preporučuju ovu metodu za rano otkrivanje raka dojke.

Kod samopregleda je najvažnije stjecanje navike da se pregledi vrše redovno. Najbolje oko 10 dana od početka menstruacije. U Americi većinu tumora dojke žene same otkriju, što je važno jer se na ovaj način većina tumora otkrije u ranom stadiju.

Dijagnostika

Mamografskim pregledom mogu se detektirati tumori koji se prezentiraju kao sitne bijele tačke, a nazivamo ih mikrokalcifikatima. Na osnovu rasporeda i izgleda mikrokalcifikacija u odsustvu tumorske sjenke, procjenjuje se da li postoji veća ili manja vjerovatnoća da se radi o zloćudnoj ili dobroćudnoj promjeni.

Dopunski ultrazvučni pregled dojki može razlikovati ciste (šupljine ispunjene tečnim sadržajem) i solidne (čvrste) tumore. UZ pregled se naročito preporučuje ženama čije dojke imaju gusto žljezdano tkivo, u kojem slučaju je mamografija manje osjetljiva metoda za otkrivanje tumora. UZ pregledom se dodatno otkrivaju patološki uvećani limfni čvorovi u pazušnoj ili natključnoj jami i na vratu. Magnetna rezonanca se ponekad i rijetko radi kada postoje takve promjene u dojkama za koje standardni dijagnostički pregledi nisu dostatni za postavljanje dijagnoze.

Citološke analize (FNAB) i core biopsija (preoperativno slanje tkiva na PH analizu) su najčešći standardni dijagnostički procesi u algoritmu postavljanja preoperativne dijagnoze.