Kada se spomene ime Zeničanina Ismar Huskić, glavna asocijacija za zeničku javnost je nogometni klub Čelik. Huskić je uz Čelik bio i u najtežim trenucima, ali i sada kada Čelik ide boljim putem svoje budućnosti.

U nastavku serijala uspješnih Zeničana predstavljamo vam Zeničanina Ismara Huskića koji se nakon dva razreda osnovne škole završene u Njemačkoj, gdje je živio osam godina, vratio u BiH i završio svoje osnovnoškolsko obrazovanje u OŠ Meša Selimović.

“Kasnije sam upisao Ekonomsku školu u Zenici, a potom i Ekonomski fakultet koji sam nažalost poslije dvije godine prekinuo zbog dobijanja posla u Njemačkoj gdje sam ponovo otišao. Zadržao sam se samo par mjeseci u njemačkoj pošti, a potom sam se vratio u Zenicu i počeo svoj put u NK Čeliku”, govori Huskić na početku razgovora.

U Čeliku je radio kao marketing manager, a nakon toga i kao generalni sekretar. Svoj život je proveo u zeničkom Kineskom zidu, a kao i svaki dječak, oduvijek je volio nogomet.

“Nogomet sam zavolio kad sam imao 6 godina i bavio sam se time do 19. godine. Trenirao sam i druge sportove, ali nogomet je nogomet, a i djed je nekada bio igrač pa sam uz njega to još više zavolio, kao i Čelik”, dodaje Huskić.

Prema njegovim riječima, iza Čelika je turbulentan period i mnogo toga se izdešavalo na svim poljima, a ljudi koji su bili tu i ranije i koji su ostali, uložili su mnogo truda da se Čelik dovede u situaciju da posluje, funkcioniše i doprinosi kao jedan profesionalni klub koji iza sebe ima tradiciju.

“Prije par godina sam radio u Čeliku i to su mogu reći bili lijepi trenuci. Radio sam kao marketing manager i generalni sekretar i zaista, odgovorno tvrdim, da je to jedan od najljepših perioda u mom životu i iz tih razloga sam uvijek nosio lijepe uspomene iz Čelika. Kada su se pojavili investitori, dobio sam ponudu od njih da se vratim u klub i da napravimo novu saradnju. Stojim iza toga da se rad na kraju isplati, u što sam se i sam uvjerio. Kada vam ljudi, koji su došli, kažu da o vama znaju samo riječi hvale, imponuje to i tada sam osjećao da imam potrebu da doprinesem ovom klubu i gradu. Htio sam dati sve ono što je u mojoj, odnosno, našoj moći da vratimo Čelik tamo gdje mu je mjesto”, pojašnjava naš sagovornik.

U nastavku razgovora pojašnjava kako i danas ima ljudi koji će na pozitivnom putu Čelika tražiti negativnosti i iskazati nezadovoljstvo svime učinjenim u proteklom periodu, ali prema njegovim riječima sve ide nabolje.

“Mnogo toga još treba učiniti, svjesni smo da je ovo daleko od savršenog, ali se trudimo svim silama da u što skorijem periodu sve stvari posložimo gdje treba”, kazao je mladi Zeničanin.

Na kraju razgovora je istakao kako je najbitnije biti dobar čovjek, u svakom pogledu riječi i djela, te da mirno, čisto i savjesno svako može stati pred druge ljude, komšije, prijatelje rodbinu i druge ljude.

“Najveća podrška su mi moji roditelji, sestra, ali i prijatelji i djevojka. Neostvarena mi je želja da jednog dana gledamo naš klub na evropskoj sceni, da gledamo kako niže pozitivne rezultate iz godine u godinu i da na kraju krunišemo sav taj rad i trud s trofejima što u BiH tako i evropskim. Želim da ostanem upisan i ubilježen kao dio tog tima”, za kraj je kazao Huskić.

Kada se spomene ime Zeničanina Ismar Huskić, glavna asocijacija za zeničku javnost je nogometni klub Čelik. Huskić je uz Čelik bio i u najtežim trenucima, ali i sada kada Čelik ide boljim putem svoje budućnosti.

U nastavku serijala uspješnih Zeničana predstavljamo vam Zeničanina Ismara Huskića koji se nakon dva razreda osnovne škole završene u Njemačkoj, gdje je živio osam godina, vratio u BiH i završio svoje osnovnoškolsko obrazovanje u OŠ Meša Selimović.

“Kasnije sam upisao Ekonomsku školu u Zenici, a potom i Ekonomski fakultet koji sam nažalost poslije dvije godine prekinuo zbog dobijanja posla u Njemačkoj gdje sam ponovo otišao. Zadržao sam se samo par mjeseci u njemačkoj pošti, a potom sam se vratio u Zenicu i počeo svoj put u NK Čeliku”, govori Huskić na početku razgovora.

U Čeliku je radio kao marketing manager, a nakon toga i kao generalni sekretar. Svoj život je proveo u zeničkom Kineskom zidu, a kao i svaki dječak, oduvijek je volio nogomet.

“Nogomet sam zavolio kad sam imao 6 godina i bavio sam se time do 19. godine. Trenirao sam i druge sportove, ali nogomet je nogomet, a i djed je nekada bio igrač pa sam uz njega to još više zavolio, kao i Čelik”, dodaje Huskić.

Prema njegovim riječima, iza Čelika je turbulentan period i mnogo toga se izdešavalo na svim poljima, a ljudi koji su bili tu i ranije i koji su ostali, uložili su mnogo truda da se Čelik dovede u situaciju da posluje, funkcioniše i doprinosi kao jedan profesionalni klub koji iza sebe ima tradiciju.

“Prije par godina sam radio u Čeliku i to su mogu reći bili lijepi trenuci. Radio sam kao marketing manager i generalni sekretar i zaista, odgovorno tvrdim, da je to jedan od najljepših perioda u mom životu i iz tih razloga sam uvijek nosio lijepe uspomene iz Čelika. Kada su se pojavili investitori, dobio sam ponudu od njih da se vratim u klub i da napravimo novu saradnju. Stojim iza toga da se rad na kraju isplati, u što sam se i sam uvjerio. Kada vam ljudi, koji su došli, kažu da o vama znaju samo riječi hvale, imponuje to i tada sam osjećao da imam potrebu da doprinesem ovom klubu i gradu. Htio sam dati sve ono što je u mojoj, odnosno, našoj moći da vratimo Čelik tamo gdje mu je mjesto”, pojašnjava naš sagovornik.

U nastavku razgovora pojašnjava kako i danas ima ljudi koji će na pozitivnom putu Čelika tražiti negativnosti i iskazati nezadovoljstvo svime učinjenim u proteklom periodu, ali prema njegovim riječima sve ide nabolje.

“Mnogo toga još treba učiniti, svjesni smo da je ovo daleko od savršenog, ali se trudimo svim silama da u što skorijem periodu sve stvari posložimo gdje treba”, kazao je mladi Zeničanin.

Na kraju razgovora je istakao kako je najbitnije biti dobar čovjek, u svakom pogledu riječi i djela, te da mirno, čisto i savjesno svako može stati pred druge ljude, komšije, prijatelje rodbinu i druge ljude.

“Najveća podrška su mi moji roditelji, sestra, ali i prijatelji i djevojka. Neostvarena mi je želja da jednog dana gledamo naš klub na evropskoj sceni, da gledamo kako niže pozitivne rezultate iz godine u godinu i da na kraju krunišemo sav taj rad i trud s trofejima što u BiH tako i evropskim. Želim da ostanem upisan i ubilježen kao dio tog tima”, za kraj je kazao Huskić.