Osvojiti Matterhorn bio je lagan zadatak za Zeničanina Armina Gazića, ali ostati u svom gradu i svoju budućnost graditi u njemu i nije bila toliko lagana misija. Međutim, uprkos tome, s ponosom govori da je iz Zenice, da je odrastao pored Bilinog polja i da će s ponosom predstavljati Zenicu na najvišim vrhovima svijeta.

Dvadesetosmogodišnji Zeničanin Armin Gazić nešto je najbolje što je Zenica dobila nakon što je godine svog života posvetio onome što voli – penjanju.

Odrastao je pored stadiona Bilino polje, a osnovno obrazovanje je završio kod Lamele u Osnovnoj školi Musa Ćazim Ćatić. Prvu gimnaziju je upisao nakon svog osnovnoškolskog obrazovanja, a još od malih nogu se penjao po voćkama komšije na križanju između ulica Aske Borića i ulaza/izlaza iz pravca zgrade Hitne pomoći. Živio je sport, a živi ga i danas. Kao mali volio je posjećivati utakmice Čelika, a s obzirom da mu je često bio zabranjen ulaz kao maloljetniku, preskakao je ograde i švercao se na utakmice svog tima.

Nakon osnovne škole postao je član lokalnog kluba Scorpio, te je zahvaljujući svom instruktoru Edinu Durmi upoznao čari prirode, alpinizma i prve zeničke stijene. Nakon srednje škole upisao je Fakultet za kriminalistiku i kriminalističke studije u Sarajevu, a s obzirom da u Zenici nije vidio svoju budućnost, niti je dobio priliku za zaposlenje, ostao je u Sarajevu.

“Da sam dobio priliku, ostao bih u Zenici. Neću reći da grad i ljudi u tom gradu nisu prepoznali moj kvalitet, ali općenito društvo u BiH nije prepoznavalo kvalitet i talente mladih. Moj rodni grad me nije iznevjerio, ali me zaboravio. Gdje god da sam se pojavljivao u medijima, s ponosom sam govorio da sam odrastao u Zenici i da sam u tom gradu postao ono što jesam. Svoje prve skijaške korake sam napravi na Smetovima, svoje penjačke korake u vertikali u kamenolomu na Mačijim očima. Mladost sam proveo na zeničkim brdima koja su mi nedostajala u Sarajevu, ali morao sam se profesionalno usmjeriti ovdje, jer nisam vidio perspektivu u svom gradu”, govori Gazić.

Godine alpinizma, penjanja, osvojenih vrhova i svega u karijeri prošlo je ispred očiju mladog penjača koji je prije nekoliko godina penjajući se na Prenj pao s visine od oko 50 metara i jedva preživio. Izvukli su ga pripadnici GSS-a i helikopter Oružanih snaga BiH, koji ga je u Sarajevo dovezao u kritičnom stanju.

“Jedva sam izvukao živu glavu, a sve zahvaljujući GSS-u, OS BiH i timu ljekara Gavrankapetanovića i Bečirbegovića. Danas sam fizički spremniji, ali skupo plaćena škola me naučila mnogo toga. Nesreća mi je dala da budem pametniji i da učim na greškama iz prošlosti. Pokazala mi je da u svojoj pohlepi možemo zaboraviti neke stvari i sada drugačije pristupam usponima. Danas sebi ne dozvoljavam da mislim da sam nesalomljiv”, kazao je naš sagovornik.

Osvojio je i Matterhorn, majku svih rogova, dva puta je bio nominovan za nagradu u Zenici, ali nikada je nije dobio. Njegov rad i trud znali su cijeniti u Sportskom savezu BiH koji mu je dodijelio specijalno priznanje za razvoj sporta u BiH zbog najvećeg uspona u bh. alpinizmu.

Vraćajući se na povredu i prisjećajući se ljudi kojima je dužan zasluge pomenuo je i tadašnjeg direktora Zavoda zdravstvenog osiguranja Senaida Begića.

“Osim Edina Durme i Jure Miljaka, koji su utjecali na moj razvoj kao sportiste i alpiniste, moram spomenuti i Senaida Begića koji je, kada sam imao nesreću, pojednostavio sve procedure oko mog liječenja. Helikopter me prevezao do Sarajeva i nakon što mi je pružena pomoć, nakon nekoliko dana konzilij ljekara je rekao da moram sve platiti ili da me voze u Zenicu. Nisam bio sposoban za transport, bio sam u izuzetno teškom stanju, a nakon sastanka Begića s ljekarima i drugim ljudima sve se riješilo. Želim reći da mi Zeničani u nuždi uvijek možemo računati jedni na druge. Podrška Begića, jer je izašao meni u susret, je neizmjerna. Zenica je grad koji nas puno veže, iako ne živimo tu. Ponosni smo na naš grad, na ljude u gradu i ono što jesmo”, s ponosom govori ovaj uspješni Zeničanin.

Na ulici kada ga sretnu sugrađani, neizostavne su i poruke podrške i ohrabrenja u onome što radi. Ponosni su na njega njegovi mahalci, ali i svi sugrađani koji su upoznati s onim što radi i s onim što je u životu uradio. Nada se da će Zenica jednog dana postati drugačiji grad, da će industrija biti prošlost, ali da će svi Zeničani u duši nositi je takvu – kao grad čelika.

Arminova posebna motivacija je kćerkica Amani. Sve što radi, radi kako bi se ona jednog dana ponosila njegovim uspjesima gradeći svoje. Svakodnevno joj s ponosom priča o Zenici, rodnom gradu, kojeg želi da zavoli baš kako ga je i on zavolio odrastajući u njemu i gradeći svoje puteve ka vrhu svijeta.

U budućnosti se nada da će biti član prvog tima penjača koji će 2020. godine nastupiti na Olimpijskim igrama s obzirom da penjanje te godine postaje olimpijski sport. Međutim, svjestan je da će to moći realizirati samo uz svoje lično zalaganje. Ima još mnogo vrhova, a na kraju razgovora je kazao kako će upravo na jednom od najvećih vrhova svijeta ponijeti i grb svog grada.

“Naredne godine ću biti član jedne ekspedicije koja će, nadamo se, osvojiti najveće vrhove svijeta. Nosit ću grb Zenice bez obzira na podršku ili ne, ali moji sugrađani će znati cijeniti to i siguran sam da će biti ponosni na Zeničanina, ambasadora, koji je grb grada iznio na jedan od najvećih vrhova svijeta”, zaključio je Gazić.

Osvojiti Matterhorn bio je lagan zadatak za Zeničanina Armina Gazića, ali ostati u svom gradu i svoju budućnost graditi u njemu i nije bila toliko lagana misija. Međutim, uprkos tome, s ponosom govori da je iz Zenice, da je odrastao pored Bilinog polja i da će s ponosom predstavljati Zenicu na najvišim vrhovima svijeta.

Dvadesetosmogodišnji Zeničanin Armin Gazić nešto je najbolje što je Zenica dobila nakon što je godine svog života posvetio onome što voli – penjanju.

Odrastao je pored stadiona Bilino polje, a osnovno obrazovanje je završio kod Lamele u Osnovnoj školi Musa Ćazim Ćatić. Prvu gimnaziju je upisao nakon svog osnovnoškolskog obrazovanja, a još od malih nogu se penjao po voćkama komšije na križanju između ulica Aske Borića i ulaza/izlaza iz pravca zgrade Hitne pomoći. Živio je sport, a živi ga i danas. Kao mali volio je posjećivati utakmice Čelika, a s obzirom da mu je često bio zabranjen ulaz kao maloljetniku, preskakao je ograde i švercao se na utakmice svog tima.

Nakon osnovne škole postao je član lokalnog kluba Scorpio, te je zahvaljujući svom instruktoru Edinu Durmi upoznao čari prirode, alpinizma i prve zeničke stijene. Nakon srednje škole upisao je Fakultet za kriminalistiku i kriminalističke studije u Sarajevu, a s obzirom da u Zenici nije vidio svoju budućnost, niti je dobio priliku za zaposlenje, ostao je u Sarajevu.

“Da sam dobio priliku, ostao bih u Zenici. Neću reći da grad i ljudi u tom gradu nisu prepoznali moj kvalitet, ali općenito društvo u BiH nije prepoznavalo kvalitet i talente mladih. Moj rodni grad me nije iznevjerio, ali me zaboravio. Gdje god da sam se pojavljivao u medijima, s ponosom sam govorio da sam odrastao u Zenici i da sam u tom gradu postao ono što jesam. Svoje prve skijaške korake sam napravi na Smetovima, svoje penjačke korake u vertikali u kamenolomu na Mačijim očima. Mladost sam proveo na zeničkim brdima koja su mi nedostajala u Sarajevu, ali morao sam se profesionalno usmjeriti ovdje, jer nisam vidio perspektivu u svom gradu”, govori Gazić.

Godine alpinizma, penjanja, osvojenih vrhova i svega u karijeri prošlo je ispred očiju mladog penjača koji je prije nekoliko godina penjajući se na Prenj pao s visine od oko 50 metara i jedva preživio. Izvukli su ga pripadnici GSS-a i helikopter Oružanih snaga BiH, koji ga je u Sarajevo dovezao u kritičnom stanju.

“Jedva sam izvukao živu glavu, a sve zahvaljujući GSS-u, OS BiH i timu ljekara Gavrankapetanovića i Bečirbegovića. Danas sam fizički spremniji, ali skupo plaćena škola me naučila mnogo toga. Nesreća mi je dala da budem pametniji i da učim na greškama iz prošlosti. Pokazala mi je da u svojoj pohlepi možemo zaboraviti neke stvari i sada drugačije pristupam usponima. Danas sebi ne dozvoljavam da mislim da sam nesalomljiv”, kazao je naš sagovornik.

Osvojio je i Matterhorn, majku svih rogova, dva puta je bio nominovan za nagradu u Zenici, ali nikada je nije dobio. Njegov rad i trud znali su cijeniti u Sportskom savezu BiH koji mu je dodijelio specijalno priznanje za razvoj sporta u BiH zbog najvećeg uspona u bh. alpinizmu.

Vraćajući se na povredu i prisjećajući se ljudi kojima je dužan zasluge pomenuo je i tadašnjeg direktora Zavoda zdravstvenog osiguranja Senaida Begića.

“Osim Edina Durme i Jure Miljaka, koji su utjecali na moj razvoj kao sportiste i alpiniste, moram spomenuti i Senaida Begića koji je, kada sam imao nesreću, pojednostavio sve procedure oko mog liječenja. Helikopter me prevezao do Sarajeva i nakon što mi je pružena pomoć, nakon nekoliko dana konzilij ljekara je rekao da moram sve platiti ili da me voze u Zenicu. Nisam bio sposoban za transport, bio sam u izuzetno teškom stanju, a nakon sastanka Begića s ljekarima i drugim ljudima sve se riješilo. Želim reći da mi Zeničani u nuždi uvijek možemo računati jedni na druge. Podrška Begića, jer je izašao meni u susret, je neizmjerna. Zenica je grad koji nas puno veže, iako ne živimo tu. Ponosni smo na naš grad, na ljude u gradu i ono što jesmo”, s ponosom govori ovaj uspješni Zeničanin.

Na ulici kada ga sretnu sugrađani, neizostavne su i poruke podrške i ohrabrenja u onome što radi. Ponosni su na njega njegovi mahalci, ali i svi sugrađani koji su upoznati s onim što radi i s onim što je u životu uradio. Nada se da će Zenica jednog dana postati drugačiji grad, da će industrija biti prošlost, ali da će svi Zeničani u duši nositi je takvu – kao grad čelika.

Arminova posebna motivacija je kćerkica Amani. Sve što radi, radi kako bi se ona jednog dana ponosila njegovim uspjesima gradeći svoje. Svakodnevno joj s ponosom priča o Zenici, rodnom gradu, kojeg želi da zavoli baš kako ga je i on zavolio odrastajući u njemu i gradeći svoje puteve ka vrhu svijeta.

U budućnosti se nada da će biti član prvog tima penjača koji će 2020. godine nastupiti na Olimpijskim igrama s obzirom da penjanje te godine postaje olimpijski sport. Međutim, svjestan je da će to moći realizirati samo uz svoje lično zalaganje. Ima još mnogo vrhova, a na kraju razgovora je kazao kako će upravo na jednom od najvećih vrhova svijeta ponijeti i grb svog grada.

“Naredne godine ću biti član jedne ekspedicije koja će, nadamo se, osvojiti najveće vrhove svijeta. Nosit ću grb Zenice bez obzira na podršku ili ne, ali moji sugrađani će znati cijeniti to i siguran sam da će biti ponosni na Zeničanina, ambasadora, koji je grb grada iznio na jedan od najvećih vrhova svijeta”, zaključio je Gazić.