Naučnici su pronašli konačne dokaze koji potvrđuju prisutnost zaleđene vode na površini Mjeseca, prenosi u utorak BBC.

Naslage leda pronađene su na sjevernom i južnom polu Mjeseca te su vjerovatno drevnoga porijekla. Za pronalazak je zaslužna indijska misija na mjesec Chandrayaan-1, čiji su instrumenti istraživali Mjesec između 2008. i 2009. Rezultati misije objavljeni su u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS).

Distribucija naslaga leda je nejednaka. Na južnom polu je većina leda koncentrirana u kraterima, dok je na sjevernom led rjeđi s većom rasprostranjenošću.

Indijska je misija koristila uređaj za mapiranje minerala M3 i identificirala tri specifičnosti leda na površini Mjeseca. M3 nije samo zabilježio refleksiju leda, već je izravno izmjerio način na koji molekule leda apsorbiraju infracrvenu svjetlost. To znači da se mogu zabilježiti razlike između agregatnih stanja.

Temperature na Mjesecu danju mogu doseći 100 Celzijevih stepeni, zbog čega na Mjesecu uvjeti za površinski led nisu povoljni. Međutim, nagib Mjesečeve osi iznosi 1.54 stepena, pa na Mjesečevim polovima postoje mjesta bez dnevne svjetlosti.

Naučnici procjenjuju da temperatura u trajno zasjenjenim kraterima na Mjesečevim polovima ne prelazi -157 Celzijevih stepeni, što kroz duža razdoblja dovodi do stvaranja postojanih ledenih naslaga.

Rezultati misije podupiru ranije indirektne detekcije površinskog leda na južnom polu Mjeseca. Međutim, ti rezultati nisu nužno dokazivali prisutnost leda.

Ako postoji dovoljno leda na površini, u nekoliko prvih milimetara, voda bi mogla biti dostupna kao resurs za buduće ljudske misije na Mjesecu.

Površinski je led pronađen i na drugim tijelima Sunčevog sistema, na sjevernom polu Merkura i na patuljastom planetu Ceres, navodi BBC.

Naučnici su pronašli konačne dokaze koji potvrđuju prisutnost zaleđene vode na površini Mjeseca, prenosi u utorak BBC.

Naslage leda pronađene su na sjevernom i južnom polu Mjeseca te su vjerovatno drevnoga porijekla. Za pronalazak je zaslužna indijska misija na mjesec Chandrayaan-1, čiji su instrumenti istraživali Mjesec između 2008. i 2009. Rezultati misije objavljeni su u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS).

Distribucija naslaga leda je nejednaka. Na južnom polu je većina leda koncentrirana u kraterima, dok je na sjevernom led rjeđi s većom rasprostranjenošću.

Indijska je misija koristila uređaj za mapiranje minerala M3 i identificirala tri specifičnosti leda na površini Mjeseca. M3 nije samo zabilježio refleksiju leda, već je izravno izmjerio način na koji molekule leda apsorbiraju infracrvenu svjetlost. To znači da se mogu zabilježiti razlike između agregatnih stanja.

Temperature na Mjesecu danju mogu doseći 100 Celzijevih stepeni, zbog čega na Mjesecu uvjeti za površinski led nisu povoljni. Međutim, nagib Mjesečeve osi iznosi 1.54 stepena, pa na Mjesečevim polovima postoje mjesta bez dnevne svjetlosti.

Naučnici procjenjuju da temperatura u trajno zasjenjenim kraterima na Mjesečevim polovima ne prelazi -157 Celzijevih stepeni, što kroz duža razdoblja dovodi do stvaranja postojanih ledenih naslaga.

Rezultati misije podupiru ranije indirektne detekcije površinskog leda na južnom polu Mjeseca. Međutim, ti rezultati nisu nužno dokazivali prisutnost leda.

Ako postoji dovoljno leda na površini, u nekoliko prvih milimetara, voda bi mogla biti dostupna kao resurs za buduće ljudske misije na Mjesecu.

Površinski je led pronađen i na drugim tijelima Sunčevog sistema, na sjevernom polu Merkura i na patuljastom planetu Ceres, navodi BBC.