Određene karakteristike priče mogu smanjiti ili povećati vjerovatnoću da će i drugi pokušati da se ubiju nakon toga.

Medijsko izvještavanje o samoubistvima može uticati i na druge da donesu odluku o okončaju vlastitog života u danima nakon tuđeg samoubistva, navodi se u jednoj kanadskoj studiji.

Međunarodni tim istraživača analizirao je novinske izvještaje i obrasce samoubistava tokom četvorogodišnjeg perioda kako bi utvrdili da li su neka medijska pokrivanja manje-više dovela do pokušaja oponašanja tog čina.

“Ne kažemo da je izvještavanje o samoubistvu loše ili da novinske organizacije ne bi trebale da izvještavaju o problemima samoubistva”, rekao je koautor studije Ayal Schaffer, profesor na odsjeku za psihijatriju na Univerzitetu u Torontu.

“Međutim, znamo da specifični aspekti izvještavanja mogu imati značajan utjecaj na zarazu samoubistvom”.

Važno je shvatiti da određene karakteristike priče mogu smanjiti ili povećati vjerovatnoću da će i drugi pokušati da se ubiju nakon toga, rekao je Schaffer.

“Medijsko izvještavanje utiče na stopu samoubistava od jedan do dva posto… Kada ljudi poistovjete sebe s junakom priče (samoubistva), vjerovatno će vidjeti sebe kako idu istim tim putem”, dodao je.

“Nadamo se da će priče prikazivati takvu smrt kao izgubljenu priliku i da je ovakva osoba mogla uspjeti samo da je imala pomoć”.

Opreznije pisati o samoubistvima

Studija je objavljena u časopisu Kanadske medicinske asocijacije.

Istraživači su prikupili štampane i online izvještaje objavljene na tržištu medija u Torontu od 2011. do 2014. godine, odnosno 6.367 priča, u kojima je fokus usmjeren na samoubistvo, iz 12 glavnih kanadskih novinskih agencija, kao i jednog američkog lista sa velikim prometom u Torontu (The New York Times).

Istraživači su zatim potražili vezu između određenih osobina u pričama i povećanju broja osoba koje su izvršile samoubistvo u sedmici nakon objavljivanja tih tekstova.

Među faktorima za koje su istraživači otkrili da bi mogli biti uzrok povećanja broja samoubistava jesu: spominjanje metoda samoubistva u naslovu, da najveću smrtnost imaju samoubistva vatrenim oružjem, navođenje teških detalja o samoubilačkom činu, te izjave da se samoubistvo činilo kao nešto neizbježno.

Schaffer i njegove kolege istraživači nadaju se da će proučavanje ovog fenomena na naučni način ubijediti što veći broj novinara da opreznije rade priče o samoubistvu.

Određene karakteristike priče mogu smanjiti ili povećati vjerovatnoću da će i drugi pokušati da se ubiju nakon toga.

Medijsko izvještavanje o samoubistvima može uticati i na druge da donesu odluku o okončaju vlastitog života u danima nakon tuđeg samoubistva, navodi se u jednoj kanadskoj studiji.

Međunarodni tim istraživača analizirao je novinske izvještaje i obrasce samoubistava tokom četvorogodišnjeg perioda kako bi utvrdili da li su neka medijska pokrivanja manje-više dovela do pokušaja oponašanja tog čina.

“Ne kažemo da je izvještavanje o samoubistvu loše ili da novinske organizacije ne bi trebale da izvještavaju o problemima samoubistva”, rekao je koautor studije Ayal Schaffer, profesor na odsjeku za psihijatriju na Univerzitetu u Torontu.

“Međutim, znamo da specifični aspekti izvještavanja mogu imati značajan utjecaj na zarazu samoubistvom”.

Važno je shvatiti da određene karakteristike priče mogu smanjiti ili povećati vjerovatnoću da će i drugi pokušati da se ubiju nakon toga, rekao je Schaffer.

“Medijsko izvještavanje utiče na stopu samoubistava od jedan do dva posto… Kada ljudi poistovjete sebe s junakom priče (samoubistva), vjerovatno će vidjeti sebe kako idu istim tim putem”, dodao je.

“Nadamo se da će priče prikazivati takvu smrt kao izgubljenu priliku i da je ovakva osoba mogla uspjeti samo da je imala pomoć”.

Opreznije pisati o samoubistvima

Studija je objavljena u časopisu Kanadske medicinske asocijacije.

Istraživači su prikupili štampane i online izvještaje objavljene na tržištu medija u Torontu od 2011. do 2014. godine, odnosno 6.367 priča, u kojima je fokus usmjeren na samoubistvo, iz 12 glavnih kanadskih novinskih agencija, kao i jednog američkog lista sa velikim prometom u Torontu (The New York Times).

Istraživači su zatim potražili vezu između određenih osobina u pričama i povećanju broja osoba koje su izvršile samoubistvo u sedmici nakon objavljivanja tih tekstova.

Među faktorima za koje su istraživači otkrili da bi mogli biti uzrok povećanja broja samoubistava jesu: spominjanje metoda samoubistva u naslovu, da najveću smrtnost imaju samoubistva vatrenim oružjem, navođenje teških detalja o samoubilačkom činu, te izjave da se samoubistvo činilo kao nešto neizbježno.

Schaffer i njegove kolege istraživači nadaju se da će proučavanje ovog fenomena na naučni način ubijediti što veći broj novinara da opreznije rade priče o samoubistvu.