U Prijedoru je danas u organizaciji Udruženja logoraša „Prijedor 92“ i Udruženje logoraša „Kozarac“ uz podršku Regionalnog Saveza udruženja logoraša regije Banjaluka obilježena 26. godišnjica zločina u logoru „Keraterm“, a svake se godine obilježava na današnji datum, u znak podsjećanja na 1992. godinu, kada je u sobi broj tri ubijeno 200 logoraša.

Bio je to jedan od najtežih zločina počinjenih tokom minulog rata u Bosni i Hercegovini, a sjećanja logoraša još uvijek su teška i bolna. Sa skupa je poručeno da se ubrzaju procesi pred Tužilaštvom BiH i da krivci što prije stanu pred lice pravde.

Preživjeli logoraši još pamte mučenja i torture
Jedan od bivših logoraša koji je preživio brojna mučenja je i Smail Denić, koji je u „Keratermu“ bio od 30. maja do 4. avgusta, kada je prebačen u logor „Trnopolje“.

“Ovdje sam doživio što nikad nikom ne bih poželio, od premlaćivanja, do uskraćivanja vode, lijekova i hrane. Tu sam izbacio i kamenje iz bubrega, teške su to muke bile. Teško se podsjećati na to sve, a dolazim svake godine i dolaziću dok god budem u stanju, jer nas je sve manje. Svake godine nestajemo, a ni država ni entitet nisu ništa poduzeli da nam pomognu, da nam omoguće makar bolje liječenje. Polako nas bacaju na marginu zaborava“, rekao je Denić.

Njegov sapatnik, takođe bivši logoraš, koji danas živi u Australiji, a skoro svake godine dolazi na rodnu grudu, Adem Crljenković iz Rakovčana ističe da je doveden u „Keraterm“ 20. jula 1992. godine.

“Prenoćio sam samo jednu noć Keratermu, a već sutradan sam zajedno sa još 26 logoraša prebačen u logor Omarska. Tamo sam bio do 5. septembra, a potom sam prebačen na Manjaču. U Omarskoj su mi polomili 11 rebara, grudnu kost, nos i Bog zna koliko sam još povreda imao. U trojci mi je ostao brat i još njih 75 iz Rakovčana koji su stradali i pobijeni 24. jula. U zadnjem konvoju sam 18. decembra izišao u Hrvatsku i na slobodu”, navodi Crljenković.

Mirsad Duratović, predsjednik Regionalnog Saveza udruženja logoraša regije Banjaluka kaže za AA da je „Keraterm“ primjer kako treba obilježiti stratišta. Govoreći o zločinima Duratović je rekao da ima nekoliko presuda, ali da istrage za zločine počinjene u „Keratermu“ i danas traju.

“Očekujemo u narednom periodu da će se desiti nova hapšenja direktnih počinioca ubistava, ali i njihovih nalogodavaca. Prema evidencijama koja vode Udruženja logoraša u ovom logoru je ubijeno oko 300 lica“, rekao je Duratović.

Za zločine počinjene u logoru „Keraterm“ za sada je osuđeno ukupno devet osoba, sedam u Haškom tribunalu i dva lica u Sudu BiH.

Duratović je za AA kazao da su presude uglavnom donesene za komandira logora i komandire smjena u bivšem logoru.

Posmrtni ostaci ubijenih u logoru „Keraterm“ ekshumirani su na lokalitetima Stari Kevljani, Jakarina Kosa i Tomašica. Logor je formiran po nalogu tadašnjeg Kriznog štaba Opštine Prijedor. Zatočeni u logoru su bili najvećim dijelom stanovnici Mataruškog brda, odnosno naselja na lijevoj obali Sane. Iz sela Rakovčani bila su 103 ubijena logoraša, 79 je bilo iz Čarakova, a 76 sa Hambarina.

Ovaj logor je jedini za sada obilježen Spomen-pločom. U periodu od maja do avgusta 1992. godine kroz logor „Keraterm“ je prošlo više od 3.000 ljudi, a 371 logoraš nije preživio torture i mučenja. U noći sa 23. na 24. juli 1992. godine u sobi broj 3 je likvidirano oko 200 logoraša. Doneseno je 56 zvaničnih presuda za ratni zločin u Prijedoru, a mnogi su još pred Sudom. Do sada je štampano 36 izdanja o zločinima u Prijedoru, a snimljeno je i nekoliko dokumentarnih filmova.

U Prijedoru je danas u organizaciji Udruženja logoraša „Prijedor 92“ i Udruženje logoraša „Kozarac“ uz podršku Regionalnog Saveza udruženja logoraša regije Banjaluka obilježena 26. godišnjica zločina u logoru „Keraterm“, a svake se godine obilježava na današnji datum, u znak podsjećanja na 1992. godinu, kada je u sobi broj tri ubijeno 200 logoraša.

Bio je to jedan od najtežih zločina počinjenih tokom minulog rata u Bosni i Hercegovini, a sjećanja logoraša još uvijek su teška i bolna. Sa skupa je poručeno da se ubrzaju procesi pred Tužilaštvom BiH i da krivci što prije stanu pred lice pravde.

Preživjeli logoraši još pamte mučenja i torture
Jedan od bivših logoraša koji je preživio brojna mučenja je i Smail Denić, koji je u „Keratermu“ bio od 30. maja do 4. avgusta, kada je prebačen u logor „Trnopolje“.

“Ovdje sam doživio što nikad nikom ne bih poželio, od premlaćivanja, do uskraćivanja vode, lijekova i hrane. Tu sam izbacio i kamenje iz bubrega, teške su to muke bile. Teško se podsjećati na to sve, a dolazim svake godine i dolaziću dok god budem u stanju, jer nas je sve manje. Svake godine nestajemo, a ni država ni entitet nisu ništa poduzeli da nam pomognu, da nam omoguće makar bolje liječenje. Polako nas bacaju na marginu zaborava“, rekao je Denić.

Njegov sapatnik, takođe bivši logoraš, koji danas živi u Australiji, a skoro svake godine dolazi na rodnu grudu, Adem Crljenković iz Rakovčana ističe da je doveden u „Keraterm“ 20. jula 1992. godine.

“Prenoćio sam samo jednu noć Keratermu, a već sutradan sam zajedno sa još 26 logoraša prebačen u logor Omarska. Tamo sam bio do 5. septembra, a potom sam prebačen na Manjaču. U Omarskoj su mi polomili 11 rebara, grudnu kost, nos i Bog zna koliko sam još povreda imao. U trojci mi je ostao brat i još njih 75 iz Rakovčana koji su stradali i pobijeni 24. jula. U zadnjem konvoju sam 18. decembra izišao u Hrvatsku i na slobodu”, navodi Crljenković.

Mirsad Duratović, predsjednik Regionalnog Saveza udruženja logoraša regije Banjaluka kaže za AA da je „Keraterm“ primjer kako treba obilježiti stratišta. Govoreći o zločinima Duratović je rekao da ima nekoliko presuda, ali da istrage za zločine počinjene u „Keratermu“ i danas traju.

“Očekujemo u narednom periodu da će se desiti nova hapšenja direktnih počinioca ubistava, ali i njihovih nalogodavaca. Prema evidencijama koja vode Udruženja logoraša u ovom logoru je ubijeno oko 300 lica“, rekao je Duratović.

Za zločine počinjene u logoru „Keraterm“ za sada je osuđeno ukupno devet osoba, sedam u Haškom tribunalu i dva lica u Sudu BiH.

Duratović je za AA kazao da su presude uglavnom donesene za komandira logora i komandire smjena u bivšem logoru.

Posmrtni ostaci ubijenih u logoru „Keraterm“ ekshumirani su na lokalitetima Stari Kevljani, Jakarina Kosa i Tomašica. Logor je formiran po nalogu tadašnjeg Kriznog štaba Opštine Prijedor. Zatočeni u logoru su bili najvećim dijelom stanovnici Mataruškog brda, odnosno naselja na lijevoj obali Sane. Iz sela Rakovčani bila su 103 ubijena logoraša, 79 je bilo iz Čarakova, a 76 sa Hambarina.

Ovaj logor je jedini za sada obilježen Spomen-pločom. U periodu od maja do avgusta 1992. godine kroz logor „Keraterm“ je prošlo više od 3.000 ljudi, a 371 logoraš nije preživio torture i mučenja. U noći sa 23. na 24. juli 1992. godine u sobi broj 3 je likvidirano oko 200 logoraša. Doneseno je 56 zvaničnih presuda za ratni zločin u Prijedoru, a mnogi su još pred Sudom. Do sada je štampano 36 izdanja o zločinima u Prijedoru, a snimljeno je i nekoliko dokumentarnih filmova.