Nogometni klub Čelik je s(p)retno uspio osigurati opstanak u BH Telecom Premijer ligi BiH. Igrači i stručni štab se već par dana nalaze u Turskoj na pripremama, a mnogi građani Zenice i šire sa nestrpljenjem očekuju početak nove sezone, obzirom da je klubu ostao Aydin Olgun, kao i da su stigla mnogobrojna pojačanja, a također najavljena je i borba za vrh tabele. NK Čelik je trenutno jedna od najaktuelnijih tema u Zenici, kako među građanima, tako i među političarima. Na našu mail adresu je stiglo ‘Otvoreno pismo’ koje je 11. juna 2018. godine generalnom direktoru ArcelorMittalu Zenica Biju Nairu uputio vijećnik Almir Babajić, a koje prenosimo u cijelosti:

“Poštovani Gospodine Biju,
Kao gradski vijećnik Grada Zenice osjetio sam potrebu da Vam ispričam jednu priču. Priču o jednom gradu i jednoj fabrici.

Fascinantna i inspirativna je to priča! Možemo slobodno reći da je to bila jedna simbioza, u kojoj su ljudi gradili fabriku a fabrika je gradila grad. Nešto što bi trebalo predstavljati inspiraciju za dalje i bolje dane, kako grada Zenice tako i ArcelorMittala Zenica.

Pripadam jednoj mlađoj generaciji, pa se dobro i ne sjećam, ali su mi ostale urezane riječi moje rahmetli majke (nane) koja je radila u fabrici od 1954.-1959. i često pričala o jednom gigantu koji je hranio 20.000 porodica, koji nam je sagradio stanove u kojim živimo, bolnice u kojima se liječimo, odmarališta u kojima smo se odmarali, stadione i dvorane u kojima smo gledali naše voljene klubove. Za naše roditelje i „starije“ generacije „društvena odgovornost“ je imala jedan simbol i jedno ime ŽZ – Željezara Zenica.

Jasno se sjećam događaja od prije 20 godina, koji je za nas, navijače NK Čelika danas tako dalek ali i dalje najvažniji.

Podijelit ću s Vama fotografiju koja i danas krasi zid moje sobe.

Radi se o slici iz vremena ponosa i slave, nastala prije nešto više od 20 godina kada je naš voljeni klub osvojio posljednji pehar. Te daleke 1997. godine je NK Čelik zadnji put bio prvak BiH u nogometu.

Ono što je uočljivo na prvu je ogroman grb Željezare na dresovima koji su momci ponosno nosili. Znam da su ta vremena prošla ali svi mi i dalje sanjamo isti san, ovaj put sa nekim novim klincima, istom fabrikom samo sa novim imenom.

Ne trebam Vas podsjećati da smo zamalo ispali iz Premijer lige , ali znate kako kažu „da hrabre sreća prati“ pa tako i NK Čelik!

Priču ću nastaviti prezentovanjem naših košarkaša.

Za ovaj klub me vežu jake emocije jer sam u njemu postao čovjek i veliki borac. Naučili su me da se borim za svoj klub i da volim svoj grad. Hvala im na tome!

Ali zamalo da zaboravim ono glavno, i oni su nosili grb Željezare, ponosno je reklamirali.

Svi ovi klubovi i danas ponosno nose ime Čelik, ime proizvoda koji Vi stvarate. I danas oni ponosno nose crno-crvene boje. Nekada smo bili više crni kao čvrst čelik dok smo u posljednje vrijeme nekako crveni vjerovatno zbog stida od rezultata koje pravimo.

Željezara i Čelik. Dva simbola jednog grada. Neraskidiva veza.

Gospodine Biju, želim da Vam kažem da se život u Zenici, pa tako i sport oslanjao na Željezaru. Zenica je nekada bila centar teške industrije sa veoma slabo razvijenim malim i srednjim preduzećima koji bi mogli u nekoj značajnoj mjeri finansirati sport. Tako je i danas.

Nekoliko puta sam bio Vaš kritičar na Vijeću, neko će reći opravdano a neko i da nemam razloga za takvim stavovima. Iskreno bih volio da me bar u ovom sportskom segmentu života demantujete.

Pokažite mi Molim Vas, svoju društvenu odgovornost, spasite sport u Zenici i natjerajte me svojim dijelima da Vam se javno izvinem.

Umjesto što se borimo za „opstanak“ u Premijer ligi u fudbalu i za ulazak u Premijer ligu u košarci, učinite nas ponosnim da zajedno slavimo titule i podižemo najsjajnije pehare u dresovima iste, crno-crvene boje sa novim sponzorom ArcelorMittalom.

Vi ste čovjek od biznisa, tako Vam predlažem i poslovnu saradnju u vidu sponzorstva nogometnog i košarkaškog kluba Čelik od strane ArcelorMittala Zenica. Reklamiranje Vaše kompanije na dresovima ovih klubova je odličan marketinški potez. Pored toga spremni smo ići na Gradsko Vijeće sa prijedlogom da trenutno najvažniji stadion u državi, jedini na kom se održavaju međunarodne reprezentativne nogometne utakmice, promijeni ime u Mittal arena.

I sami znate kakva je posjećenost ovakvih sportskih događaja, tv prenosi u svijetu a ne samo lokalno ArcelorMittalu donose odličnu marketinšku priču sa nazivom stadiona. Ukoliko je potrebno spreman sam napisati i zvanični zahtjev naslovljen na korporaciju sa sjedištem u Londonu i Luksemburg, ako Vam za ovakav poslovni prijedlog od njih treba odobrenje.

Grad čine ljudi, a dobar grad čine sretni građani. Pomozite nam da u sportskom dijelu to postignemo.
Ako ništa bar zbog mlađih generacija, kojima želim da osjete onaj osjećaj koji sam ja imao na punom Bilinom polju i punom Bilmišću a sad Gradskoj areni.

Iskreno se nadam da ćete ovaj poslovni prijedlog uzeti u razmatranje te ću ovo, ne tako malo pismo, završiti slikom i početkom stiha najdraže nam pjesme.

Sanjam sretno Bilino…

S poštovanjem,
Vijećnik u GV Zenica
Almir Babajić”

Nogometni klub Čelik je s(p)retno uspio osigurati opstanak u BH Telecom Premijer ligi BiH. Igrači i stručni štab se već par dana nalaze u Turskoj na pripremama, a mnogi građani Zenice i šire sa nestrpljenjem očekuju početak nove sezone, obzirom da je klubu ostao Aydin Olgun, kao i da su stigla mnogobrojna pojačanja, a također najavljena je i borba za vrh tabele. NK Čelik je trenutno jedna od najaktuelnijih tema u Zenici, kako među građanima, tako i među političarima. Na našu mail adresu je stiglo ‘Otvoreno pismo’ koje je 11. juna 2018. godine generalnom direktoru ArcelorMittalu Zenica Biju Nairu uputio vijećnik Almir Babajić, a koje prenosimo u cijelosti:

“Poštovani Gospodine Biju,
Kao gradski vijećnik Grada Zenice osjetio sam potrebu da Vam ispričam jednu priču. Priču o jednom gradu i jednoj fabrici.

Fascinantna i inspirativna je to priča! Možemo slobodno reći da je to bila jedna simbioza, u kojoj su ljudi gradili fabriku a fabrika je gradila grad. Nešto što bi trebalo predstavljati inspiraciju za dalje i bolje dane, kako grada Zenice tako i ArcelorMittala Zenica.

Pripadam jednoj mlađoj generaciji, pa se dobro i ne sjećam, ali su mi ostale urezane riječi moje rahmetli majke (nane) koja je radila u fabrici od 1954.-1959. i često pričala o jednom gigantu koji je hranio 20.000 porodica, koji nam je sagradio stanove u kojim živimo, bolnice u kojima se liječimo, odmarališta u kojima smo se odmarali, stadione i dvorane u kojima smo gledali naše voljene klubove. Za naše roditelje i „starije“ generacije „društvena odgovornost“ je imala jedan simbol i jedno ime ŽZ – Željezara Zenica.

Jasno se sjećam događaja od prije 20 godina, koji je za nas, navijače NK Čelika danas tako dalek ali i dalje najvažniji.

Podijelit ću s Vama fotografiju koja i danas krasi zid moje sobe.

Radi se o slici iz vremena ponosa i slave, nastala prije nešto više od 20 godina kada je naš voljeni klub osvojio posljednji pehar. Te daleke 1997. godine je NK Čelik zadnji put bio prvak BiH u nogometu.

Ono što je uočljivo na prvu je ogroman grb Željezare na dresovima koji su momci ponosno nosili. Znam da su ta vremena prošla ali svi mi i dalje sanjamo isti san, ovaj put sa nekim novim klincima, istom fabrikom samo sa novim imenom.

Ne trebam Vas podsjećati da smo zamalo ispali iz Premijer lige , ali znate kako kažu „da hrabre sreća prati“ pa tako i NK Čelik!

Priču ću nastaviti prezentovanjem naših košarkaša.

Za ovaj klub me vežu jake emocije jer sam u njemu postao čovjek i veliki borac. Naučili su me da se borim za svoj klub i da volim svoj grad. Hvala im na tome!

Ali zamalo da zaboravim ono glavno, i oni su nosili grb Željezare, ponosno je reklamirali.

Svi ovi klubovi i danas ponosno nose ime Čelik, ime proizvoda koji Vi stvarate. I danas oni ponosno nose crno-crvene boje. Nekada smo bili više crni kao čvrst čelik dok smo u posljednje vrijeme nekako crveni vjerovatno zbog stida od rezultata koje pravimo.

Željezara i Čelik. Dva simbola jednog grada. Neraskidiva veza.

Gospodine Biju, želim da Vam kažem da se život u Zenici, pa tako i sport oslanjao na Željezaru. Zenica je nekada bila centar teške industrije sa veoma slabo razvijenim malim i srednjim preduzećima koji bi mogli u nekoj značajnoj mjeri finansirati sport. Tako je i danas.

Nekoliko puta sam bio Vaš kritičar na Vijeću, neko će reći opravdano a neko i da nemam razloga za takvim stavovima. Iskreno bih volio da me bar u ovom sportskom segmentu života demantujete.

Pokažite mi Molim Vas, svoju društvenu odgovornost, spasite sport u Zenici i natjerajte me svojim dijelima da Vam se javno izvinem.

Umjesto što se borimo za „opstanak“ u Premijer ligi u fudbalu i za ulazak u Premijer ligu u košarci, učinite nas ponosnim da zajedno slavimo titule i podižemo najsjajnije pehare u dresovima iste, crno-crvene boje sa novim sponzorom ArcelorMittalom.

Vi ste čovjek od biznisa, tako Vam predlažem i poslovnu saradnju u vidu sponzorstva nogometnog i košarkaškog kluba Čelik od strane ArcelorMittala Zenica. Reklamiranje Vaše kompanije na dresovima ovih klubova je odličan marketinški potez. Pored toga spremni smo ići na Gradsko Vijeće sa prijedlogom da trenutno najvažniji stadion u državi, jedini na kom se održavaju međunarodne reprezentativne nogometne utakmice, promijeni ime u Mittal arena.

I sami znate kakva je posjećenost ovakvih sportskih događaja, tv prenosi u svijetu a ne samo lokalno ArcelorMittalu donose odličnu marketinšku priču sa nazivom stadiona. Ukoliko je potrebno spreman sam napisati i zvanični zahtjev naslovljen na korporaciju sa sjedištem u Londonu i Luksemburg, ako Vam za ovakav poslovni prijedlog od njih treba odobrenje.

Grad čine ljudi, a dobar grad čine sretni građani. Pomozite nam da u sportskom dijelu to postignemo.
Ako ništa bar zbog mlađih generacija, kojima želim da osjete onaj osjećaj koji sam ja imao na punom Bilinom polju i punom Bilmišću a sad Gradskoj areni.

Iskreno se nadam da ćete ovaj poslovni prijedlog uzeti u razmatranje te ću ovo, ne tako malo pismo, završiti slikom i početkom stiha najdraže nam pjesme.

Sanjam sretno Bilino…

S poštovanjem,
Vijećnik u GV Zenica
Almir Babajić”