Spomen-obilježja žrtvama saobraćajnih nesreća česta su pojava na cestama u Bosni i Hercegovini i regiji, a riječ je o ilegalnoj praksi kojoj se često pripisuje i svetost, a produkt je svojevrsne prešutne solidarnosti u društvu.

Ploče, vijenci, svijeće i drugi oblici obilježavanja mjesta na kojima su se dogodile saobraćajne nesreće sa smrtnim ishodom nesvakidašnja su tradicija koja se u ovom dijelu Balkana pojavila razvojem saobraćaja i saobraćajnica.

Brzo povećanje broja vozila nije praćeno adekvatnom adaptacijom cestovnih mreža što je jedan od glavnih razloga rasta broja nesreća na cestama širom svijeta, a na području bivše Jugoslavije i povećanja broja spomenika kraj puteva.

Ne postoji evidencija

Toliko ih je da ih je nemoguće ne primijetiti, a uglavnom su to ploče nalik nadgrobnim spomenicima sa imenima i podacima o stradalnicima, a nerijetko su ispisane i poruke upozorenja na prolaznost života i opasnosti koje vrebaju u saobraćaju.

Zakon o osnovama sigurnosti saobraćaja u Bosni i Hercegovini u drugom paragrafu člana 19. zabranjuje podizanje spomenika i postavljanje spomen-obilježja, kao i prodavanje proizvoda na svim javnim putevima i njihovim zaštitnim pojasevima.

Iz JP Ceste Federacije ističu da ne postoji precizna evidencija o broju spomen-obilježja na cestama u BiH i naglašavaju da ih ljudi podižu ilegalno.

“Svi objekti na putevima mogu uticati na sigurnost saobraćaja, posebno oni spomenici kod kojih se ljudi povremeno okupljaju, zaustavljaju vozila i slično. Zabrana podizanja takvih spomenika je zakonska mjera koju nema potrebe dodatno pojašnjavati“, navodi se u komentaru koji je Anadolu Agency (AA) dobila od nadležne službe u JP Ceste Federacije BiH.

Profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu Oliver Jurišič u razgovoru za AA kazao je da je podizanje spomen-obilježja žrtvama saobraćajnih nesreća u BiH i regiji praksa ili tradicija koja nije toliko prisutna u drugim dijelovima svijeta.

“Postoji taj aspekt opasnosti koju ti spomenici predstavljaju po promet, ali generalno tu postoji neka vrsta prešutne solidarnosti“, kazao je Jurišić i pojasnio da nadležni organi poštuju bol ožalošćenih i generalno ne uklanjaju te spomenike, a da oni koji to podižu vode računa da u što manjoj mjeri ugroze saobraćaj na cesti.

Upozorenje vozačima

Jurišić je također, kazao da takvi spomenici predstavljaju i upozorenje vozačima na cesti i nekada mogu imati snažniji efekt od klasičnih saobraćajnih znakova.

On smatra da se odgovor na pitanje zašto ljudi, pored grobova, postavljaju i ploče na mjestu poginulih u saobraćajnoj nesreći može tražiti u fenomenu snažnog religijskog elementa i duhovne percepcije smrti koji su u ovoj regiji izraženiji nego drugdje u svijetu.

Dodao je da ljudi u regiji zbog čestih ratova u prošlosti imaju specifično iskustvo smrti i da su mnogo osjetljivi na umiranje. Naveo je i primjer sahrana na koje istodobno dolaze pripadnici svih religijskih zajednica i ljudi koji nisu religiozni jer se smrt ne promatra isključivo s religijskog, već i sa društvenog aspekta.

“Zanimljivo je da niko ne skrnavi takva mjesta, niti otuđuje predmete sa njih. Ta mjesta postaju na neki način sveta za većinu ljudi. Tako i ljudi koji nisu poznavali osobu kojoj je spomenik podignut često zastaju i pale svijeće ili ostavljaju cvijeće jer takva mjesta poštuju kao nešto sveto gdje se dogodila smrt“, kazao je Jurišić i zaključio da je to socijalni fenomen koji nije vezan isključivo za neku religiju.

Spomen-obilježja žrtvama saobraćajnih nesreća česta su pojava na cestama u Bosni i Hercegovini i regiji, a riječ je o ilegalnoj praksi kojoj se često pripisuje i svetost, a produkt je svojevrsne prešutne solidarnosti u društvu.

Ploče, vijenci, svijeće i drugi oblici obilježavanja mjesta na kojima su se dogodile saobraćajne nesreće sa smrtnim ishodom nesvakidašnja su tradicija koja se u ovom dijelu Balkana pojavila razvojem saobraćaja i saobraćajnica.

Brzo povećanje broja vozila nije praćeno adekvatnom adaptacijom cestovnih mreža što je jedan od glavnih razloga rasta broja nesreća na cestama širom svijeta, a na području bivše Jugoslavije i povećanja broja spomenika kraj puteva.

Ne postoji evidencija

Toliko ih je da ih je nemoguće ne primijetiti, a uglavnom su to ploče nalik nadgrobnim spomenicima sa imenima i podacima o stradalnicima, a nerijetko su ispisane i poruke upozorenja na prolaznost života i opasnosti koje vrebaju u saobraćaju.

Zakon o osnovama sigurnosti saobraćaja u Bosni i Hercegovini u drugom paragrafu člana 19. zabranjuje podizanje spomenika i postavljanje spomen-obilježja, kao i prodavanje proizvoda na svim javnim putevima i njihovim zaštitnim pojasevima.

Iz JP Ceste Federacije ističu da ne postoji precizna evidencija o broju spomen-obilježja na cestama u BiH i naglašavaju da ih ljudi podižu ilegalno.

“Svi objekti na putevima mogu uticati na sigurnost saobraćaja, posebno oni spomenici kod kojih se ljudi povremeno okupljaju, zaustavljaju vozila i slično. Zabrana podizanja takvih spomenika je zakonska mjera koju nema potrebe dodatno pojašnjavati“, navodi se u komentaru koji je Anadolu Agency (AA) dobila od nadležne službe u JP Ceste Federacije BiH.

Profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu Oliver Jurišič u razgovoru za AA kazao je da je podizanje spomen-obilježja žrtvama saobraćajnih nesreća u BiH i regiji praksa ili tradicija koja nije toliko prisutna u drugim dijelovima svijeta.

“Postoji taj aspekt opasnosti koju ti spomenici predstavljaju po promet, ali generalno tu postoji neka vrsta prešutne solidarnosti“, kazao je Jurišić i pojasnio da nadležni organi poštuju bol ožalošćenih i generalno ne uklanjaju te spomenike, a da oni koji to podižu vode računa da u što manjoj mjeri ugroze saobraćaj na cesti.

Upozorenje vozačima

Jurišić je također, kazao da takvi spomenici predstavljaju i upozorenje vozačima na cesti i nekada mogu imati snažniji efekt od klasičnih saobraćajnih znakova.

On smatra da se odgovor na pitanje zašto ljudi, pored grobova, postavljaju i ploče na mjestu poginulih u saobraćajnoj nesreći može tražiti u fenomenu snažnog religijskog elementa i duhovne percepcije smrti koji su u ovoj regiji izraženiji nego drugdje u svijetu.

Dodao je da ljudi u regiji zbog čestih ratova u prošlosti imaju specifično iskustvo smrti i da su mnogo osjetljivi na umiranje. Naveo je i primjer sahrana na koje istodobno dolaze pripadnici svih religijskih zajednica i ljudi koji nisu religiozni jer se smrt ne promatra isključivo s religijskog, već i sa društvenog aspekta.

“Zanimljivo je da niko ne skrnavi takva mjesta, niti otuđuje predmete sa njih. Ta mjesta postaju na neki način sveta za većinu ljudi. Tako i ljudi koji nisu poznavali osobu kojoj je spomenik podignut često zastaju i pale svijeće ili ostavljaju cvijeće jer takva mjesta poštuju kao nešto sveto gdje se dogodila smrt“, kazao je Jurišić i zaključio da je to socijalni fenomen koji nije vezan isključivo za neku religiju.