Građani se sve manje odlučuju na pisanje testamenata, jer kako tvrde advokati i notari širom Republike Srpske, koliko se testamenata sačini, toliko ih bude i poništeno, najčešće zbog povrede prava nužnih nasljednika.

Prema riječima notara Nenada Andrića iz Modriče, ako u testament nisu uključeni nužni nasljednici, odnosno najbliža rodbina koja prema Zakonu o nasljeđivanju Republike Srpske ima pravo na nužni dio, on je lako oboriv na sudu.

Često se dešava da putem testamenta testator ostavi svoju imovinu daljem rođaku ili nekome s kim nije u srodstvu, pa onda najbliža rodbina pobija na sudu taj dokument, jer je, kako tvrde, povrijeđeno njihovo pravo na dio zaostavštine kojim ostavilac ne može raspolagati i koji se naziva nužni dio.

“Koliko se testamenata sačini, skoro isto toliko bude i poništeno. Znam to, jer sam radio i kao sudija. Zato se sve više sklapaju ugovori o doživotnom izdržavanju i porodica preminulog ih može pobijati na sudu jedino ukoliko nisu ispoštovani uslovi pod kojima su potpisani”, objašnjava Andrić.

Kaže da je ovaj ugovor od obostrane koristi, jer je na sačiniocu sve dok je živ, dok je izdržavalac siguran da mu poslije njegove smrti ostaje imovina.

Branislav Ristić, predsjednik Advokatske komore Republike Srpske, slaže se s tim da testamenti u velikom postotku budu opovrgnuti.

Pojašnjava da ako, na primjer, ostavilac testamentom cjelokupnu svoju imovinu ostavi svojoj sestri, povređuje pravo svoje djece na nužni dio, jer prilikom pisanja nije uvažio zakonsko pravo nužnog nasljednika.

“U testamentu se može raspodijeliti sva nepokretna imovina koju čovjek ima, s tim da se tačno navedu oznake te imovine, ali i pokretna imovina koja se navodi u obliku izjave: ‘Ostavljam svu svoju pokretnu imovinu koja se zatekne u času moje smrti…'”, obrazlaže Ristić.

Prema riječima Slade Ivelić, predsjednice Notarske komore RS, prilikom sačinjavanja testamenta notari praktikuju da budu prisutni i svjedoci, baš zbog toga što se često dešava da neko od nasljednika bude uskraćen te kasnije želi poništiti oporuku jer se ne slaže sa posljednjom voljom testatora.

“Svjedoci su obično bliski sačiniocu oporuke i zna se desiti da odmah prilikom davanja izjave o saglasnosti kažu da ne priznaju testament. Nakon toga notar obustavlja postupak, a lice koje smatra da je oštećeno pokrene parnični postupak protiv testamentalnog nasljedstva”, priča Ivelićeva.

Tvrdi da se prosječno svega desetak testamenata sroči tokom godine po jednoj notarskoj kancelariji, kojih u Republici Srpskoj ima 52.

Nada Župljanin, notar iz Kotor Varoša, kaže da su testamenti izgubili svoje svojstvo te da više nisu “u modi”.

“Sve je manje ljudi zainteresovano za pisanje oporuke, svega pet ili šest ih je napisalo testament ove godine. Više vlada interes za sklapanje ugovora o doživotnom izdržavanju, kojima se jedna strana obavezuje da će izdržavati drugu stranu, a ta strana daje svu ili dio imovine za uzvrat”, navodi Župljaninova.

I u Mrkonjić Gradu građani se sve manje opredjeljuju za testamente.

Jedini notar u ovoj opštini Dragan Pekez tvrdi da su testamenti vrlo rijetka pojava. Od svih ukupnih notarskih poslova oni zauzimaju svega oko pet odsto.

Prema odredbama Zakona o nasljeđivanju RS, nužni nasljednici su djeca umrlog, njegovi usvojenici i njegov supružnik. Ostali potomci umrlog, ako prethodno navedenih nema, su njegovi roditelji i njegova braća i sestre. Nužni nasljednici imaju pravo na dio zaostavštine kojim ostavilac ne može raspolagati i koji se naziva nužni dio.

Građani se sve manje odlučuju na pisanje testamenata, jer kako tvrde advokati i notari širom Republike Srpske, koliko se testamenata sačini, toliko ih bude i poništeno, najčešće zbog povrede prava nužnih nasljednika.

Prema riječima notara Nenada Andrića iz Modriče, ako u testament nisu uključeni nužni nasljednici, odnosno najbliža rodbina koja prema Zakonu o nasljeđivanju Republike Srpske ima pravo na nužni dio, on je lako oboriv na sudu.

Često se dešava da putem testamenta testator ostavi svoju imovinu daljem rođaku ili nekome s kim nije u srodstvu, pa onda najbliža rodbina pobija na sudu taj dokument, jer je, kako tvrde, povrijeđeno njihovo pravo na dio zaostavštine kojim ostavilac ne može raspolagati i koji se naziva nužni dio.

“Koliko se testamenata sačini, skoro isto toliko bude i poništeno. Znam to, jer sam radio i kao sudija. Zato se sve više sklapaju ugovori o doživotnom izdržavanju i porodica preminulog ih može pobijati na sudu jedino ukoliko nisu ispoštovani uslovi pod kojima su potpisani”, objašnjava Andrić.

Kaže da je ovaj ugovor od obostrane koristi, jer je na sačiniocu sve dok je živ, dok je izdržavalac siguran da mu poslije njegove smrti ostaje imovina.

Branislav Ristić, predsjednik Advokatske komore Republike Srpske, slaže se s tim da testamenti u velikom postotku budu opovrgnuti.

Pojašnjava da ako, na primjer, ostavilac testamentom cjelokupnu svoju imovinu ostavi svojoj sestri, povređuje pravo svoje djece na nužni dio, jer prilikom pisanja nije uvažio zakonsko pravo nužnog nasljednika.

“U testamentu se može raspodijeliti sva nepokretna imovina koju čovjek ima, s tim da se tačno navedu oznake te imovine, ali i pokretna imovina koja se navodi u obliku izjave: ‘Ostavljam svu svoju pokretnu imovinu koja se zatekne u času moje smrti…'”, obrazlaže Ristić.

Prema riječima Slade Ivelić, predsjednice Notarske komore RS, prilikom sačinjavanja testamenta notari praktikuju da budu prisutni i svjedoci, baš zbog toga što se često dešava da neko od nasljednika bude uskraćen te kasnije želi poništiti oporuku jer se ne slaže sa posljednjom voljom testatora.

“Svjedoci su obično bliski sačiniocu oporuke i zna se desiti da odmah prilikom davanja izjave o saglasnosti kažu da ne priznaju testament. Nakon toga notar obustavlja postupak, a lice koje smatra da je oštećeno pokrene parnični postupak protiv testamentalnog nasljedstva”, priča Ivelićeva.

Tvrdi da se prosječno svega desetak testamenata sroči tokom godine po jednoj notarskoj kancelariji, kojih u Republici Srpskoj ima 52.

Nada Župljanin, notar iz Kotor Varoša, kaže da su testamenti izgubili svoje svojstvo te da više nisu “u modi”.

“Sve je manje ljudi zainteresovano za pisanje oporuke, svega pet ili šest ih je napisalo testament ove godine. Više vlada interes za sklapanje ugovora o doživotnom izdržavanju, kojima se jedna strana obavezuje da će izdržavati drugu stranu, a ta strana daje svu ili dio imovine za uzvrat”, navodi Župljaninova.

I u Mrkonjić Gradu građani se sve manje opredjeljuju za testamente.

Jedini notar u ovoj opštini Dragan Pekez tvrdi da su testamenti vrlo rijetka pojava. Od svih ukupnih notarskih poslova oni zauzimaju svega oko pet odsto.

Prema odredbama Zakona o nasljeđivanju RS, nužni nasljednici su djeca umrlog, njegovi usvojenici i njegov supružnik. Ostali potomci umrlog, ako prethodno navedenih nema, su njegovi roditelji i njegova braća i sestre. Nužni nasljednici imaju pravo na dio zaostavštine kojim ostavilac ne može raspolagati i koji se naziva nužni dio.