Mnogim bh. građanima potreban je čarobni štapić da prežive mjesec, jer njihova primanja ne mogu pokriti ni polovinu potrošačke korpe, koja u Federaciji BiH iznosi 1.850 KM, a prosječna plaća je 850 KM!

Pritom, cijene i primanja variraju od kantona do kantona i od grada do grada, pa je u nekim dijelovima ovaj nesklad između primanja i potrošnje još veći.

Manje, a skuplje

Podaci Federalnog zavoda za statistiku pokazuju da se najviše zarađuje u Sarajevu, gdje prosječna mjesečna plaća iznosi 1.039. Najniže su plaće u Srednjobosanskom kantonu (SBK), i to 691 KM, a u tom je kantonu hrana, s druge strane, najskuplja!

Iz Zavoda navode i to da su, uprkos niskim primanjima građana, u oktobru cijene hrane za dva posto više nego u istom mjesecu prošle godine. Dodatno, problem je i što proizvodi količinski nisu isti, pa mnogi od njih imaju sve manju i manju gramažu.

Građani kažu da rast cijena itekako osjete na svojoj koži.

– Svako malo dižu cijene, a plaće stagniraju. Mi imamo radnike koji rade za 250 maraka mjesečno, a imaju četveročlane porodice. Dakle, kod nas plaće nisu ni tih 850 KM, koliko je prosjek u Federaciji. Da jesu, ne bismo imali ovoliko prosjaka na ulici, ljudi koji gladni zanoće, djece koja u školi nemaju ni za sendvič. Radnička klasa gladuje, to je naša realnost. U ovoj zemlji živi se teže nego prije 20 godina – kazao nam je Hamid Rizvić, koji godinama radi na građevini.

Samo osnovno

Slično poručuje i Velida Bišić iz Sarajeva.

– Pritisnuti besparicom, rastom cijena hrane i komunalija, građani naše zemlje odavno štede na hrani. To i ne čudi, jer su troškovi prehrane za četveročlanu obitelj sve viši, a plaće su već godinama iste. Mnogi od nas kupuju samo osnovno, i to na komad. Zbog djece kupim piletinu, jer je najjeftinija. Junetinu kupujem za praznike. Žalosno je da naše plaće nisu dovoljne da dnevno imamo barem jedan bogat obrok – kazala nam je Bišić.

„Besparicu“ osjete i trgovci, koji kažu da su redovi na kasama sve manji te da se traži roba koja je jeftinija, da samo rijetki gledaju na kvalitet.

Cijene po gradovima

– Riža (1 kg)
Sarajevo 3,60 KM, Travnik 3,30 KM, Orašje 1,90 KM

– Hljeb (1 kg)
Travnik 2,80 KM, Sarajevo 2,40 KM, Orašje 1,70 KM

– Meso (junetina)
Sarajevo i Travnik 13,00 KM, Mostar 10,00 KM, Tuzla 13,40 KM

Mnogim bh. građanima potreban je čarobni štapić da prežive mjesec, jer njihova primanja ne mogu pokriti ni polovinu potrošačke korpe, koja u Federaciji BiH iznosi 1.850 KM, a prosječna plaća je 850 KM!

Pritom, cijene i primanja variraju od kantona do kantona i od grada do grada, pa je u nekim dijelovima ovaj nesklad između primanja i potrošnje još veći.

Manje, a skuplje

Podaci Federalnog zavoda za statistiku pokazuju da se najviše zarađuje u Sarajevu, gdje prosječna mjesečna plaća iznosi 1.039. Najniže su plaće u Srednjobosanskom kantonu (SBK), i to 691 KM, a u tom je kantonu hrana, s druge strane, najskuplja!

Iz Zavoda navode i to da su, uprkos niskim primanjima građana, u oktobru cijene hrane za dva posto više nego u istom mjesecu prošle godine. Dodatno, problem je i što proizvodi količinski nisu isti, pa mnogi od njih imaju sve manju i manju gramažu.

Građani kažu da rast cijena itekako osjete na svojoj koži.

– Svako malo dižu cijene, a plaće stagniraju. Mi imamo radnike koji rade za 250 maraka mjesečno, a imaju četveročlane porodice. Dakle, kod nas plaće nisu ni tih 850 KM, koliko je prosjek u Federaciji. Da jesu, ne bismo imali ovoliko prosjaka na ulici, ljudi koji gladni zanoće, djece koja u školi nemaju ni za sendvič. Radnička klasa gladuje, to je naša realnost. U ovoj zemlji živi se teže nego prije 20 godina – kazao nam je Hamid Rizvić, koji godinama radi na građevini.

Samo osnovno

Slično poručuje i Velida Bišić iz Sarajeva.

– Pritisnuti besparicom, rastom cijena hrane i komunalija, građani naše zemlje odavno štede na hrani. To i ne čudi, jer su troškovi prehrane za četveročlanu obitelj sve viši, a plaće su već godinama iste. Mnogi od nas kupuju samo osnovno, i to na komad. Zbog djece kupim piletinu, jer je najjeftinija. Junetinu kupujem za praznike. Žalosno je da naše plaće nisu dovoljne da dnevno imamo barem jedan bogat obrok – kazala nam je Bišić.

„Besparicu“ osjete i trgovci, koji kažu da su redovi na kasama sve manji te da se traži roba koja je jeftinija, da samo rijetki gledaju na kvalitet.

Cijene po gradovima

– Riža (1 kg)
Sarajevo 3,60 KM, Travnik 3,30 KM, Orašje 1,90 KM

– Hljeb (1 kg)
Travnik 2,80 KM, Sarajevo 2,40 KM, Orašje 1,70 KM

– Meso (junetina)
Sarajevo i Travnik 13,00 KM, Mostar 10,00 KM, Tuzla 13,40 KM