Asmir Begović, vratar Bournemoutha i bh. reprezentacije, engleskim medijima ispričao je svoju životnu priču obilježenu ratom i izbjeglištvom.

“Kuća u kojoj smo živjeli u Trebinju srušena je za vrijeme rata. Samo je nestala. To je dio moje prošlosti, ono što me učinilo čovjekom kakav sam danas,” rekao je za Guardian te dodao kako su njegovi roditelji Amir i Ajnija najzaslužniji što je u nečovječnim uvjetima izrastao u velikog čovjeka.

“Imali smo dobar život, svi su imali posao, a obitelji su bile na 20 km udaljenosti jedna od druge. Onda je počeo rat i sve se stubokom promijenilo. Otišli smo u Njemačku gdje mi je otac nastavio igrati nogomet, a ja sam ga pratio na svim utakmicama pa sam postao neka vrsta klupske maskote.”

S obzirom da su u Njemačkoj bh. porodice imale problema s vizom, obitelj Begović preselila je u Kanadu.

“Život se tada drugi puta iz temelja promijenio. Majka je u Kanadi radila dva ili tri posla istovremeno, pored čega se školovala za medicinsku sestru. Otac je radio na raznim poslovima. Tada nisam shvaćao ozbiljnost situacije, ali danas kada sam stariji, a i sam roditelj, sve mi je jasno. Gledajući iz današnje perspektive, to su stvarno bila grozna vremena.”

“Ta iskustva su me ojačala i natjerala da brže odrastem. Bio sam odlučan nastaviti igrati nogomet i biti dobar u tome, a ta odlučnost me i danas krasi,” tvrdi 30-godišnji vratar kojem se san ispunio kada je počeo braniti u Premier ligi, a najveća čast bilo mu je igranje za Chelsea.

“Nikome ne zamjeram što u Chelseaju nisam imao veliku minutažu. Mourinho je jasno dao do znanja da će Courtois biti prvi, a ja drugi vratar i s time nisam imao problema. Nogomet je timski sport u kojem se morate staviti na raspolaganje momčadi. Bilo je, naravno, i teških trenutaka, ali mogu reći da je to bilo pozitivno iskustvo u mojoj karijeri.”

Rođeni Trebinjac osvrnuo se i na neuspjeh bh. reprezentacije koja se još jednom propustila plasirati na veliko natjecanje.

“Živjeli sm bajku, ali nismo napredovali. Sada smo gori nego 2014. kada smo bili na Svjetskom prvenstvu. Problem je u tome što ne radimo stvari na pravi način i nemamo dovoljno discipline. Pogledajte Island koji ima sličnu razinu talenta poput nas, a mnogo više discipliniranosti. Zato moramo učiti iz vlastitih grešaka kako bismo napredovali.”

“Nadam se da ćemo dobiti dobrog izbornika koji će nas vratiti tamo gdje pripadamo.”

Asmir Begović, vratar Bournemoutha i bh. reprezentacije, engleskim medijima ispričao je svoju životnu priču obilježenu ratom i izbjeglištvom.

“Kuća u kojoj smo živjeli u Trebinju srušena je za vrijeme rata. Samo je nestala. To je dio moje prošlosti, ono što me učinilo čovjekom kakav sam danas,” rekao je za Guardian te dodao kako su njegovi roditelji Amir i Ajnija najzaslužniji što je u nečovječnim uvjetima izrastao u velikog čovjeka.

“Imali smo dobar život, svi su imali posao, a obitelji su bile na 20 km udaljenosti jedna od druge. Onda je počeo rat i sve se stubokom promijenilo. Otišli smo u Njemačku gdje mi je otac nastavio igrati nogomet, a ja sam ga pratio na svim utakmicama pa sam postao neka vrsta klupske maskote.”

S obzirom da su u Njemačkoj bh. porodice imale problema s vizom, obitelj Begović preselila je u Kanadu.

“Život se tada drugi puta iz temelja promijenio. Majka je u Kanadi radila dva ili tri posla istovremeno, pored čega se školovala za medicinsku sestru. Otac je radio na raznim poslovima. Tada nisam shvaćao ozbiljnost situacije, ali danas kada sam stariji, a i sam roditelj, sve mi je jasno. Gledajući iz današnje perspektive, to su stvarno bila grozna vremena.”

“Ta iskustva su me ojačala i natjerala da brže odrastem. Bio sam odlučan nastaviti igrati nogomet i biti dobar u tome, a ta odlučnost me i danas krasi,” tvrdi 30-godišnji vratar kojem se san ispunio kada je počeo braniti u Premier ligi, a najveća čast bilo mu je igranje za Chelsea.

“Nikome ne zamjeram što u Chelseaju nisam imao veliku minutažu. Mourinho je jasno dao do znanja da će Courtois biti prvi, a ja drugi vratar i s time nisam imao problema. Nogomet je timski sport u kojem se morate staviti na raspolaganje momčadi. Bilo je, naravno, i teških trenutaka, ali mogu reći da je to bilo pozitivno iskustvo u mojoj karijeri.”

Rođeni Trebinjac osvrnuo se i na neuspjeh bh. reprezentacije koja se još jednom propustila plasirati na veliko natjecanje.

“Živjeli sm bajku, ali nismo napredovali. Sada smo gori nego 2014. kada smo bili na Svjetskom prvenstvu. Problem je u tome što ne radimo stvari na pravi način i nemamo dovoljno discipline. Pogledajte Island koji ima sličnu razinu talenta poput nas, a mnogo više discipliniranosti. Zato moramo učiti iz vlastitih grešaka kako bismo napredovali.”

“Nadam se da ćemo dobiti dobrog izbornika koji će nas vratiti tamo gdje pripadamo.”