Povećanje minimalne plate u Federaciji Bosne i Hercegovine na 1.000 konvertibilnih maraka bez fiskalnih reformi, koje je stupilo na snagu 1. januara 2025. godine, izazvalo je značajne poremećaje u domaćoj ekonomiji, a među najpogođenijim kantonima je Zeničko-dobojski kanton (ZDK). Iako je Vlada FBiH najavljivala i obećavala ekonomski rast i rasterećenje privrede kroz subvencije i reforme, stvarni podaci pokazuju drugačiji trend – rast zaposlenosti je zaustavljen, a u mnogim kantonima, uključujući i ZDK, broj zaposlenih je čak i smanjen.
Prema zvaničnim podacima Federalnog zavoda za statistiku, broj zaposlenih u Federaciji BiH na dan 31. marta 2025. godine iznosio je 542.803, što je za svega 88 osoba više u odnosu na isti dan prethodne godine. Ovakav mikroskopski rast, gotovo statistička greška, dolazi u periodu kada je, prema svim najavama, trebalo doći do znatnog povećanja broja radnih mjesta.
U Zeničko-dobojskom kantonu, međutim, situacija je još poraznija. U martu 2025. godine broj zaposlenih iznosio je 86.265, što je pad od čak 996 u odnosu na mart 2024. godine, kada je ta brojka bila 87.261. Ovaj negativni bilans dolazi kao iznenađenje s obzirom na to da je ZDK jedan od industrijski najrazvijenijih kantona u FBiH, s jakim sektorima metalo-prerađivačke i drvne industrije, ali i sve većim brojem malih i srednjih preduzeća koja posluju u zoni između rasta i preživljavanja.
Privrednici upozoravali, vlast negirala
Već mjesecima prije stupanja na snagu Zakona o minimalnoj plati, privrednici širom Federacije upozoravali su da povećanje minimalca bez prethodnih fiskalnih i poreskih reformi može imati negativne posljedice. Izostanak mjera koje bi istovremeno smanjile parafiskalna opterećenja i doprinose dodatno je pogoršao situaciju.
Vlada Federacije BiH tada je tvrdila da će povećanje minimalne plate doprinijeti boljem životnom standardu građana i da će kroz ciljane mjere pomoći poslodavcima da prebrode ovaj period. Među tim mjerama navodilo se subvencioniranje doprinosa za obrte, mikro i male firme, oslobađanje od doprinosa za povećanja plata. Međutim, kako su sedmice prolazile, tako je postajalo sve jasnije da najavljene olakšice nisu bile dovoljno brze, jasne ni efikasne da bi zaista pomogle privredi.
Negativan trend u Zeničko-dobojskom kantonu predstavlja simptom šireg problema. Naime, od deset kantona u Federaciji BiH, čak šest je zabilježilo pad broja zaposlenih. Pored ZDK, značajan pad zabilježen je i u Tuzlanskom kantonu (-593), Srednjobosanskom kantonu (-534), te Unsko-sanskom kantonu (-576). Ovi podaci ukazuju da se najviše pogođeni kantoni nalaze upravo tamo gdje je koncentracija izvoznog i proizvodnog sektora najizraženija.
Uprkos vladinim tvrdnjama da će se privreda brzo oporaviti, realnost na terenu pokazuje suprotno. Vlasnici firmi, naročito u manjim i srednjim preduzećima, suočeni su s izborom između otpuštanja radnika i zatvaranja biznisa. Posebno su pogođena preduzeća koja su do sada zapošljavala radnike po minimalnoj plati i koja nemaju kapacitet da iz sopstvenih sredstava finansiraju novo zakonsko povećanje.
Političke poruke bez ekonomskog efekta
Dok iz Vlade FBiH i dalje dolaze optimistične poruke o “nužnim promjenama” i “zaštiti radnika”, brojke jasno govore da promjene nisu adekvatno pripremljene ni sprovedene. Privreda Zeničko-dobojskog kantona, koja se u posljednje tri godine oporavljala od pandemijskih udara, sada se nalazi pred novim izazovom – kako sačuvati radna mjesta i osigurati likvidnost u uslovima povećanih rashoda i smanjene podrške.
Ukoliko se ovakav trend nastavi, postoji realna opasnost da se pad zaposlenosti u ZDK, ali i drugim industrijskim regijama, dodatno produbi. Analitičari predviđaju da bi se u narednim mjesecima mogla povećati i siva ekonomija, kao i iseljavanje radne snage, što bi dodatno urušilo ionako osjetljivu strukturu tržišta rada u BiH.
Pratite nas i na Twitteru, Facebooku i Instagramu.
