Građani Bosne i Hercegovine su, prema statističkim podacima kao što su prosječna i minimalna plata, znatno plićeg džepa nego stanovnici evropskih zemalja iz susjedstva i šire. No, to što su im primanja niža ne znači i da su im troškovi, odnosno cijene svakodnevnih namirnica i energenata, prilagođeni toj razlici.
Štaviše, cijene na policama bosanskohercegovačkih trgovina te ostalih prodajnih i ugostiteljskih objekata su značajno više nego što bi se to očekivalo prema globalnim tokovima.
To najbolje ukazuje veliko istraživanje koje je provela Institucija ombudsmana za zaštitu potrošača BiH, provedena krajem 2024. s osvrtom na kretanja cijena u proteklih desetak godina, koja je pokazala da su cijene hrane u Bosni i Hercegovini porasle od 100 do 400 posto u navedenom periodu, iako su cijene na svjetskom tržištu u tom istom periodu porasle samo 20 posto.
Osim toga, navode iz te institucije, u Bosni i Hercegovini su prisutne određene prakse koje su na papiru legalne, ali u stvarnosti veoma nemoralne.
Omdbusman za zaštitu potrošača u BiH Saša Marić je za Al Jazeeru kazao da trgovci u Bosni i Hercegovini stalno pravdaju konstantan rast namirnica dešavanjima na globalnoj sceni, poput pandemije korona virusa, rata u Ukrajini, rasta cijena energenata poput nafte i uglja, ali da njihova sveobuhvatna analiza, koja se odnosi na proteklih 5, 10, pa i 15 godina, pokazuje da su na globalnom tržištu cijene navedenog u odnosu na period obuhvaćen analizom poskupile 20-ak posto.
“Tu se radi o cijenama na globalnom tržištu: cijenama pšenice, raži, ječma, mlijeka, mliječnih prerađevina, cijene ulja, uljnih prerađevina, prerađevine šećera te svih vrsta mesa, svinjetine, teletine, sve vrste peradi… sada koštaju 20-ak posto više nego prije 5-10 godina. Tu govorimo o cijenama na globalnim tržištima, kada kupujemo u šleperima, kontejnerima, tankerima i slično.”
To pokazuje, navodi ombudsman Marić, da se u distributivnom lancu, koji uključuje sve one trgovce koji kupe pa preprodaju robu za neku regiju, za neku zemlju, pa za određeni dio u nekoj zemlji, za neku općinu i onda distribuiraju do manjeg trgovca od kojeg krajnji potrošač tu robu kupuje, vidi da su svi povećali svoje marže za određeni postotak, što je dovelo do kumulativne eksplozije cijena na policama.
“I dok je na svjetskim burzama porasla cijena hrane, pšenice, mlijeka, mesa… za nekih 20-ak posto, nama u prodavnicima je taj porast cijena od 100 do 400 posto.”
Cijene nafte i benzina
Slično vrijedi i za naftu, dodaje Marić. Kada je urađena analiza, cijene nafte su bile jeftinije nego prije 10 godina, kada su, dodaje, na bh. pumpama benzin i nafta, uvjetno govoreći, koštali 1,5 konvertibilnih maraka (gotovo 75 eurocenti). Danas isti energenti koštaju 2,5 marke po litri (gotovo 1,3 eura).
“Na svjetskom tržištu su te cijene porasle 20-ak posto, a nama su ti energenti porasli 50 i više posto”, navodi.
Primjetna je i još jedna matrica, dodaje.
“Kad na svjetskim burzama ujutro poraste cijena nafte i benzina, istu večer je kod nas poskupila na našim benzinskim pumpama. Kad nakon 20-ak dana pojeftini nafta na svjetskim burzama, naši trgovci kažu da su u posljednjih 20 dana kupovalo po skupljoj cijeni i zato ne mogu da spuste cijene.”
Ombudsman za zaštitu potrošača se osvrnuo i za artikl koji je mnogim građanima izuzetno bitan, a to je kafa. Dok je u posljednjih nekoliko mjeseci došlo do eksplozije cijena ovog artikla na svjetskim berzama, što bi opravdalo današnje cijene, on govori da je prije godinu, dvije i pet cijena kafe bila na nivou od prije 20 godina.
“No, u ranijim godinama, prije poskupljenja, kava u različitim kafićima, koja je prije koštala marku, marku i pol, narasla je na dvije, dvije i pol, tri marke. Tako da ova izlika ne stoji, jer… zašto je toliko porasla cijena u kafićima prije dvije godine, kada nije bilo razloga? A svjedočili smo poskupljenju kave i kad njena cijena nije rasla na svjetskom tržištu.”
Sve ovo ukazuje da svjedočimo povećanju trgovačkih marži u cijelom lancu distribucije, što je dovelo do rasta cijena.
“Jer se dogodi da lokalna piljara nije podigla svoje marže, ali su cijene u cijelom lancu toliko porasle da je i taj lokalni trgovac prisiljen povisiti cijene.”
Prava potrošača
Zbog rasta cijena u BiH je održan bojkot potrošača, kakav je viđen i u susjedstvu, a kakav se planira i ponoviti, dok cijene ne padnu.
Ombudsman Marić navodi da njegova institucija podržava svaki vid borbe potrošača za poštivanje njihova prava. Ipak, dodaje da će kratkoročni bojkot teško polučiti određene rezultate. Prema njegovom mišljenju, bilo bi bolje da potrošači dugoročnije kažnjavaju trgovce koji nesrazmjerno mnogo dižu cijene na način da dugoročno kod njih, na mjesec, šest mjeseci, godinu dana, ne ostavljaju novac.
“Ali tu sami potrošači moraju biti proaktivni i usporediti različite trgovačke i ugostiteljske objekte, jer postoje velike razlike u cijenama istih ili sličnih proizvoda u različitim objektima. Ako budu pratili cijene i izbjegavali one koji neopravdano povisuju cijene, njih treba izbjegavati, kupovati na drugim mjestima, što će te trgovce natjerati da snize i prilagode cijene.”
Jedna od češćih žalbi građana BiH iskazana kako ovoj instituciji ili udruženjima za zaštitu potrošača, tako i na društvenim mrežama jeste pitanje popusta i akcija, gdje se tvrdi da se uoči akcija često određeni artikli povise za određen postotak, pa kada krene akcija, cijene budu vraćene na staru, redovnu cijenu.
Prema iskustvima inspekcija i analiza, takve prakse se dešavaju, ali Marić navodi da je sve prema slovu zakona, ali je nemoralno.
“Trgovci nešto često što košta, primjera radi, 100 maraka dignu na 130 maraka. A kada bude vrijeme akcije, cijenu spuste marku ispod 100 maraka čime potvrde da je došlo do popusta od 30 posto.”
Ovdje opet napominje da potrošači moraju biti proaktivni i ne kupovati kod trgovaca koji se služe takvim praksama, te da bi trebali izbjegavati da kupuju “na neviđeno”, već da malo prate cijene i da vide ko je zaista snizio cijene, a ko je “fiktivno” dao popust.
Prilagođavanje zakona
Prema njegovim riječima, država i vlade entiteta bi ovo mogle urediti tako da promijene zakonodavstvo po uzoru na susjedstvo i druge zemlje Evropske unije, da proizvodi moraju imati posljednju cijenu, navedenu cijenu prije toga i datume izmjena cijena.
“Tako bi potrošač zaista znao kolike su cijene bile prije, te koliko je stvarno sniženje. To je elegantno rješenje, koje bi vlasti trebale uvesti u BiH.”
Česta žalba potrošača u BiH je da su cijene koje su na policama i one koje kasa prikaže dosta različite, pa budu prisiljeni da plate više nego što su mislili. Marić navodi da se takve situacije dešavaju, ali prema njihovim saznanjima i iskustvima, nije riječ o nekoj uroti, već o ljudskoj grešci, odnosno da zaposlenici određenog prodajnog objekta ne promijene cijene na policama na vrijeme.
“U ovom slučaju, građani imaju pravo žalbe i da traže da im trgovac izađe u susret i korigira cijenu. Ta cijena, možda, neće biti kao na policama, ali će biti niža, povoljnija nego na kasi.”
Ombudsman Marić ističe da, iako je zakon o zaštiti potrošača star više od 20 godina, potrošači u BiH jesu zaštićeni, ali da oni sami moraju biti proaktivni i uredno prijavljivati sve nepravde kojima su izloženi.
“Građani moraju biti svjesni da jednostavno nema dovoljno inspektora i osoba zaduženih za zaštitu potrošača, tako da ne mogu pokriti cijelo tržište, tako da je potrebno da im potrošači budu partneri i na adekvatan način konkretno prijave probleme s kojim se suoče.”
Kako su potrošači sve glasniji i proaktivniji, trgovci su sve spremniji da izađu u susret kupcu, odnos da se problem i reklamacije brzo riješe.
Zbog svega toga ombudsman Marić navodi da potrošači trebaju biti proaktivni i zahtijevati da se poštuju njihova prava, jer je to jedini način da se i ispoštuju.
“Najveći saveznik potrošača jeste upravo potrošač”, zaključuje.
Pratite nas i na Twitteru, Facebooku i Instagramu.
