Za razliku od političkih briga kako najbolje udomiti bliske prijatelje i rodbinu, građani Bosne i Hercegovine svakodnevno brinu kako preživjeti iz mjeseca u mjesec. Život je sve skuplji, a novčanici sve tanji.

Životne namirnice poskupile su svuda. Luksuza i malih zadovoljstava većina se već odrekla, a život se sveo na kalkulisanje od prvog do prvog.

“Cijene su užasne. Evo i ja, dijaspora, ali ne klasična dijaspora, užasno je skupo i ja ne znam kako građani preživljavaju ovdje”, “Ljudi se moraju svega odricati, mnogo štošta, da bi ustvari mogli zadovoljiti osnovne životne potrebe, školovanje djece, hranu i to što je nužno za preživljavanje”, “Ne može se izdržati. Nema ekonomije koja bi to izdržala i koja bi nešto napravila zato što moralo prvo iskorijeniti korupciju, a znate kako je to. Ništa se ne može ovdje, čini mi se, više”, kažu nam građani.

Dobrom voljom trgovaca, akcija zaključavanja cijena osnovnih namirnica još je na snazi. Iako se spisak prilagođava, to nije dovoljno, jer sistemskog rješenja još nema.

“Sada se taj spisak malo proširio, malo su se kvalitetniji proizvodi našli među tim proizvodima s nižim cijenama. Možda to sada ima nekog efekta, nažalost nedovoljno i nažalost to je premalo”, navela je Lejla Čaušević Sućeska iz Sindikata radnika BiH.

Jednoj prosječnoj porodici samo za hranu potrebno je oko 1.500KM ukoliko bi da se hrani iole normalo i kvalitetno. S obzirom na to da većina živi sa minimalnim primanjima, pribjegava se jeftnijim namirnicama te manje kvalitetnom mesu, voću i povrću.

“Mi se odričemo svog zdravlja i života u svoje i ime svoje djece. Mi kada uzmemo u obzir da jedna prosječna plata treba da se prehrani jedna četveročlana porodica, moramo se upitati jesmo li svedeni na neki nivo roba”, mišljenja je Marin Bago iz Udruženja za zaštitu potrošača u Mostaru.

Iznos potrošačke korpe raste iz mjeseca u mjesec. Jedna prosječna plata ne može pokriti ni polovinu tog iznosa, odricanja su velika, a rješenja je sve manje.

“Rješenje je jedino da se rade dva posla i to je to”, dalje navode građani.

Građani se snalaze na sve načine, vlast poduzima malo ili ništa, a ekonomski stručnjaci kažu da će se postepeni rast cijena nastaviti.

“Evo i ovih dana to se događa sa poskupljenjima pekarskih proizvoda za što nema realnog opravdanja, dešavalo se i ranije sa poskupljenjima mnogih drugih proizvoda i usluga i dok to neko ne zaustavi, to će se nastaviti događati”, upozorio je ekonomski stručnjak Igor Gavran.

Pritisak na kućni budžet prema svemu sudeći se neće smanjiti, a uz sva dosadašnja odricanja, kaiš se više ne može stegnuti. Dok se čekaju sistemska rješenja, hrana nam postaje luksuz.

Za razliku od političkih briga kako najbolje udomiti bliske prijatelje i rodbinu, građani Bosne i Hercegovine svakodnevno brinu kako preživjeti iz mjeseca u mjesec. Život je sve skuplji, a novčanici sve tanji.

Životne namirnice poskupile su svuda. Luksuza i malih zadovoljstava većina se već odrekla, a život se sveo na kalkulisanje od prvog do prvog.

“Cijene su užasne. Evo i ja, dijaspora, ali ne klasična dijaspora, užasno je skupo i ja ne znam kako građani preživljavaju ovdje”, “Ljudi se moraju svega odricati, mnogo štošta, da bi ustvari mogli zadovoljiti osnovne životne potrebe, školovanje djece, hranu i to što je nužno za preživljavanje”, “Ne može se izdržati. Nema ekonomije koja bi to izdržala i koja bi nešto napravila zato što moralo prvo iskorijeniti korupciju, a znate kako je to. Ništa se ne može ovdje, čini mi se, više”, kažu nam građani.

Dobrom voljom trgovaca, akcija zaključavanja cijena osnovnih namirnica još je na snazi. Iako se spisak prilagođava, to nije dovoljno, jer sistemskog rješenja još nema.

“Sada se taj spisak malo proširio, malo su se kvalitetniji proizvodi našli među tim proizvodima s nižim cijenama. Možda to sada ima nekog efekta, nažalost nedovoljno i nažalost to je premalo”, navela je Lejla Čaušević Sućeska iz Sindikata radnika BiH.

Jednoj prosječnoj porodici samo za hranu potrebno je oko 1.500KM ukoliko bi da se hrani iole normalo i kvalitetno. S obzirom na to da većina živi sa minimalnim primanjima, pribjegava se jeftnijim namirnicama te manje kvalitetnom mesu, voću i povrću.

“Mi se odričemo svog zdravlja i života u svoje i ime svoje djece. Mi kada uzmemo u obzir da jedna prosječna plata treba da se prehrani jedna četveročlana porodica, moramo se upitati jesmo li svedeni na neki nivo roba”, mišljenja je Marin Bago iz Udruženja za zaštitu potrošača u Mostaru.

Iznos potrošačke korpe raste iz mjeseca u mjesec. Jedna prosječna plata ne može pokriti ni polovinu tog iznosa, odricanja su velika, a rješenja je sve manje.

“Rješenje je jedino da se rade dva posla i to je to”, dalje navode građani.

Građani se snalaze na sve načine, vlast poduzima malo ili ništa, a ekonomski stručnjaci kažu da će se postepeni rast cijena nastaviti.

“Evo i ovih dana to se događa sa poskupljenjima pekarskih proizvoda za što nema realnog opravdanja, dešavalo se i ranije sa poskupljenjima mnogih drugih proizvoda i usluga i dok to neko ne zaustavi, to će se nastaviti događati”, upozorio je ekonomski stručnjak Igor Gavran.

Pritisak na kućni budžet prema svemu sudeći se neće smanjiti, a uz sva dosadašnja odricanja, kaiš se više ne može stegnuti. Dok se čekaju sistemska rješenja, hrana nam postaje luksuz.