Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične tribunale (MICT) odbio je zahtjev za prijevremeno puštanje na slobodu Sredoja Lukića, osuđenog na 27-godišnju kaznu zatvora za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti počinjene 1992. i 1993. godine nad Bošnjacima u Višegradu (Bosna i Hercegovina), javlja Anadolija.

Sutkinja Garciela Gatti Santana, predsjednica MICT-a, navela je u odluci kako je Lukić podnio zahtjev za prijevremeno puštanje na slobodu iz zatvora u Norveškoj, gdje je 2013. godine prebačen iz Haga, nakon što je odslužio dvije trećine kazne.

“Iako je Lukić odslužio dvije trećine kazne i stoga je podoban za razmatranje prijevremenog puštanja na slobodu, smatram da bi zahtjev trebalo odbiti. Značajni faktori protive se njegovom prijevremenom puštanju na slobodu, uključujući veliku težinu njegovih zločina i njegov propust da pokaže dovoljne znakove rehabilitacije”, navela je Gatti Santana u zaključku odluke o zahtjevu za prijevremenim puštanjem na slobodu.

“Nadalje, preda mnom nema dokaza koji potvrđuju postojanje uvjerljivih humanitarnih razloga koji bi opravdali poništavanje ove negativne ocjene.”

‘Žive lomače’
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) prvostepeno je osudio Lukića, kao policajca i člana lokalne paravojne formacije u Višegradu, na 30 godina zatvora 2009. godine, a nakon žalbe 2012. godine kazna mu je smanjena na 27 godina.

Pred ICTY mu je suđeno kao drugooptuženom, a prvooptuženi bio je njegov rođak Milan Lukić, koji je pravosnažno osuđen na doživotni zatvor.

Sredoje Lukić osuđen je za učestvovanje u spaljivanju civila u višegradskoj Pionirskoj ulici, dok je Milan Lukić osuđen za spaljivanje civila na Bikavcu te zlostavljanje zatvorenika u logoru Uzamnica, za što je drugostepenom presudom Sredoje oslobođen. Milan je osuđen i za streljanje dvije grupe bošnjačkih civila na obali Drine i ispred tvornice Varda, kao i za ubistvo Hajre Korić.

U tim “živim lomačama” u Pionirskoj ulici i Bikavcu 14. i 27. juna 1992. godine izgorjelo je više od stotinu ljudi, a ovi zločini se po okrutnosti svrstavaju među najgore zločine tokom rata 1992-1995. u Bosni i Hercegovini.

Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične tribunale (MICT) odbio je zahtjev za prijevremeno puštanje na slobodu Sredoja Lukića, osuđenog na 27-godišnju kaznu zatvora za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti počinjene 1992. i 1993. godine nad Bošnjacima u Višegradu (Bosna i Hercegovina), javlja Anadolija.

Sutkinja Garciela Gatti Santana, predsjednica MICT-a, navela je u odluci kako je Lukić podnio zahtjev za prijevremeno puštanje na slobodu iz zatvora u Norveškoj, gdje je 2013. godine prebačen iz Haga, nakon što je odslužio dvije trećine kazne.

“Iako je Lukić odslužio dvije trećine kazne i stoga je podoban za razmatranje prijevremenog puštanja na slobodu, smatram da bi zahtjev trebalo odbiti. Značajni faktori protive se njegovom prijevremenom puštanju na slobodu, uključujući veliku težinu njegovih zločina i njegov propust da pokaže dovoljne znakove rehabilitacije”, navela je Gatti Santana u zaključku odluke o zahtjevu za prijevremenim puštanjem na slobodu.

“Nadalje, preda mnom nema dokaza koji potvrđuju postojanje uvjerljivih humanitarnih razloga koji bi opravdali poništavanje ove negativne ocjene.”

‘Žive lomače’
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) prvostepeno je osudio Lukića, kao policajca i člana lokalne paravojne formacije u Višegradu, na 30 godina zatvora 2009. godine, a nakon žalbe 2012. godine kazna mu je smanjena na 27 godina.

Pred ICTY mu je suđeno kao drugooptuženom, a prvooptuženi bio je njegov rođak Milan Lukić, koji je pravosnažno osuđen na doživotni zatvor.

Sredoje Lukić osuđen je za učestvovanje u spaljivanju civila u višegradskoj Pionirskoj ulici, dok je Milan Lukić osuđen za spaljivanje civila na Bikavcu te zlostavljanje zatvorenika u logoru Uzamnica, za što je drugostepenom presudom Sredoje oslobođen. Milan je osuđen i za streljanje dvije grupe bošnjačkih civila na obali Drine i ispred tvornice Varda, kao i za ubistvo Hajre Korić.

U tim “živim lomačama” u Pionirskoj ulici i Bikavcu 14. i 27. juna 1992. godine izgorjelo je više od stotinu ljudi, a ovi zločini se po okrutnosti svrstavaju među najgore zločine tokom rata 1992-1995. u Bosni i Hercegovini.