Ose puštene na Ostrvu Nightingale zaštitile su Wilkinsove strnadice tako što su zaustavile širenje insekata koji uzrokuju plijesan. Mala parazitska osa pružila je spas jednoj od najrjeđih vrsta ptica na svijetu ubijajući invazivnog insekta koji je prijetio njenom opstanku.

Wilkinsova strnadica živi na Ostrvu Nightingale, koje je dio grupe Tristan da Cunha; najsitnije naseljenog arhipelaga na svijetu. Ona se hrani plodom Phylica arborea, jedinog autohtonog drveta na ostrvu.

Međutim, oko 2011. godine, naučnici su počeli primjećivati znakove nepoželjnog posjetioca.

Invazivni insekt, uš koji sisa sokove, očigledno je nenamjerno uveden na ostrvo. Ljudi su ga uveli.

Ovi insekti luče medenu rosu, što potiče rast čađave plijesni koja slabi i na kraju ubija Phylica arborea.

Njihov dolazak prijetio je uništenju šume, a time i maloj populaciji ptica, piše Guardian.

Ova vijest bila je razorna za naučnike koji proučavaju i štite ovu malenu žutu pticu, jer je njen broj opadao. Velike oluje 2019. godine uništile su veći dio šume, a prethodne ankete su pokazale da je preostalo samo oko 120 parova ptica koje se razmnožavaju.

RSPB, Centar za poljoprivredu i bioscience međunarodne, Agencija za istraživanje hrane i okoline i Vlada Tristan da Cunha osmislili su neobičan plan za spašavanje buntinga, puštajući malu parazitsku osu pod nazivom Microterys nietneri, koja sprječava razmnožavanje ušiju.

Također su planirali uspostaviti rasadnik drveća kako bi povećali broj drveća i poboljšali biološku sigurnost na ostrvu kako bi spriječili ulazak invazivnih vrsta u budućnosti, piše Guardian.

Ali prvo, ose su morale preživjeti put od Londona – skoro mjesec dana kopnom, morem i zrakom.

“Ose su se suočile s epskim putovanjem. Prvo, let od Londona do Kejptauna, u hladnoj torbi, a zatim prisilno zadržavanje u hotelskoj sobi kao dio karantene jednog od članova osoblja zbog Covida. Sljedeće je uslijedilo nedjeljno putovanje brodom do Tristana s temperaturama koje su ponekad padale ispod nule. Na kraju, bila je još jedna brodska vožnja do Ostrva Nightingale. Izgledalo je kao da su sreća i vrijeme protiv nas, ali neke od osa su preživjele”, rekao je dr. Norbert Maczey, entomolog iz CABI-a.

Manje od 10% osa preživjelo je putovanje, ali u aprilu 2021. godine prvi put je došlo do puštanja, a tokom naredne dvije godine uslijedila su još puštanja. Polako se populacija osa počela uspostavljati.

Naučnici vjeruju da su ose pomogle u spašavanju ptica od izumiranja.

Ankete u februaru ove godine pokazale su da, uprkos gubitku otprilike 80% šume, još uvijek postoji procjena od 60-90 parova Wilkinsove strnadice na Nightingaleu.

Iako je populacija opala, šuma se oporavila u kratkom vremenu otkako su ose puštene, a naučnici smatraju da bi se broj buntinga trebao stabilizirati i imati priliku da se oporavi tokom narednih nekoliko godina.

“Ovaj projekat pokazuje šta se može postići u preokretanju sudbine ugrožene vrste. Čvrsta odlučnost, ekološka stručnost i velika doza sreće svi su doprinijeli uspjehu ovog rada, ali se nadamo da smo, zajedno s osama, buntingu pružili prijeko potreban spas”, rekao je David Kinchin-Smith, menadžer projekta RSPB-a za britanske prekomorske teritorije.

Ose puštene na Ostrvu Nightingale zaštitile su Wilkinsove strnadice tako što su zaustavile širenje insekata koji uzrokuju plijesan. Mala parazitska osa pružila je spas jednoj od najrjeđih vrsta ptica na svijetu ubijajući invazivnog insekta koji je prijetio njenom opstanku.

Wilkinsova strnadica živi na Ostrvu Nightingale, koje je dio grupe Tristan da Cunha; najsitnije naseljenog arhipelaga na svijetu. Ona se hrani plodom Phylica arborea, jedinog autohtonog drveta na ostrvu.

Međutim, oko 2011. godine, naučnici su počeli primjećivati znakove nepoželjnog posjetioca.

Invazivni insekt, uš koji sisa sokove, očigledno je nenamjerno uveden na ostrvo. Ljudi su ga uveli.

Ovi insekti luče medenu rosu, što potiče rast čađave plijesni koja slabi i na kraju ubija Phylica arborea.

Njihov dolazak prijetio je uništenju šume, a time i maloj populaciji ptica, piše Guardian.

Ova vijest bila je razorna za naučnike koji proučavaju i štite ovu malenu žutu pticu, jer je njen broj opadao. Velike oluje 2019. godine uništile su veći dio šume, a prethodne ankete su pokazale da je preostalo samo oko 120 parova ptica koje se razmnožavaju.

RSPB, Centar za poljoprivredu i bioscience međunarodne, Agencija za istraživanje hrane i okoline i Vlada Tristan da Cunha osmislili su neobičan plan za spašavanje buntinga, puštajući malu parazitsku osu pod nazivom Microterys nietneri, koja sprječava razmnožavanje ušiju.

Također su planirali uspostaviti rasadnik drveća kako bi povećali broj drveća i poboljšali biološku sigurnost na ostrvu kako bi spriječili ulazak invazivnih vrsta u budućnosti, piše Guardian.

Ali prvo, ose su morale preživjeti put od Londona – skoro mjesec dana kopnom, morem i zrakom.

“Ose su se suočile s epskim putovanjem. Prvo, let od Londona do Kejptauna, u hladnoj torbi, a zatim prisilno zadržavanje u hotelskoj sobi kao dio karantene jednog od članova osoblja zbog Covida. Sljedeće je uslijedilo nedjeljno putovanje brodom do Tristana s temperaturama koje su ponekad padale ispod nule. Na kraju, bila je još jedna brodska vožnja do Ostrva Nightingale. Izgledalo je kao da su sreća i vrijeme protiv nas, ali neke od osa su preživjele”, rekao je dr. Norbert Maczey, entomolog iz CABI-a.

Manje od 10% osa preživjelo je putovanje, ali u aprilu 2021. godine prvi put je došlo do puštanja, a tokom naredne dvije godine uslijedila su još puštanja. Polako se populacija osa počela uspostavljati.

Naučnici vjeruju da su ose pomogle u spašavanju ptica od izumiranja.

Ankete u februaru ove godine pokazale su da, uprkos gubitku otprilike 80% šume, još uvijek postoji procjena od 60-90 parova Wilkinsove strnadice na Nightingaleu.

Iako je populacija opala, šuma se oporavila u kratkom vremenu otkako su ose puštene, a naučnici smatraju da bi se broj buntinga trebao stabilizirati i imati priliku da se oporavi tokom narednih nekoliko godina.

“Ovaj projekat pokazuje šta se može postići u preokretanju sudbine ugrožene vrste. Čvrsta odlučnost, ekološka stručnost i velika doza sreće svi su doprinijeli uspjehu ovog rada, ali se nadamo da smo, zajedno s osama, buntingu pružili prijeko potreban spas”, rekao je David Kinchin-Smith, menadžer projekta RSPB-a za britanske prekomorske teritorije.