U srijedu, 28. augusta, u prostorijama Islamskog centra Sultan Ahmed, zenička publika imala je priliku svjedočiti potresnoj priči o snazi ljudskog duha i moći oprosta.

U organizaciji udruženja “Baton” Zenica, prikazan je dokumentarni film “Oprostiti neoprostivo”– Tragedija rata i moć opraštanja i pritom je održano predavanje s protagonisticom filma, Belmom Islamović Omerović.

Belmina priča je istovremeno i tragična i inspirativna. Kao tinejdžerica, tokom opsade grada Mostara od strane Hrvatskog vijeća obrane i Hrvatske vojske, preživjela je teško ranjavanje, što ju je ostavilo bez obje ruke.

Film prati njezin životni put od ranjavanja do odlaska u SAD, borbe s invaliditetom, i do konačnog pronalaska vjere i mira u oprostu, detaljno prikazujući njezine patnje i unutrašnju borbu.

Postom, molitvom, i čitanjem svete knjige Kur’ana, Belma je shvatila da je oprost bolji od mržnje i da je to ono što Bog od nas traži kao uvjet Njegovog vlastitog oprosta nama.

Iako je poruka mira i oprosta bila bitna, daleko snažniji dojam na publiku ostavila je Belmina svakodnevnica, prikazana kroz njezin gotovo simbiotski odnos s majkom, koja je postala njezinim rukama koje više nije imala, te njezina spremnost da nastavi sa životom, i čak da se vjenča za čovjeka iz Bosne sa kojim i danas živi u Americi.

Poseban naglasak stavljen je na otvorenost američkog društva, koje je bezrezervno prihvatilo Belmu i njezinu porodicu, pružajući im pomoć unatoč kulturološkim razlikama i jezičkim barijerama.

Projekcija filma ostavila je dubok dojam na prisutne, mnogi su plakali, izražavajući suosjećanje i divljenje prema Belminoj snazi i hrabrosti. Poruka filma, iznad svega, bila je duhovna i univerzalna: podsjetnik na važnost zahvalnosti za dar života i snagu ljudskog duha koja nadilazi fizička ograničenja.

Posjetioci projekcije su se suočili s vlastitim vrijednostima i postavljajući sebi pitanje koliko su zahvalni na onome što imaju, i koliko se naše svakodnevne ambicije i nezadovoljstva nesigurnošću ili oskudicom poigravaju s nama kada tmurnim oblacima prekriju našu egzistenciju i učine da ne vidimo sreću života. Osobno, Belmina životna priča mi je prizvala u sjećanje stihove Frithjofa Schuona, u kojima ovaj njemački metafizičar kaže:

“Pod oblacima može biti mrak;

Iznad je zlatni blagoslov sunca.

Reci mi: šta je to bolest duše?

Nešto nedostaje: duboka zahvalnost srca!”

Organizacija “Baton” nas je ovim događajem prisjetila da čak i u najtežim trenucima možemo pronaći snagu da oprostimo i živimo život zahvalnosti i zadovoljstva.

U srijedu, 28. augusta, u prostorijama Islamskog centra Sultan Ahmed, zenička publika imala je priliku svjedočiti potresnoj priči o snazi ljudskog duha i moći oprosta.

U organizaciji udruženja “Baton” Zenica, prikazan je dokumentarni film “Oprostiti neoprostivo”– Tragedija rata i moć opraštanja i pritom je održano predavanje s protagonisticom filma, Belmom Islamović Omerović.

Belmina priča je istovremeno i tragična i inspirativna. Kao tinejdžerica, tokom opsade grada Mostara od strane Hrvatskog vijeća obrane i Hrvatske vojske, preživjela je teško ranjavanje, što ju je ostavilo bez obje ruke.

Film prati njezin životni put od ranjavanja do odlaska u SAD, borbe s invaliditetom, i do konačnog pronalaska vjere i mira u oprostu, detaljno prikazujući njezine patnje i unutrašnju borbu.

Postom, molitvom, i čitanjem svete knjige Kur’ana, Belma je shvatila da je oprost bolji od mržnje i da je to ono što Bog od nas traži kao uvjet Njegovog vlastitog oprosta nama.

Iako je poruka mira i oprosta bila bitna, daleko snažniji dojam na publiku ostavila je Belmina svakodnevnica, prikazana kroz njezin gotovo simbiotski odnos s majkom, koja je postala njezinim rukama koje više nije imala, te njezina spremnost da nastavi sa životom, i čak da se vjenča za čovjeka iz Bosne sa kojim i danas živi u Americi.

Poseban naglasak stavljen je na otvorenost američkog društva, koje je bezrezervno prihvatilo Belmu i njezinu porodicu, pružajući im pomoć unatoč kulturološkim razlikama i jezičkim barijerama.

Projekcija filma ostavila je dubok dojam na prisutne, mnogi su plakali, izražavajući suosjećanje i divljenje prema Belminoj snazi i hrabrosti. Poruka filma, iznad svega, bila je duhovna i univerzalna: podsjetnik na važnost zahvalnosti za dar života i snagu ljudskog duha koja nadilazi fizička ograničenja.

Posjetioci projekcije su se suočili s vlastitim vrijednostima i postavljajući sebi pitanje koliko su zahvalni na onome što imaju, i koliko se naše svakodnevne ambicije i nezadovoljstva nesigurnošću ili oskudicom poigravaju s nama kada tmurnim oblacima prekriju našu egzistenciju i učine da ne vidimo sreću života. Osobno, Belmina životna priča mi je prizvala u sjećanje stihove Frithjofa Schuona, u kojima ovaj njemački metafizičar kaže:

“Pod oblacima može biti mrak;

Iznad je zlatni blagoslov sunca.

Reci mi: šta je to bolest duše?

Nešto nedostaje: duboka zahvalnost srca!”

Organizacija “Baton” nas je ovim događajem prisjetila da čak i u najtežim trenucima možemo pronaći snagu da oprostimo i živimo život zahvalnosti i zadovoljstva.