Bacanjem 224 ruže niz liticu na mjestu masovnog streljanja članovi porodica žrtava, bivši logoraši, predstavnici vlasti i brojni građani danas su na lokaciji Korićanskih stijena, na planini Vlašić, obilježili 32. godišnjicu od svirepog masovnog streljanja 224 logoraša koji su prethodno dovedeni na lokalitet egzekucije pod izgovorom odlaska na razmjenu.

Članovi porodica ubijenih, bivši logoraši, brojni građani, predstavnici i članovi udruženja žrtava, bacanjem ruža niz stijenu u ponor dubine 300 metara, suzama i dovama su se prisjetili streljanih logoraša, na mjestu gdje su ubijeni nakon što im je naređeno da se poredaju duž ivice puta prema litici i kleknu. Potom su uslijedili pucnji koji su trajali, prema svjedočenjima učesnika, zločinaca, više od 15 minuta.

Predsjednik Saveza logoraša u Bosni i Hercegovini Seid Omerović rekao je da su logoraši na Korićanskim stijenama ubijeni trostrukom egzekucijom.

“Prvi put streljanjem, drugi put padom u ponor, a treći put bacanjem bombi. Ono što je bitno, a na čemu Savez istrajava od 1996. godine, jeste da izvlačimo pouku iz onoga što se dešavalo i da zajedno ulažemo u izgradnju jedne kvalitetne, demokratske države koja će imati odgovarajuće sisteme”, pojasnio je Omerović.

Ukazao je i na to da do danas nije riješen zakon i status logoraša u Bosni i Hercegovini.

Predsjednik Regionalnog Saveza udruženja logoraša regije Banja Luka Mirsad Duratović podsjetio je da na Korićanskim stijenama još nema spomen-obilježja ubijenim logorašima.

“Spomen-obilježja vjerovatno neće biti još jako dugo. Treba podsjetiti da smo ovdje već jednom postavili spomen-ploču, prije desetak godina, koja je tu stojala dok mi nismo otišli. Poslije toga je više nije bilo. I danas da šta postavimo, već sljedećeg dana bi nestalo. Svijest ljudi, okolnih mještana, treba da se raščisti i da prihvate to što se desilo ovdje”, izjavio je Duratović.

Istakao je da postoji više od 500 lokacija na kojima su ubijeni Prijedorčani, a većina tih mjesta nije obilježena.

“Tu je 11 presuđenih ratnih zločinaca za ovaj zločin. Te presude su spomenik žrtvama Korićanskih stijena. Ovaj zločin ovdje je jedan od najmonstruoznijih zločina počinjenih u agresiji na Bosnu i Hercegovinu. Ovaj zločin je kruna zločina interventnog voda prijedorske policije. Njih 11 je već osuđeno za ove ratne zločine. Međutim, mi nismo stali sa procesima i to ne znači da u budućnosti neće biti novih procesa i presuda”, poručio je Duratović.

Munevera Avdić, predsjednica Udruženja porodica šehida, poginulih i nestalih osoba Kotor-Varoši, podsjetila je da su na Korićanskim stijenama pronađene i osobe iz Kotor-Varoši.

“Poruka sa ovog mjesta je da se nikada i nikome ovo ne dogodi i ne ponovi. A isto tako upućujemo apel svim institucijama koje su uključene u proces nestalih osoba, da se ovaj proces ubrza jer u Bosni i Hercegovini još se traži 7.613 osoba. U Kotor-Varoši još tražimo 255 osoba”, izjavila je Avdić.

Podsjetila je da se još traže posmrtni ostaci ubijenih na Korićanskim stijenama.

“Tražimo da se otvore domaće, ratne arhive. Tada bi se došlo do više informacija i ekshumacija, a time i do vraćanja identiteta osoba”, dodala je Avdić.

Na lokaciji Korićanskih stijena, na planini Vlašić, u augustu 1992. godine strijeljana su 224 logoraša koji su prethodno dovedeni na lokalitet egzekucije pod izgovorom odlaska na razmjenu.

Na tri mikrolokacije na Korićanskim stijenama pronađeni su posmrtni ostaci 182 Bošnjaka i Hrvata sa područja općina Prijedor i Kotor-Varoš. U ovoj grobnici pronađeni su posmrtni ostaci 177 Bošnjaka i pet Hrvata. Još se traga za svim skeletnim ostacima jer su tijela ubijenih logoraša prebačena i zakopana na drugim lokalitetima.

Prijedorske Bošnjake, prethodno zatvorene u tamošnjim koncentracionim logorima, pod izgovorom razmjene, na Korićanskim stijenama postrojili su pripadnici interventnog voda tadašnje policije Republike Srpske iz Prijedora. Naredivši im da kleknu, pucali su im u leđa nakon čega su njihova tijela padala u ponor dubok više od 300 metara.

Za zločin na Korićanskim stijenama zatvorske kazne je dobilo 11 osuđenih, u trajanju od ukupno 200 godina.

Za zločine pred MKSJ i Sudom BiH osuđeni su Darko Mrđa na 17, Damir Ivanković na 14, Gordan Đurić na osam, Ljubiša Četić na 13, Zoran Babić na 22, Milorad Škrbić na 21, Dušan Janković na 21, Željko Stojnić na 15, Saša Zečević na 23, Marinko Lepoja na 23 i Radoslav Knežević na 23 godine zatvora.

Bacanjem 224 ruže niz liticu na mjestu masovnog streljanja članovi porodica žrtava, bivši logoraši, predstavnici vlasti i brojni građani danas su na lokaciji Korićanskih stijena, na planini Vlašić, obilježili 32. godišnjicu od svirepog masovnog streljanja 224 logoraša koji su prethodno dovedeni na lokalitet egzekucije pod izgovorom odlaska na razmjenu.

Članovi porodica ubijenih, bivši logoraši, brojni građani, predstavnici i članovi udruženja žrtava, bacanjem ruža niz stijenu u ponor dubine 300 metara, suzama i dovama su se prisjetili streljanih logoraša, na mjestu gdje su ubijeni nakon što im je naređeno da se poredaju duž ivice puta prema litici i kleknu. Potom su uslijedili pucnji koji su trajali, prema svjedočenjima učesnika, zločinaca, više od 15 minuta.

Predsjednik Saveza logoraša u Bosni i Hercegovini Seid Omerović rekao je da su logoraši na Korićanskim stijenama ubijeni trostrukom egzekucijom.

“Prvi put streljanjem, drugi put padom u ponor, a treći put bacanjem bombi. Ono što je bitno, a na čemu Savez istrajava od 1996. godine, jeste da izvlačimo pouku iz onoga što se dešavalo i da zajedno ulažemo u izgradnju jedne kvalitetne, demokratske države koja će imati odgovarajuće sisteme”, pojasnio je Omerović.

Ukazao je i na to da do danas nije riješen zakon i status logoraša u Bosni i Hercegovini.

Predsjednik Regionalnog Saveza udruženja logoraša regije Banja Luka Mirsad Duratović podsjetio je da na Korićanskim stijenama još nema spomen-obilježja ubijenim logorašima.

“Spomen-obilježja vjerovatno neće biti još jako dugo. Treba podsjetiti da smo ovdje već jednom postavili spomen-ploču, prije desetak godina, koja je tu stojala dok mi nismo otišli. Poslije toga je više nije bilo. I danas da šta postavimo, već sljedećeg dana bi nestalo. Svijest ljudi, okolnih mještana, treba da se raščisti i da prihvate to što se desilo ovdje”, izjavio je Duratović.

Istakao je da postoji više od 500 lokacija na kojima su ubijeni Prijedorčani, a većina tih mjesta nije obilježena.

“Tu je 11 presuđenih ratnih zločinaca za ovaj zločin. Te presude su spomenik žrtvama Korićanskih stijena. Ovaj zločin ovdje je jedan od najmonstruoznijih zločina počinjenih u agresiji na Bosnu i Hercegovinu. Ovaj zločin je kruna zločina interventnog voda prijedorske policije. Njih 11 je već osuđeno za ove ratne zločine. Međutim, mi nismo stali sa procesima i to ne znači da u budućnosti neće biti novih procesa i presuda”, poručio je Duratović.

Munevera Avdić, predsjednica Udruženja porodica šehida, poginulih i nestalih osoba Kotor-Varoši, podsjetila je da su na Korićanskim stijenama pronađene i osobe iz Kotor-Varoši.

“Poruka sa ovog mjesta je da se nikada i nikome ovo ne dogodi i ne ponovi. A isto tako upućujemo apel svim institucijama koje su uključene u proces nestalih osoba, da se ovaj proces ubrza jer u Bosni i Hercegovini još se traži 7.613 osoba. U Kotor-Varoši još tražimo 255 osoba”, izjavila je Avdić.

Podsjetila je da se još traže posmrtni ostaci ubijenih na Korićanskim stijenama.

“Tražimo da se otvore domaće, ratne arhive. Tada bi se došlo do više informacija i ekshumacija, a time i do vraćanja identiteta osoba”, dodala je Avdić.

Na lokaciji Korićanskih stijena, na planini Vlašić, u augustu 1992. godine strijeljana su 224 logoraša koji su prethodno dovedeni na lokalitet egzekucije pod izgovorom odlaska na razmjenu.

Na tri mikrolokacije na Korićanskim stijenama pronađeni su posmrtni ostaci 182 Bošnjaka i Hrvata sa područja općina Prijedor i Kotor-Varoš. U ovoj grobnici pronađeni su posmrtni ostaci 177 Bošnjaka i pet Hrvata. Još se traga za svim skeletnim ostacima jer su tijela ubijenih logoraša prebačena i zakopana na drugim lokalitetima.

Prijedorske Bošnjake, prethodno zatvorene u tamošnjim koncentracionim logorima, pod izgovorom razmjene, na Korićanskim stijenama postrojili su pripadnici interventnog voda tadašnje policije Republike Srpske iz Prijedora. Naredivši im da kleknu, pucali su im u leđa nakon čega su njihova tijela padala u ponor dubok više od 300 metara.

Za zločin na Korićanskim stijenama zatvorske kazne je dobilo 11 osuđenih, u trajanju od ukupno 200 godina.

Za zločine pred MKSJ i Sudom BiH osuđeni su Darko Mrđa na 17, Damir Ivanković na 14, Gordan Đurić na osam, Ljubiša Četić na 13, Zoran Babić na 22, Milorad Škrbić na 21, Dušan Janković na 21, Željko Stojnić na 15, Saša Zečević na 23, Marinko Lepoja na 23 i Radoslav Knežević na 23 godine zatvora.