Posljednjih godina u BiH broj oboljelih od karcinoma u zabrinjavajućem je porastu. Dio statistike sve više postaju mlađi, kod kojih ovakve bolesti brže napreduju.

Istovremeno, vlasti i dalje bez strategije, ali zato maćehinski odnos prema ovoj populaciji, zdušno, njeguju, posebno kada se radi o nabavci lijekova.

Zbog maćehinskog odnosa vlasti u BiH, konkretno, federalne, borci za svoj i život svojih najmilijih osuđeni su na to da se za neophodne terapije snalaze kako znaju i umiju.

Posuđuju novac, prodaju nekretnine, ako ih, uopšte, i imaju, ostaju bez ičega… Osim čestih nedostataka određenih citostatika, 2.000 pacijenata na listi Fonda solidarnosti čekaju terapije i određene medicinske usluge. Na, kako sami kažu, “listi smrti”, 800 njih je onkoloških pacijenata. Zbog ovog apsurda, razaraju se porodice.

Imela Kašibović, onkološki pacijent:

“Mama, sestra i ja, sve tri smo u tri godine oboljele od karcinoma dojke. Amila je bila na toj listi čekanja, čekala je taj pametni lijek, koji joj je na kraju odobren, ali međutim, kasno je odobren. Njena bolest već je uznapredovala i Amila je prošle godine preminula. Vlast smatra da smo mi otpisani i da nema potrebe da ulažu u nas.”

Godinama se sa sistemom ukoštac hvata i heroina iz Ključa, Nermina Krivić. Četiri decenije je zbog hronične bubrežne bolesti na dijalizi jer u svojoj državi nije imala mogućnost za transplantaciju. Tri puta nedjeljno iz Ključa odlazi na dijalizu, u Bihać. No, tu nije kraj. Prije nekoliko godina uslijedile su i druge dijagnoze, između ostalog i kancer dojke.

Nermina Krivić, onkološki pacijent iz Ključa:

“Mi za svaki lijek koji dobijemo, koji nam onkolog da, preporuči, moramo proći sve te neke komisije, jednom godišnje. U USK nemamo zračenje, odnosno, radioterapije, onda idemo u Sarajevo isto, putem odobrenja komisija. Ja sam jedne prilike rekla da prije dobijete karcinom nego neki organ.”

Dok se broj oboljelih rapidno povećava, BiH je jedina država u Evropi, koja i dalje nema nacionalni registar malignih bolesti.

Enida Glušac, Udruženje oboljelih od raka dojke:

“Predviđa se da će broj oboljelih biti za 80% veći u odnosu na prethodne godine, a novca je sve manje. Ove godine je iz Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranjapredviđeno 11 miliona KM manje za onkologiju od stvarno novca utrošenog 2023.”

Nema novca ni za liječenje povratnika iz FBiH u opštine Republike Srpske koji se liječe u ovom entitetu. Univerzitetski klinički centar Tuzla, uputio je, nedavno, apel Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da obezbijedi potrebni novac za liječenje ove populacije.

Primjenom Odluke o ostvarivanju prava iz bolničke zdravstvene zaštite povratnika iz FBiH u opštine RS-a omogućeno je povratnicima da ostvaruju svoja prava na bolničku zdravstvenu zaštitu u zdravstvenim ustanovama u FBiH. Prema ovom dokumentu, povratnici iz FBiH u RS mogu se liječiti u JZU UKC Tuzla, koja je vodeća ustanova koja pruža ove usluge jer je najveći broj povratnika u RS naklonjen Tuzlanskom kantonu.

Iz ove zdravstvene ustanove podsjećaju da je Federalna vlada u prošloj godini u Fond solidarnosti uplatila samo 25% od zakonom propisanog iznosa. Upite smo poslali svim relevantnim institucijama. Za sada je stigao iz Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja, gdje, između ostalog, odgovaraju:

“U 2024. godini iz Budžeta Federacije BiH odobrena su sredstva u iznosu od 2.000.000 KM kroz transfer „Tekući transfer drugim nivoima vlasti i fondovima-Transfer za zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije Bosne i Hercegovini za sufinansiranje troškova raseljenih lica.”

U međuvremenu, ne ohrabruju ni buduće prognoze. Do 2035. godine svaka druga osoba na svijetu, do kraja svog života, mogla bi da oboli od neke maligne bolesti.

Najzastupljeniji oblici kacera kod muške populacije su rak pluća, debelog crijeva i prostate, dok kod žena, osim kancera dojke i genitalnih organa, preovladava i kancer debelog crijeva. Procenat izlječenja u BiH kreće se do 50%, što alarmira potrebu za jačanjem svijesti o prevenciji.

Una Delić, specijalista radiologije:

“Statistički, jedna od osam žena će u toku svog života razviti karcinom dojke. Mi stalno apelujemo, kako za karcinom dojke, tako za sve druge karcinome, da je prevencija put do pola zdravlja.”

I, svakako, novac za liječenje. Dok domaće vlasti spavaju, kroz evropski program EU4Health, BiH je dobila priliku da unaprijedi zdravstvo i napravi značajan iskorak u tom sektoru. Omogućen joj je pristup finansijskim sredstvima od 5,3 milijarde evra. Samo još da opravda svoju svrhu.

Posljednjih godina u BiH broj oboljelih od karcinoma u zabrinjavajućem je porastu. Dio statistike sve više postaju mlađi, kod kojih ovakve bolesti brže napreduju.

Istovremeno, vlasti i dalje bez strategije, ali zato maćehinski odnos prema ovoj populaciji, zdušno, njeguju, posebno kada se radi o nabavci lijekova.

Zbog maćehinskog odnosa vlasti u BiH, konkretno, federalne, borci za svoj i život svojih najmilijih osuđeni su na to da se za neophodne terapije snalaze kako znaju i umiju.

Posuđuju novac, prodaju nekretnine, ako ih, uopšte, i imaju, ostaju bez ičega… Osim čestih nedostataka određenih citostatika, 2.000 pacijenata na listi Fonda solidarnosti čekaju terapije i određene medicinske usluge. Na, kako sami kažu, “listi smrti”, 800 njih je onkoloških pacijenata. Zbog ovog apsurda, razaraju se porodice.

Imela Kašibović, onkološki pacijent:

“Mama, sestra i ja, sve tri smo u tri godine oboljele od karcinoma dojke. Amila je bila na toj listi čekanja, čekala je taj pametni lijek, koji joj je na kraju odobren, ali međutim, kasno je odobren. Njena bolest već je uznapredovala i Amila je prošle godine preminula. Vlast smatra da smo mi otpisani i da nema potrebe da ulažu u nas.”

Godinama se sa sistemom ukoštac hvata i heroina iz Ključa, Nermina Krivić. Četiri decenije je zbog hronične bubrežne bolesti na dijalizi jer u svojoj državi nije imala mogućnost za transplantaciju. Tri puta nedjeljno iz Ključa odlazi na dijalizu, u Bihać. No, tu nije kraj. Prije nekoliko godina uslijedile su i druge dijagnoze, između ostalog i kancer dojke.

Nermina Krivić, onkološki pacijent iz Ključa:

“Mi za svaki lijek koji dobijemo, koji nam onkolog da, preporuči, moramo proći sve te neke komisije, jednom godišnje. U USK nemamo zračenje, odnosno, radioterapije, onda idemo u Sarajevo isto, putem odobrenja komisija. Ja sam jedne prilike rekla da prije dobijete karcinom nego neki organ.”

Dok se broj oboljelih rapidno povećava, BiH je jedina država u Evropi, koja i dalje nema nacionalni registar malignih bolesti.

Enida Glušac, Udruženje oboljelih od raka dojke:

“Predviđa se da će broj oboljelih biti za 80% veći u odnosu na prethodne godine, a novca je sve manje. Ove godine je iz Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranjapredviđeno 11 miliona KM manje za onkologiju od stvarno novca utrošenog 2023.”

Nema novca ni za liječenje povratnika iz FBiH u opštine Republike Srpske koji se liječe u ovom entitetu. Univerzitetski klinički centar Tuzla, uputio je, nedavno, apel Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da obezbijedi potrebni novac za liječenje ove populacije.

Primjenom Odluke o ostvarivanju prava iz bolničke zdravstvene zaštite povratnika iz FBiH u opštine RS-a omogućeno je povratnicima da ostvaruju svoja prava na bolničku zdravstvenu zaštitu u zdravstvenim ustanovama u FBiH. Prema ovom dokumentu, povratnici iz FBiH u RS mogu se liječiti u JZU UKC Tuzla, koja je vodeća ustanova koja pruža ove usluge jer je najveći broj povratnika u RS naklonjen Tuzlanskom kantonu.

Iz ove zdravstvene ustanove podsjećaju da je Federalna vlada u prošloj godini u Fond solidarnosti uplatila samo 25% od zakonom propisanog iznosa. Upite smo poslali svim relevantnim institucijama. Za sada je stigao iz Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja, gdje, između ostalog, odgovaraju:

“U 2024. godini iz Budžeta Federacije BiH odobrena su sredstva u iznosu od 2.000.000 KM kroz transfer „Tekući transfer drugim nivoima vlasti i fondovima-Transfer za zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije Bosne i Hercegovini za sufinansiranje troškova raseljenih lica.”

U međuvremenu, ne ohrabruju ni buduće prognoze. Do 2035. godine svaka druga osoba na svijetu, do kraja svog života, mogla bi da oboli od neke maligne bolesti.

Najzastupljeniji oblici kacera kod muške populacije su rak pluća, debelog crijeva i prostate, dok kod žena, osim kancera dojke i genitalnih organa, preovladava i kancer debelog crijeva. Procenat izlječenja u BiH kreće se do 50%, što alarmira potrebu za jačanjem svijesti o prevenciji.

Una Delić, specijalista radiologije:

“Statistički, jedna od osam žena će u toku svog života razviti karcinom dojke. Mi stalno apelujemo, kako za karcinom dojke, tako za sve druge karcinome, da je prevencija put do pola zdravlja.”

I, svakako, novac za liječenje. Dok domaće vlasti spavaju, kroz evropski program EU4Health, BiH je dobila priliku da unaprijedi zdravstvo i napravi značajan iskorak u tom sektoru. Omogućen joj je pristup finansijskim sredstvima od 5,3 milijarde evra. Samo još da opravda svoju svrhu.