Duboko unutar Zemlje nalazi se čvrsta metalna kugla koja se rotira neovisno od ostatka planeta, poput zvrka unutar većeg zvrka. Ova unutarnja jezgra intrigira istraživače od otkrića 1936. godine.

Naučnici već desetljećima raspravljaju o njezinoj rotaciji, smjeru i brzini. Dokazi sugeriraju da se rotacija Zemljine jezgre dramatično promijenila posljednjih godina, ali znanstvenici nisu suglasni oko toga što se točno događa i što to znači, piše CNN.

Dio problema je što je unutrašnjost Zemlje nemoguće izravno promatrati. Seizmolozi proučavaju unutarnju jezgru analizom valova velikih potresa koji prolaze kroz to područje. Razlike između valova omogućuju im mjerenje promjena u položaju jezgre i izračunavanje njene rotacije.

U 2023. godini, istraživači su predložili model koji opisuje da se jezgra, koja se nekada okretala brže od Zemlje, sada okreće sporije. Nova istraživanja objavljena u časopisu Nature 12. lipnja potvrđuju usporavanje jezgre i sugeriraju da ta promjena prati ciklus od 70 godina.

Promjene u rotaciji unutarnje jezgre mogle bi utjecati na Zemljino magnetsko polje, iako je taj utjecaj još uvijek nepoznat. Unutarnja jezgra, koja se nalazi oko 5.180 kilometara ispod površine, sastoji se uglavnom od željeza i nikla te je vruća poput površine Sunca.

Seizmolozi prate seizmičke P valove i S valove, kako bi proučavali unutarnju jezgru. Otkrili su da se jezgra do 1970-ih okretala brže od Zemlje, ali se oko 2008. usporila i počela se kretati u suprotnom smjeru.

Nova studija koristi podatke iz potresa i sovjetskih nuklearnih testova kako bi potvrdila da jezgra prati ciklus rotacije od 70 godina. Znanstvenici predviđaju da će jezgra uskoro ponovno ubrzati, prenosi Net.hr.

Promjene u rotaciji jezgre gotovo su neprimjetne za ljude, jer mijenjaju duljinu dana za samo tisućinke sekunde. Istraživači proučavaju unutarnju jezgru kako bi razumjeli kako se Zemljina unutrašnjost formirala te kako se ta aktivnost povezuje kroz sve slojeve planeta. Granica između tekuće vanjske i čvrste unutarnje jezgre posebno je zanimljiva jer je ispunjena potencijalom za aktivnost.

Unatoč napretku, mnogo toga ostaje nepoznato o strukturi i funkciji Zemljine jezgre, a buduća istraživanja bit će ključna za odgovaranje na preostala pitanja.

Duboko unutar Zemlje nalazi se čvrsta metalna kugla koja se rotira neovisno od ostatka planeta, poput zvrka unutar većeg zvrka. Ova unutarnja jezgra intrigira istraživače od otkrića 1936. godine.

Naučnici već desetljećima raspravljaju o njezinoj rotaciji, smjeru i brzini. Dokazi sugeriraju da se rotacija Zemljine jezgre dramatično promijenila posljednjih godina, ali znanstvenici nisu suglasni oko toga što se točno događa i što to znači, piše CNN.

Dio problema je što je unutrašnjost Zemlje nemoguće izravno promatrati. Seizmolozi proučavaju unutarnju jezgru analizom valova velikih potresa koji prolaze kroz to područje. Razlike između valova omogućuju im mjerenje promjena u položaju jezgre i izračunavanje njene rotacije.

U 2023. godini, istraživači su predložili model koji opisuje da se jezgra, koja se nekada okretala brže od Zemlje, sada okreće sporije. Nova istraživanja objavljena u časopisu Nature 12. lipnja potvrđuju usporavanje jezgre i sugeriraju da ta promjena prati ciklus od 70 godina.

Promjene u rotaciji unutarnje jezgre mogle bi utjecati na Zemljino magnetsko polje, iako je taj utjecaj još uvijek nepoznat. Unutarnja jezgra, koja se nalazi oko 5.180 kilometara ispod površine, sastoji se uglavnom od željeza i nikla te je vruća poput površine Sunca.

Seizmolozi prate seizmičke P valove i S valove, kako bi proučavali unutarnju jezgru. Otkrili su da se jezgra do 1970-ih okretala brže od Zemlje, ali se oko 2008. usporila i počela se kretati u suprotnom smjeru.

Nova studija koristi podatke iz potresa i sovjetskih nuklearnih testova kako bi potvrdila da jezgra prati ciklus rotacije od 70 godina. Znanstvenici predviđaju da će jezgra uskoro ponovno ubrzati, prenosi Net.hr.

Promjene u rotaciji jezgre gotovo su neprimjetne za ljude, jer mijenjaju duljinu dana za samo tisućinke sekunde. Istraživači proučavaju unutarnju jezgru kako bi razumjeli kako se Zemljina unutrašnjost formirala te kako se ta aktivnost povezuje kroz sve slojeve planeta. Granica između tekuće vanjske i čvrste unutarnje jezgre posebno je zanimljiva jer je ispunjena potencijalom za aktivnost.

Unatoč napretku, mnogo toga ostaje nepoznato o strukturi i funkciji Zemljine jezgre, a buduća istraživanja bit će ključna za odgovaranje na preostala pitanja.