Nedavno je Svjetska banka objavila podatak da je od ukupnog broja zaposlenih u BiH njih skoro polovina u javnom sektoru. Koliko je to kontraproduktivno, koliko nanosi štetu ekonomiji zemlje i privredi, penzionom fondu, te da li će ovaj trend rasti ili će privatni sektor imati dominaciju, pitali smo zastupnika u federalnom parlametu i ekonomskog analitičara Admira Čavalića.
“Nije dobro imati omjer takvog učešća u ukupnom broju zaposlenih, odnosno, takav odnos između privatnog i javnog sektora. Uvijek je bolje da bude više zaposlenih u privatnom nego u javnom sektoru. Ne zovemo taj sektor bez razloga realnim sektorom; sektor koji prije svega kreira vrijednost i doprinosi značajno ekonomiji. S druge srtrane, javni sektor, iako djelimično kreira vrijednost kroz neke javne i socijalne usluge, uglavnom doprinosi većoj javnoj potrošnji kada je riječ o jednoj ekonomiji. S jedne strane imate sektor koji dominantno kreira nove vrijednosti, novo bogatsvo, s druge strane imate sektor koji dominantno troši navedeno. Istina je da isporučuje neke bazne usluge koje ne treba zanemariti, ali one ne trebaju ulaziti u okvir ovih analiza.”
Banke konzervativne prema privatnom sektoru
Ono što je bitno naglasiti, kaže Čavalić, je jaz između radnih uslova i visina nadnica između dva sektora koje se smanjuju, što je pozitivno i dobro.
“Ipak se dešava ta promjena u ekonomiji i sve više su atraktivniji poslovi u privatnim sektorima i to ima veze s promjenom radnih navika novih generacija koji hoće malo fleksibilnije poslove, hoće da mijenjaju poslove i neće da se vežu za jedan posao. Ono u čemu dominira po pitanju radnih uslova, javni sektor omogućava kreditnu sposobnost radnika u komparaciji s radnikom u privatnom sektoru. To ostaje značajna prednost javnog sektora u BiH pri uzimanju radnika ili talenata na tržištu rada.”
Ističe kako nije dobro da talenti na tržištu rada idu primarno u javni sektor ida je bolje da idu u privatni sektor gdje više mogu doprinijeti ekonomiji.
“Tu djelimično treba tražiti odgovornost kod banaka. Većina banaka je u BiH još uvijek konzervativna prema privatnom sektoru i nije spremna podržati radnike u privatnom sektoru kao što je to slučaj s radnicima u javnom sektoru. Iako isti možda imaju manja primanja i slično, banke se i dalje ponašaju konzervativno prema toj kategoriji građana.”
Neophodna je reforma koja bi podrazumijevala, pored restruktuiranja javnog sektora, u smislu da se smanji glomaznost i neefikasnost istoga, vjerovatno i reformisanje konkurencije, odnosno unapređenje konkurencije u bankarskom sektoru, da više bude orjentisan ka privatnom u komparaciji sa javnim sektorom.
Posljedice? Veći javni dug i povećanje javnih obaveza
“Povećanje javnih obaveza, javnog duga, je najveća posljedica navedenog. Činjenica da nekada imamo preglomaznu administraciju doprinosi kreiranju odredjenih administrativnih i birokratskih barijera u svim segmentima društva”, kaže Čavalić.
“Dalje, moramo spomenuti da je taj sektor, pored veličine, i dalje jako neefikasan što pokazuju izvještaji MMF-a (Međunarodni monetarni fond) i niz nekih drugih izvještaja. Neefikasnost javnog sektora podrazumijeva velike torškove za privredu, za građane, i uopšte za jednu ekonomiju.”
Dodaje kako je bitno navesti da nije dobro da se energija talenata i visokoobrazovanog kadra troši ili ne troši u javnom sektoru.
“Bolje je da se produktivno iskoristi u privatnom sektoru. To doprinosi padu ekonomije i niskoj stopi ekonomskog rada, a to znači manje stope ekonomskog rasta, manje plaće građanima, manje prilika za rast plata, manje prilika za zaposlenost i penzije.”
“Skeptik sam da će se ići u tom smjeru”
Na pitanje da li postoji mogućnost negativnog rasta i disbalansa privatnog i javnog sektora, odnosno da javni sektor u budućnosti ima veći broj zaposlenih od privatnog sektora, Čavalić kaže:
“Skeptik sam da će ići u tom pravcu, jer uslovi rada u javnom sektoru postaju manje konkurentni u komparaciji s privatnm sektorim, tako da sam ubijeđen da taj rast neće ići negativno i to je dobro u kontekstu političke moći, jer većina političkih subjekata koristi javni sektor kako bi kreirala izvjesnu političku moć kroz zapošljavanje. Dobro je da u tom smislu radnici postaju manje zainteresovani za poslove u javnom sektoru jer to smanjuje političku moć političkih subjekata”, rekao je Forbes BiH Admir Čavalić.
Da bi imali jasniji uvid u disbalans između zaposlenih u javnom i privatnom sektoru u BiH taj prosjek je u zemljama EU oko 15% (zaposleni u javnom sektoru). U Srbiji je taj procenat nešto veći i on iznosi 25%.
Pratite nas i na Twitteru, Facebooku i Instagramu.
