Sve je teže preživjeti mjesec u Bosni i Hercegovini. Rast cijena osnovnih životnih namirnica i drugih troškova života kontinuirano raste. Sindikalna potrošačka korpa u Federaciji BiH iznosi blizu 3.000 KM, dok je prosječna plaća oko 1.300 maraka.

Najviše novca građani daju za hranu, čak 40%. Ipak, na hrani najviše i štede. Cijene kontinuiranu rastu, dok minimalna primanja stagniraju. Privremene mjere zaključavanja cijena, samo donekle su urodile plodom.

“Nažalost nije pojeftinilo meso, nije pojeftinilo voće, nisu zaključane cijene povrća, nisu zaključane cijene bilo kakvih vitaminskih preparata ili nečega. Znači onih stvari koje stvarno jesu ljudima neophodne da bi mogli normalno i zdravo živjeti”, rekla je Lejla Čaušević Sućeska iz SSSBiH.

S obzirom na odnos potrošačke korpe i prosječne plate, teško je napraviti mjesečni plan koji bi funkcionisao. Ipak, kvalitet često prevagne u odnosu na cijenu.

“Jeste skupo, poskupilo je nama u zadnja dva dana i paradajz i paprike, sve je poskupilo. To nam je na veletržnici. A to u prodavnicama vjerovatno stoji u zalihama od prije ovog novog poskupljenja, dok to potroše, biće još skuplje. Kod nas je friško, u prodavnicama je stara roba. Oni to vide, pa plate i skuplje, nego ono jeftinije, a malo lošijeg kvaliteta”, rekla je za N1 prodavačica Muratka Banda.

Za vođenje zdravog života jedna plata ili penzija nisu dovoljne, uz sve ostale troškove. Ali, jesti se mora.

“Stvarno su cijene prešle svaku granicu. Ja ne znam kako svijet. Čula sam jedan dan kad žena prolazi i kaže jao kako su skupe jagode, ja ih neću ni probati. Sve mi je bilo jasno”, navela je jedna građanka.

Druga nam navodi kako ne može sebi priuštiti kilogram voća. A i za pola kilograma voća ilii povrća poljoprivrednici se zadužuju, cijene ne diktiraju, a poticaji im ne stižu.

“Poljoprivrednici su obavili sjetvu po jako skupim cijenama, a bez poticaja, bez igdje išta. Sad smo u junu mjesecu, još poticaji nisu isplaćeni, sve se nešto čeka, te neke procedure. Sjetvu su obavili na veresiju, uzimali mikrokredite, tako da je ta sjetva bila jako skupa i logično je da će i cijena tog proizvoda na kraju biti skuplja. U konačnici, naš domaći poljoprivredni proizvođač cijene ni u marketima ni bilo gdje ne diktira ni jednim zarezom. Jako skupe cijene, nepredvidivo, svaki dan je sve skuplje. Nije normalno da u ovo doba godine trešnja bude 7KM. Na svakom koraku imamo trešnju, a ona je 7KM”, rekao je Nedžad Bićo, predjsednik Udruženja poljoprivrednika FBiH.

Mjesečna zarada većine građana BiH svela se uglavnom na kupovinu osnovnih životnih namirnica i plaćanje režija, a za kilogram ili više voća i povrća, ipak, pomno se prati vaga.

Sve je teže preživjeti mjesec u Bosni i Hercegovini. Rast cijena osnovnih životnih namirnica i drugih troškova života kontinuirano raste. Sindikalna potrošačka korpa u Federaciji BiH iznosi blizu 3.000 KM, dok je prosječna plaća oko 1.300 maraka.

Najviše novca građani daju za hranu, čak 40%. Ipak, na hrani najviše i štede. Cijene kontinuiranu rastu, dok minimalna primanja stagniraju. Privremene mjere zaključavanja cijena, samo donekle su urodile plodom.

“Nažalost nije pojeftinilo meso, nije pojeftinilo voće, nisu zaključane cijene povrća, nisu zaključane cijene bilo kakvih vitaminskih preparata ili nečega. Znači onih stvari koje stvarno jesu ljudima neophodne da bi mogli normalno i zdravo živjeti”, rekla je Lejla Čaušević Sućeska iz SSSBiH.

S obzirom na odnos potrošačke korpe i prosječne plate, teško je napraviti mjesečni plan koji bi funkcionisao. Ipak, kvalitet često prevagne u odnosu na cijenu.

“Jeste skupo, poskupilo je nama u zadnja dva dana i paradajz i paprike, sve je poskupilo. To nam je na veletržnici. A to u prodavnicama vjerovatno stoji u zalihama od prije ovog novog poskupljenja, dok to potroše, biće još skuplje. Kod nas je friško, u prodavnicama je stara roba. Oni to vide, pa plate i skuplje, nego ono jeftinije, a malo lošijeg kvaliteta”, rekla je za N1 prodavačica Muratka Banda.

Za vođenje zdravog života jedna plata ili penzija nisu dovoljne, uz sve ostale troškove. Ali, jesti se mora.

“Stvarno su cijene prešle svaku granicu. Ja ne znam kako svijet. Čula sam jedan dan kad žena prolazi i kaže jao kako su skupe jagode, ja ih neću ni probati. Sve mi je bilo jasno”, navela je jedna građanka.

Druga nam navodi kako ne može sebi priuštiti kilogram voća. A i za pola kilograma voća ilii povrća poljoprivrednici se zadužuju, cijene ne diktiraju, a poticaji im ne stižu.

“Poljoprivrednici su obavili sjetvu po jako skupim cijenama, a bez poticaja, bez igdje išta. Sad smo u junu mjesecu, još poticaji nisu isplaćeni, sve se nešto čeka, te neke procedure. Sjetvu su obavili na veresiju, uzimali mikrokredite, tako da je ta sjetva bila jako skupa i logično je da će i cijena tog proizvoda na kraju biti skuplja. U konačnici, naš domaći poljoprivredni proizvođač cijene ni u marketima ni bilo gdje ne diktira ni jednim zarezom. Jako skupe cijene, nepredvidivo, svaki dan je sve skuplje. Nije normalno da u ovo doba godine trešnja bude 7KM. Na svakom koraku imamo trešnju, a ona je 7KM”, rekao je Nedžad Bićo, predjsednik Udruženja poljoprivrednika FBiH.

Mjesečna zarada većine građana BiH svela se uglavnom na kupovinu osnovnih životnih namirnica i plaćanje režija, a za kilogram ili više voća i povrća, ipak, pomno se prati vaga.